Akutni otitis u dojenčadi – zbog specifičnih anatomskih odnosa i nezrelosti imunog sastava može imati dramatičnu kliničku sliku koja je, zbog pojave neurotoksičnog sindroma, praćena povraćanjem, tečnim stolicama i smanjenjem apetita. Rizik za razvoj infekcije AOM je hranjenje ili pijenje iz bočice u ležećem položaju. Klinička slika – Faza eksudativne inflamacije je prva i traje 1-2 dana. Simptomi su: porast temperature, pulsirajući bol, posebno noću, nagluvost, zujanje i osjetljivost mastoidnog nastavka. Otoskopski se vidi hiperemija bubne opne sa gubitkom vidljivosti elemenata, zatim baloniranost bubne opne i nekad pulsacije. Odbrambena faza je sljedeća i traje 3-8 dana. Purulentni eksudat može spontano procureti kroz bubnu opnu, što vodi smanjenju bola. Otoskopski se vidi purulentan sekret u kanalu. Poslije 2-4 nedjelje dolazi do komplentne rezolucije procesa, sa gubitkom sekreta i zarastanjem eventualne perforacije. Rijetko se perforacija zatvara debelim vezivnim tkivom sa priraslicama i rezidualnom nagluvošću ili perforacija postaje stalna. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka i otoskopskoga nalaza. Tipični anamnestički podaci imaju svoj tok: dijete je nekoliko dana prehlađeno, šmrca i curi mu nos; naveče je leglo, ubrzo zaspalo, a nakon nekog vremena probudilo se zbog jakih bolova u uhu; izmjerena mu je povišena temperatura. Zatim se tipična priča nastavlja. U brizi da što prije pomognu bolesnom djetetu, i u strahu da se njegovo stanje ne pogorša, roditelji odmah idu pedijatru. To nije potrebno ako nije dojenče i ako opšte stanje djeteta nije izrazito loše. Dovoljno je djetetu staviti kapi u nos, dati mu lijek protiv bolova i utopliti bolesno uho. Osnovni terapijski postupci – preporuke (Ne trčite odmah doktoru) – analgetici i antipiretici – ljekovi protiv bolova i za smanjenje temperature; – dekongestivne kapi za nos – da bi se uspostavila funkcija Eustahijeve tube, odnosno ventiliranje srednjeg uha, što pridonosi popuštanju bola; – utopljavanje bolesnoga uha – zagrijanom gazom, šalom, kapom ili skijaškom trakom za uši, jer znatno pridonosi prestanku bola; – antibiotik – samo ako je riječ o bakterijskoj upali. Ako nijesmo sigurni je li upala bakterijska, antibiotik se daje djetetu do 24 mjeseca starosti, nekim imunokompromitovanim bolesnicima i djeci sa hroničnim bolestima, ili kod teškog opšteg stanja. Ostala djeca se liječe simptomatski i prate do 48 sati. U slučaju da nema poboljšanja, započinje se antibiotska terapija. Kod lakših, negnojnih oblika dovoljna je peroralna primjena antibiotika. Lokalne antibiotske kapi ne treba upotrebljavati. Terapija antibioticima traje10 dana. Praćenje i kontrolne preglede treba individualno posmatrati; – miringotomija (paracenteza – zahvat ) – indikovana je u nekim slučajevima.
Moguće komplikacije tokom liječenja AOM
Neadekvatna terapija (nedovoljna doza, vremenskii period liječenja i izbor antibiotika) može dovesti do komplikacija, bilo u ranoj ili kasnoj fazi (ponovno javljanje temperature, bola i sekrecije, glavobolje, poremećaj opšteg stanja i porast sedimentacije).
Komplikacije – Ako se pojave, životno su opasne, pa tako i u današnje vrijeme moćnih antibiotika i razvijenih mikrohirurških tehnika mogu biti kobne. Razlog tome je blizina unutrašnjeg uha i mozga. Komplikacije su labirintitis, mastoiditis, subperiostalni apsces, paraliza facijalnog živca, otogeni meningitis, ekstraduralni i subduralni apsces, tromboza venskih sinusa i moždani apscesi.
Operacija je indikovana kod postojanja komplikacija (mastoiditis, labirintitis, meningitis, epiduralni empijem, tromboza sigmoidnog sinusa, apsces mozga), ponovne supuracije, febrilnosti i bola, pogoršanja opšteg stanja.
Preventiva
Pneumokokna polisaharidna vakcina daje ograničenu zaštitu starije djece, relativno neefikasna zaštita djece mlađe od dvije godine. Imunoprofilaksa, novija heptavalentna vakcina – konjugovana smanjuje ukupan broj epizoda AOM na 7%, ali i smanjuje 9-23% kod djece sa čestim epizodama AOM. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciju (SZO), od svih javno-zdravstvenih mjera vakcinacija bi mogla da ima najsnažniji uticaj na broj novih slučajeva pneumokokne bolesti, i smanjuje incidencu AOM . Vakcina protiv influence može dati određenu mjeru zaštite protiv otitis medije. Pasivna imunizacija egzogeno datim imunoglobulinima nije upotrebljiva zbog nekonformnosti, rizika i cijene.
Antimikrobna profilaksa (subterapijske doze aminopenicilina npr.) može biti zaštita od recidiva kod djeteta sa čestim upalama AOM, koje se čuva kod kuće i daleko od ostale djece.
Miringotomija i insercija aeracionih cjevčica dovodi do smanjenja učestalosti pojave AOM.
Adenoidektomija smanjuje rizik od uzastopnih recidiva AOM.
Dr Julija Bošković, spec. pedijatar
Add comment