Što se tiče Crne Gore, imunizacija je prepoznata kao jedan od strateških prioriteta i prepoznato je da treba raditi u pravcu rješavanja ključnih izazova, a to su dostupnost vakcina, nabavka vakcina, detekcija oboljenja i oklijevanja roditelja. Ono što vidimo kao rezultat zajedničkog djelovanja različitih segmenata zdravstvenog sistema i drugih sektora društva, je da dolazi postepeno do porasta povećanja obuhvata MMR vakcinom. Međutim, to je i dalje ispod onoga što je preporučeni nivo vakcinacije od strane SZO a koji treba da iznosi 95%. Ovo upravo iz razloga što, ako imate i 10% djece koja nisu vakcinisana, imate uslove za epidemiju. U Crnoj Gori je obuhvat značajno niži od preporučenog nivoa SZO.
Ako govorimo o HPV virusu i obolijevanju od kancera grlića materice, to je relativno nova priča koja polako uzima maha. Iako je ta vakcina uvedena 2006. godine, o kojoj se sve više govori upravo iz razloga što epidemiološki podaci pokazuju da obolijevanje od grlića materice predstvalja četvrti, odnosno peti najučestaliji uzrok obolijevanja u ženskoj populaciji, opet dolazimo do toga da je neophodno raditi na boljoj informisanostii podizanju nivoa svijesti kod ciljane populacije, da bi se shvatilo šta su benefiti takvih javno zdravstvenih mjera, intervencije koje zaista mogu da očuvaju zdravlje i živote.
Što se tiče komparativnih iskustava, to je vakcina koja je u opticaju desetak i više godina i da je u tom prethodnom periodu administrirano 270 miliona doza na globalnom nivou, odnosno da je administrirano kod 100 miliona osoba u preko sto zemalja širom svijeta. To su ozbiljne brojke i relativno velik obuhvat na temelju kog smo dobili podatke koji potvrđuju da je riječ o bezbjednoj vakcini.
Vakcine protiv HPV virusa mogu biti različite i dvovalentne, četvorovalentne, devetovalentne, zavisi koji tip virusa štite, ali u svakom slučaju, podaci pokazuju da je nivo, procenat obuhvata značajan, kreće se od 70-90% u zemljama u kojima se administrira ovaj vid i tip vakcine. Razlozi zbog kojih su se zemlje opredjelile da uvedu taj vid i mehanizam kontrole kancera je što u 90% slučajeva obolijevanja od kancera grlića materice je uzročnik bio HPV virus. Bolest pogađa mlađe žene od 20 do 45 godina. Statistika pokazuje da obolijevanje i umiranje od kancera grlića materice je značajan javno zdravstveni problem koji je motivisao i nauku i nas kao Svjetsku zdravstvenu organizaciju da preporučimo takvu vakcinu.
Svi dosadašnji rezultati zaista upućuju da je vakcina bezbjedna i da na tako velikom uzorku ono što se prijavljuje kao neželjeno dejstvo je blago crvenilo, bolno mjesto gdje je aplicirana vakcina i sl., što je u principu set osnovnih neželjenih dejstava.
Dr Senad Begić:
Kada se radi o vakcinalnim pokretima mi u Crnoj Gori nemamo organizovano djelovanje protiv vakcinacije kao javno zdravstvene intervencije, međutim Crna Gora je jako specifična. Mi smo mala država, često se informacija širi od uha do uha, ljudi imaju mišljenje o svim stvarima, uključujući i one na koja nisu dobili konkretno specijalističko, akademsko obrazovanje. Ono što je jako specifično za Crnu Goru jeste da se djelovanje anti vakcinalnih pokreta iz regiona ovdje vrlo lako preliva, što je rezultiralo nešto nižim obuhvatom djece sa vakcinacijom, ali na svu sreću ne radi se o odbijanju vakcinacije. Naši roditelji odlažu vakcinaciju, posebno vakcinaciju protiv malih boginja, do nekog uzrasta, kada dijete progovori, prohoda, odnosno kada postoje jasni dokazi o njegovom uspješnom psiho-fizičkom razvoju. Taj stav je pogrešan iz mnogo razloga. Tim stavom roditelji produžavaju vrijeme tokom kojeg je dijete nezaštićeno od tri zarazne bolesti.
Sve naučne studije koje su ispitivale bilo kakvu povezanost vakcine protiv malih boginja, zaušaka, rubeole sa nekim razvojnim poremećajima, dokazale su da te povezanosti apsolutno nema. Ta vakcina se koristi više od dvije ipo, tri decenije u razvijenom svijetu.
Mi u Crnoj Gori je koristimo od 1993, 1994 godine, tako da imamo dvije i po decenije korištenja te vaccine, i ništa ne ukazuje da postoji njena povezanost sa nekim razvojnim poremećajima. Postoje neki drugi dokazi koji su roditeljima prijemčiviji od naučnih, a to su činjenice da mi podjednako vakcinišemo i djevojčice i dječake, a da su razvojni poremećaji šest, sedam puta češći u dječijoj populaciji muškog pola, dakle češći kod dječaka nego kod djevojčica. Da je vakcina razlog koji dovodi do razvojnih poremećaja, autizma, učestalost bi bila jednaka kod dječaka i djevojčica, što vidimo da nije slučaj.
Add comment