Moždani udar predstavlja nagli gubitak krvotoka u odredjenom dijelu mozga. Znaci moždanog udara zavise od funkcije dijela mozga koji ishranjuje oštećeni krvni sud. Zbog toga ovi simptomi mogu biti najrazličitiji, ali najčešće se radi o slabosti jedne ruke i/ili noge, gubitku govora ili otežanom govoru, slabosti jedne polovine lica, intenzivnoj vrtoglavici i nemogućnosti održavanja ravnoteže. Važno je odmah prepoznati ove simptome i što brže se javiti ljekaru, kako bi pacijent dobio brzo adekvatnu terapiju, a time se povećava šansa za dobar oporavak bolesnika.
U zavisnosti od uzroka moždane udare možemo podijeliti na:
1. Ishemijski: načešći uzrok moždanog udara, javlja se kod oko 75% pacijenta, a nastaje začepljenjem jednog od krvnih sudova koji ishranjuju mozak. Uzrok začepljenju može biti embolija (otkinut tromb, stvoren u drugom krvnom sudu ili srcu pod dejstvom krvne struje putuje do sve manjih krvnih sudova gdje se u jednom trenutku zaglavi i izazove prekid krvotoka) ili tromboza (stvaranje ugruška na mjestu oštećenja kvnog suda).
Ovjde treba napomenuti da postoji i tzv tranzitorni ishemijski atak (TIA), javlja se ukoliko poremećaj krvotoka traje veoma kratko. I u ovom slučaju dolazi do kratkotrajne pojave znakova moždanog udara, ali bez trajnog ošteženja mozga. Ovo stanje traje do 1h i njegov značaj je u tome što ovakvi bolesnici imaju veći rizik za razvoj konačnog moždanog udara, te je neophodna primjena preventivne terapije.
2. Hemoragijski: nastaje kod oko 25% bolesnika. Uzrokovan je pucanjem i posljedičnim krvarenjem iz krvnog suda u moždano tkivo (intrecerebralna hemoragija) ili u moždane omotače (subarahnoidalna hemoragija).
Značaj ove grupe oboljenja jeste prije svega u učestalosti njihove pojave i posljedicama koje imaju. U svijetu predstavlja treći vodeći uzrok smrtnosti (9,6%), posle srčanih oboljenja (12,7%) i maligniteta (12,6%), a u manje razvijenim zemljama, u koje spada i naša zemlja, se javlja u značajno većem procentu i predstavlja vodeći uzrok smrti kod žena (oko 19%), a drugi (odmah iza infarkta srca) kod muškaraca. Jedna trećina pacijenata umire zbog posljedica moždanog udara u toku prve godine, dok preživjelih oko 30% će biti zavisni od okoline, a preostali će imati manje posljedice i biti sposobni da samostalno obavljaju svakodnevne poslove, što čini ovo oboljenje vodećim uzrokom dugotrajnog invaliditeta.
Zbog ovako velikog i zdravstvenog, ali i posljedičnog socio-ekonomskog značaja, decenijama unazad su usmjerena brojna ispitivanja u cilju izučavanja faktora rizika za nastanak bolesti, kako bi njihovom kontrolom smanjili mogućnost razvoja ovog opasnog oboljenja. Danas upravo na osnovu toga možemo da ih podijeliimo na one na koje možemo uticati, a to su:
1. Starost – sa svakom decenijom života udvostručuje se vjerovatnoća za moždani udar
2. Pol – muškarci češće oboljevaju
3. Rasa/etnička pripadnost – crna rasa i južnoazijati umaju veću stopu oboljevanja
4. Hereditet – češće oboljevaju osobe koje imaju pozitivnu porodičnu anamnezu
Drugu grupu čine faktori rizika koji se mogu korigovati:
1. Hipertenzija– osobe sa povišenim krvnim pritiskom imaju 3 puta veći rizik, posebno kod mlađih. Neadekvatna terapijska kontrola pritiska povećava rizik za ishemičan moždani udar 1,5 puta, a za hemoragičan MU 3 puta.
2. Srčano oboljenje i/ili atrijalna fibrilacija – 15% svih moždanih udruženo je sa postojanjem atrijalne fibrilacije, a u populaciji preko 80 godina starosti čak 36%.
3. Šećerna bolest – oboljeli imaju 2-3 puta veću vjerovatnoću za udar
4. Hiperholesterolemija, gojaznost
5. Pušenje – potrebno je u prosjeku 6-9 godina da bivši pušaći dosegnu rizik koji imaju oni koji nisu nikad pušili
6. Alkohol – protektivan efekat ima u slučaju konzumiranja do 2 dl/dan i povećan rizik kod konzumiranja većih količina od ove.
Sprečavanje moždanog udara u suštini predstavlja kontrolisanje faktora na koje možemo uticati, kao i davanje ljekova koje mogu spriječiti nastanak tromboze u slučaju postojanja bolesti koje imaju visok rizik za njegov nastanak.
U slućaju nastanka ishemijskog moždanog udara terapija je usmjerena u pravcu razgrađivanja tromba koji je blokirao krvni sud (tromboliza), kao i davanju ljekova koji sprečavaju uvećanje nastalog i nastajanje novih trombova. Trombolitička terapija je primjena rekombinovanog tkivnog plazminogen aktivatora koji kada se da u prva 4,5h od nastanka moždanog udara u značajnoj mjeri smanjuje rizik od smrti neposredno nakon moždanog udara, kao i posljedice ove bolesti (značajno smanjena stopa invalidnosti). Zbog potencijalno veoma opasnih neželjenih efekata, medju kojima je najznačajnije moždano krvarenje, postoje brojni, veoma strogi kriterijumi uključivanja ove terapije, pa je ovu terapiju moguće dati u oko 5% bolesnika. Posebno treba još jednom podvući limit od 4,5h od početka simptoma. Zbog toga što se veoma često u našoj sredini bolesnici prekasno jave ljekaru, najčešće čekajući da simptomi prodju spontano, zbog čega se kaksni sa početkom postavljanja dijagnoze,a samim tim isključuje i mogućnost davanja ove terapije. Zbog ovoga je pokrenuta akcija informisanja bolesnika o simptomima moždanog udara kako bi se što ranije javili ljekaru (izabranom ili u hitnoj medicinskoj pomoći) koji će ih uputiti u KC CG, gde je od prošle godine moguće primjeniti ovu terapiju.
Piše: dr Ljiljana Radulović, spec, neurolog
Add comment