OSIPNE BOLESTI KOD DJECE

0
698

ERYTHEMA INFECTIOSUM (poznata još i kao peta osipna bolest) infektivna je bolest laganog kliničkog toka koju uzrokuje Parvovirus B19. Najčešće obolijevaju djeca od 5 do 14 godina, a prenosi se kapljičnim putem , preko krvi i krvnih derivata. Ono što je za nju karakteristično upravo je krupnomrljasti osip koji se javlja na mahove i u fazama, smješten pretežno na licu, kao i na na gornjim i donjim ekstremitetima. Kako se promjene spajaju i šire, a u središtu dolazi do blijeđenja kože, dolazi do razvoja karakterističnog crteža poput geografske karte ili mreže. Rijetko i na sluznici ždrijela mogu biti prisutne tamnocrvene mrlje (enantem). Liječenje u tipičnim slučajevima nije potrebno, dok mjere izolacije školske djece nisu potrebne zbog lagane prirode bolesti i zbog činjenice da su djeca zarazna i prije izbijanja osipa.

Trodnevna groznica ili exanthema subitum šesta je od tradicionalnih osipnih dječjih bolesti. Njen uzročnik je humani Herpesvirus 6 (HHV-6) koji pripada porodici Herpesviridae. Starosna dob u kojoj se najčešce javlja bolest je do dvije godine, a pik javljanja je izmedu 7 i 13 mjeseci. Osnovne karakteristike bolesti su: trodnevna temperatura, a potom osip koji brzo nestane. Inkubacija traje 7–17 dana. Bolest počinje naglo povišenom temperaturom od 39–40°C, koja traje 3 dana, dijete je dobrog opšteg stanja, potom dolazi do pada temperature i pojave osipa. Osip se javlja prvo na na čeli, iza ušiju potom na vratu i trupu, rjeđe na ekstremitetima. Po izgledu je makulozan, makulopapulozan, svijetloružičast (sličan rubeoli). Osip nestaje nakon 1-2 dana i ne ostavlja nikakve tragove. Zbog bezopasne prirode i kratkog trajanja trodnevne groznice, obično se ne provode laboratorijske pretrage. U slučaju da se radi kompletna krvna slika, može se uočiti smanjenje broja leukocita, što se obično vraća u normalu nakon nedjelju dana. Liječenje trodnevne groznice se svodi na ublažavanje simptoma snižavanjem povišene tjelesne temperature, a do komplikacija u vidu febrilnih konvulzija i meningitisa dolazi rijetko.

HAND, FOOT AND MOUTH SYNDROME (HFMD) – bolest ruku, stopala i usta je benigna i česta bolest kod djece, koju karakteriše vezikulozni osip koji ubrzo ulcerira. Spada u grupu enterovirusnih infekcija, uzročnik je Coxsackie virus, tipovi 5,10,16. Ima epidemijski karakter i javlja se u kolektivima, vrtićima, školama i inernatima. Sezonskog je karaktera, ljeto i jesen. Obično se javlja kod djece predškolskog i školskog uzrasta. Prognoza je sasvim dobra, nema komplikacija. Osnovna obilježja bolesti su: lagani simptomi gornjeg respiratornog trakta i karakteristične lezije, vezikule na koži šaka, stopala i sluznici usne duplje koje u kasnijem toku ulceriraju. Lezije su prisutne oko sedam dana. Terapija je simptomatska, higijena i toaleta lezija, snižavanje povišene tjelesne temperature, antihistaminici za ublažavanje osjećaja svraba. SCARLATINA – ŠARLAH predstavlja jednu od mogućih manifestacija infekcije beta hemolitičkim streptokokima grupe A (BHS-A), bakterijama koje uz šarlah mogu uzrokovati i druge bolesti poput streptokokne upala nosa i ždrijela, streptokokne angine, streptokokne upala pluća, crvenog vjetra. Najvažniji izvor infekcije streptokokima su oboljele osobe za vrijeme klinički manifestne bolesti, rjeđe rekonvalescenti ili kliconoše. Najčeše obolijevaju djeca predškolskog i školskog uzrasta, najčešće u jesen i proljeće. Put prenosa streptokoka dominantno je kapljični. Mjesto ulaska uzročnika u organizam najčešće je sluznica nosa i ždrijela, a rjeđe defekti kože. Inkubacija kod šarlaha iznosi 3-5 dana. U ovoj fazi zaražena osoba je infektivna ali ne pokazuje simptome bolesti.

Početni stadjium bolesti počinje karakterističnim trijasom simptoma: povišene temperature, gušobolje i povraćanja. Uz navedeno javlja se i glavobolja, malaksalost, bolovi u trbuhu, u mišićima i zglobovima. Ždrijelo i tonzile bolesnika su izrazito crveni, tonzile mogu biti uvećane, a u nekim slučajevima prekrivene bijelim naslagama. Gornja strana jezika je takođe obložena bijelim naslagama, dok su vrh i bočne strane neobloženi. Prisutno je i bolno povećanje limfnih čvorova. Stadijum osipa obilježen je razvojem sitno tačkastog osipa, drugi do treći dan od pojave prvih simptoma. Prvo se javlja na vratu, a potom na trupu i ekstremitetima. Kada se u potpunosti razvije, najgušći je u pazušnim jamama, grudima, donjem dijelu trbuha, preponama i unutrašnjoj strani natkoljenica. Ne javlja se na licu, dlanovima i tabanima. Na mjestima pojave osipa koža je suva, gruba, hrapava, sam osip na pritisak blijedi. Kod svih oboljelih vidi se izrazito bljedilo oko usta (Filatovljev znak), a usne su jasno crvene, kao nakarminisane (facies scarlatinosa). Zbog toksičnog oštećenja kapilara kože nastaju sitna krvarenja, naročito na mestima koja su izložena pritisku, a na pregibnim mestima zglobova vide se linije tačkastih krvarenja (Pastijin znak. Uz pojavu osipa, jezik koji je do tada bio bijelo obložen, postaje malinast (po boji i izgledu), bez naslaga. Na nepcu se javlja enantem. Osip je intenzivno izražen 1-2 dana nakon čega postupno nestaje, a ukupno trajanje stadijuma osipa iznosi 4-7 dana. Stadijum perutanja (ljuštenja) se javlja 7-10 dana nakon nestanka osipa, kada počinje perutanje kože, posebno izraženo u području pazušnih jama, prepona, kao i na dlanovima i tabanima (posebno na vrhovima prstiju).