Liječenje dijabetes melitusa tipa 1 kod djece je veoma složeno i obuhvata:
1. Primjenu insulinske terapije,
2. Odgovarajuću ishranu,
3. Redovnu fizičku aktivnost.
Cilj liječenja je što bolja glikemijska kontrola koja se prati kroz vrijednost glikoziliranog hemoglobina (HbAlC). U liječenju dijabetesa melitusa tipa 1 kod mlađe djece uglavnom se koristi kratkodjelujući insulin (tzv. bistri) i srednjedjelujući (tzv. mutni), a kod omladine i adolescenata pretežno se koriste insulinski analozi sa brzim djelovanjem i dugim djelovanjem.
Savremeno davanje insulinske terapije sprovodi se pomoću pen-brizgalice (pen- penkalo) koja je u vidu naliv-pera. Pen-brizgalica ima umetak za stavljanje karpule u kojoj se nalazi insulin. Značajna prednost za mlađu djecu koja primaju male doze insulina jeste i mogućnost doziranja sa tačnošću od jedne jedinice ili čak pola jedinice insulina. Dostupne su igle različite dužine i promjera, koje treba odabrati u zavisnosti od debljine potkožnog tkiva svakog pacijenta pri čemu često treba mijenjati mjesto uboda. Sva djeca koja primaju insulinske injekcije treba svakodnevno da mjere koncentraciju šećera u krvi 3-4 puta na dan.
Vrijednost ketona u urinu mjeri se kada je dijete bolesno i ima neku infekciju, kada se u toku mjerenja često javljaju hiperglikemije i kada postoji simptom ketoacidoze, a to je mučnina, povraćanje, bol u stomaku, i kada se dijete ne osjeća dobro.
BAZALNO BOLUSNI REŽIM INSULINSKOG DAVANJA
Ovaj režim je najčešći upravo zbog dobre glikemijske kontrole. On oponaša fiziološku sekreciju insulina odnosno lučenje insulina za vrijeme obroka i bazalnu koncentraciju insulina koja je stalno u krvi. Režim se sastoji od tri injekcije regularnog insulina (brzodjelujućeg) koji se daje pola sata prije svakog od tri glavna obroka i koji treba da pokrije obrokom unijete ugljene hidrate od ukupne dnevne doze insulina (50-55%). Bazalne potrebe za insulinom noću i između obroka obično se pokrivaju jednom dozom srednjedjelujućeg insulina naveče. Bazalno bolusni režim sa insulinskim analozima sastoji se u davanju brzodjelujućeg insulina neposredno prije obroka – doručka, ručka i večere i davanja dugodjelujućeg analoga uveče pred spavanje.
Ovaj režim insulinske terapije obavezan je za sve adolescente na početku bolesti, ali i kod djece školskog uzrasta. Insulinska terapija se dozira prema sadržaju ugljenih hidrata u obroku a on se izračunava na osnovu mjerenja namirnica i odgovarajućih tablica. Ugljeni hidrati su značajan dio svakodnevne ishrane jer se njima obezbjeđuje najveći dio energetskih potreba. Pored namirnica koje sadrže skrob (hleb, pašta, krompir, pirinač, pasulj) ugljeni hidrati se nalaze u mlijeku, voću, nekim vrstama povrća i slatkišima.
Na osnovu procjene sadržaja ugljenih hidrata u obroku izračunava se insulinska terapija u preprandijalnom bolusu.
U postupku pravilnog doziranja insulina izračunavamo sljedeće:
1. Broj grama ugljenih hidrata koji pokriva jedna jedinica insulina (tzv. insulinsko-ugljenohidratni odnos); On se, po pravilu, izračunava:
Po pravilu 300, za malu djecu i djecu predškolskog uzrasta, s tim što se 300 podijeli sa ukupnim brojem dnevnih doza insulina.
Po pravilu 500, za veću djecu, pri čemu se to podijeli sa ukupnim brojem dnevnih doza insulina.
2. Izračunavanje prepradijalnog bolusa insulina vrši se tako što se količina ugljenih hidrata u obroku izraženim u gramima podijeli sa brojem grama ugljenih hidrata koji pokriva jedna jedinica insulina.
3. Izračunavanje korekcione doze insulina, koji se dodaje ili oduzima od prepradijalnog bolusa, u zavisnosti od izmjerene glikemije pred obrok.
U zavisnosti od vrste insulina, korekciona doza se izračunava na sljedeći način:
a) Po pravilu 83, primjenjuje se 83 za brzodjelujuće regularne insuline i 100 za brzodjelujuće analoge;
b) 83 se podijeli sa ukupnim dnevnim dozama insulina.
To se naziva izračunati faktor osjetljivosti insulina.
c) Po pravilu 100, tako što se 100 podijeli sa ukupnim dnevnim dozama insulina. To je izračunati faktor osjetljivosti insulina.
Korekciona doza je faktor osjetljivosti (izmjerena glikemija – željena glikemija).
Povećanje doze regularnog insulina kod mlađe djece može da nosi rizik od hipoglikemije, pa ako roditelji nemaju dovoljno iskustva u izračunavanju korekcione doze insulina uvijek je bolje dati manje od izračunate doze korekcije.
Ugljeni hidrati su značajan dio svakodnevne ishrane i izračunavamo ih zato što oni dovode do porasta nivoa šećera u krvi. Izračunavanje vrijednosti ugljenih hidrata u obroku veoma je bitno jer na taj način ciljano doziramo insulin. Sadržaj ugljenih hidrata u obroku izračunava se:
a) mjerenjem količine – težine, odnosno zapremine namirnica,
b) pomoću tablica koje sadržaj ugljenih hidrata izražavaju u obliku ugljenohidratnih jedinica, tako da jedna ugljenohidratna jedinica predstavlja količinu određene namirnice koja sadrži približno 15 grama ugljenih hidrata (UH).
Primjeri: jedna kriška ražanog hljeba 15 (UH) grama, 1,5 čaša jogurta 1% – 15 (UH) grama. Jedna šolja tikvica 15 (UH) grama, 2 kom. kivija 15 (UH) grama itd.
Pri izračunavanju količine ugljenih hidrata u fabrički pripremljenoj hrani pomažemo se podacima o sadržaju ugljenih hidrata koji su navedeni na deklaraciji. Tamo postoje podaci o sadržaju ugljenih hidrata na 100 grama namirnica.
Piše: dr Lidija Rakočević, mr sc. med., pedijatar-endokrinolog, Institut za bolesti djece, Podgorica
Dodajte komentar