Selman Repišti, magistar psihologije
Statističar i istraživač u oblasti mentalnog zdravlja
Shizofrenija je u svojoj tipičnoj formi hronično, progresivno oboljenje koje spada u poremećaje iz psihotičnog spektra, a u isto vrijeme se, sudeći po recentnijim empirijskim nalazima, može smatrati neurorazvojnim poremećajem. Shizofrenija se odlikuje karakterističnim deficitima u području percepcije (auditivne, vizuelne i druge vrste halucinacija), mišljenja i govora (npr. sumanutosti, inkoherentan govor, alogija), voljnih aktivnosti (npr. abulija), emocija (afektivna zaravnjenost, paramimija, paratimija) i ponašanja (socijalno povlačenje, dezorganizovano ponašanje). Na psihološkom makronivou, praćena je propadanjem, tj. disolucijom cjelokupne ličnosti.
Klasična istraživanja: dilatacija moždanih komora
Starije studije, u kojima je korištena pneumoencefalografija, došle su do nalaza da su moždane komore kod osoba sa dijagnozom shizofrenije proširene, što, kako bolest progredira, postaje sve prominentnije. Međutim, u nemalom broju narednih studija, provedenih uz pomoć modernijih tehnika, dešavalo se da pomenuti nalaz nije bilo moguće replicirati.
Starija istraživanja su, naime, imala i neke krupnije metodološke nedostatke (npr. neujednačenost eksperimentalne i kontrolne grupe), a korištene tehnike bile su ograničenih mogućnosti, npr. slabije rezolucije od modernih tehnika.
Ipak, rezultati klasičnih studija poslužili su kao dobro polazište za buduća, detaljnija, obuhvatnija i preciznija istraživanja. Primjer je nalaz o atrofiji (tačnije, distrofiji) moždane kore (cortex cerebri) i cijelih hemisfera velikog mozga kod osoba sa shizofrenijom. Ovaj nalaz jeste uopšten, ali je ponukao istraživače da potraže konkretnije i specifičnije promjene u mozgu na koje je mogla upućivati pomenuta opservacija.
Savremena istraživanja: propadanje sive i bijele mase
Sve veća dostupnost i upotreba tehnika slikovnog prikazivanja moždanih struktura (tj. neuroimidžing tehnika) rezultirala je boljim razumijevanjem neuroanatomskog i neurofiziološkog supstrata shizofrenije. Riječ je o magnetnoj rezonanci (MRI), funkcijskoj magnetnoj rezonanci (fMRI), (multislajsnoj) kompjuterizovanoj tomografiji (MSCT/CT), pozitronskoj emisionoj tomografiji (PET) i oslikavanju (imidžingu) difuzionim tenzorom (DTI).
Jedan od glavnih ciljeva savremenih neuroimidžing studija u području istraživanja shizofrenije jeste da se na osnovu proučavanja mozga osoba sa subkliničkim simptomima shizofrenije pokuša predvidjeti da li će doći do prave ekspresije ovog oboljenja, odnosno, njenog hroničnog toka, te da se što prije uključi adekvatan tretman.
Rezultati novijih studija su raznoliki: anomalije u području hipokampusa, povećan volumen nucleus caudatus-a, smanjen volumen cingularne vijuge (unilateralno ili bilateralno, kako u kojoj studiji), atrofija lijeve gornje sljepoočne vijuge… Neki od ovih rezultata su opovrgnuti drugim studijama u smislu nepostojanja statistički značajnih razlika, dok su u nekim studijama dobijeni suprotni rezultati (npr. smanjen volumen nc. caudatus-a).
S druge strane, prilično dosljedan nalaz novijih studija odnosi se na narušen integritet (manju gustinu i volumen) sive i bijele mase u mozgu osoba sa shizofrenijom. Zanimljiv rezultat jeste da je ovaj vid propadanja prisutan kod osoba koje su imale prvu epizodu shizofrenije, odnosno hospitalizovani prvi put, kao i kod onih pojedinaca koji imaju visok rizik za pojavu shizofrenije ili sličnog oboljenja. Dakle, ove neurostrukturalne karakteristike najvjerovatnije nisu rezultat uzimanja psihofarmaka niti su posljedica progresije bolesti.
U vezi sa sivom masom (substantia grisea), postmortem studije ukazuju na to da nije u pitanju gubitak tijela nervnih ćelija, već smanjena kompleksnost grananja kraćih nastavaka neurona (dendrita) i manja gustina sinapsi. U radu objavljenom u žurnalu Schizophrenia (Nature), u kojem je prikazan pregled MRI istraživanja i kritički osvrt na njih, navodi se da je atrofija sive mase kore velikog mozga izraženija kod shizofrenije, kada se ova bolest uporedi sa bipolarnim afektivnim poremećajem.
Redukcija volumena bijele mase (substantia alba) može se objasniti neadekvatnom/nedovoljnom mijelinizacijom koja se u principu završava u kasnoj adolescenciji ili mlađem odraslom dobu (što se nerijetko poklapa sa pojavom shizofrenije). Propadanje bijele mase prisutno je u podjednakom stepenu kod shizofrenije i bipolarnog poremećaja, što je takođe potcrtano u pomenutom članku.
Najpouzdaniji nalazi novih studija ukazuju na smanjenu količinu sive mase u području prefrontalnog korteksa (PFC), te gornje i srednje vijuge sljepoočnog režnja (gyrus temporalis superior i gyrus temporalis medius). Prvo područje važno je za nesmetano funkcionisanje radne memorije, koja je nužan preduslov normalnog, svakodnevnog kognitivnog funkcionisanja. Pomenuti dijelovi sljepoočnog režnja ostvaruju važnju ulogu u odvijanju procesa deklarativnog pamćenja, tj. eksplicitne memorije zadužene za upamćivanje i dosjećanje različitih podataka i informacija (semantičko pamćenje), te vremenskog slijeda događaja u vezi sa našim životom (epizodičko pamćenje). Ovi nalazi u skladu su sa postojanjem kognitivnih deficita kod osoba sa dijagnozom shizofrenije.
Manje konzistentni nalazi studija ukazuju na anomalije prednjeg i/ili stražnjeg dijela cingularne vijuge (gyrus cinguli), što se poklapa sa deficitima u sferi afektiviteta (tj. doživljavanju i ekspresiji emocija).
Interesantan nalaz neuroimidžing studija odnosi se na tzv. ”neuralnu mrežu zadatog načina rada” (engl. default mode network – DMN). Ova mreža predstavlja skup interkonekcija ventromedijalnog dijela prefrontalnog korteksa (vmPFC), stražnjeg dijela gyrus cinguli-a i donjeg dijela tjemenog režnja (lobulus parietalis inferior). Aktivna je tokom perioda odmaranja, stanja mirovanja ili dnevnog sanjarenja. Kada mentalno zdrava osoba očuvanih kognitivnih sposobnosti rješava određeni zadatak/problem, ova mreža se u pravilu isključuje, tj. njena aktivnost se potiskuje. Međutim, kod osoba sa shizofrenijom, DMN ostaje aktivna i tokom procesa rješavanja problema, kako je utvrđeno u jednoj novijoj studiji istraživača sa Univerziteta u Kaliforniji. Posljedica su slabije performanse osoba sa shizofrenijom, budući da je u ovom slučaju oslabljena koncentracija, pri čemu je prisutno i otežano funkcionisanje radne memorije.
Zaključak
Neuropatološke karakteristike shizofrenije mogu uključivati strukturalne anomalije (detektovane npr. CT skenerom) kao i funkcionalne promjene (otkrivene npr. PET skenerom). Treba naglasiti i da se ispitivanja provode kako na makroanatomskom, tako i na mikroanatomskom nivou (ne samo uz pomoć neuroimidžing tehnika, već i u okviru postmortem studija).
Do sada, najrealističnije i najprihvaćenije gledište o neuropatološkom supstratu shizofrenije jeste poimanje ove bolesti kao poremećaja usljed narušene ili redukovane interkonektivnosti različitih moždanih struktura koje su centri velikog broja neuropsiholoških funkcija. Ovi centri ostvaruju važne funkcije, kao što su regulacija, integracija i ekspresija mišljenja, doživljaja, namjera, percepcija i emocija. Kao što se može zaključiti iz rezultata prikazanih studija, disregulacija uzajamnih konekcija prefrontalnog i temporalnog režnja mogla bi objasniti kako kognitivne, konativne (voljne), tako i emocionalne i bihevioralne (ponašajne) deficite prisutne kod osoba sa dijagnozom shizofrenije.
