Zdravstveni radnik koji vrši naučno istraživanje dužan je da vodi računa o tome da zaštita života i zdravlja pacijenta uvijek ima prednost u odnosu na interes društva i nauke.
Pacijent ima pravo da učestvuje u kliničkom ispitivanju ljekova i medicinskih sredstava u skladu sa zakonom.
6. PRAVO NA DRUGO STRUČNO MIŠLJENJE
Pacijent ima pravo da traži drugo stručno mišljenje 0 svom zdravstvenom stanju koje je na usmeni ili pisani zahtjev pacijenta obavezan dati svaki zdravstveni radnik visoke stručne spreme i određene specijalnosti koji nije učestvovao u direktnom pružanju zdrvstvene zaštite.
7. PRAVO NA PRIVATNOST I POVJERLJIVOST
Zaštita prava pacijenata od ogromnog je značaja za uspjeh liječenja i poštovanje ličnosti svakog čovjeka.
Pravo na poverljivost ličnih informacija koje je pacijent saopštio zdravstvenom radniku kao i na one koje se odnose na njegovo stanje zdravlja i potencijalne dijagnotičke i terapijske procedure, garantovani su ovim zakonom, pa je zabranjeno nadležnom zdravstvenom radniku da ih saopšti drugim licima.
Pravo na privatnost podrazumijeva da pregledu pacijenata i predloženih medicinskih mjera nad njim smiju prisustvovati samo zdravstveni radnici, a uz saglasnost pacijenta i druga lica.
8. PRAVO NA BLAGOVREMENU ZDRAVSTVENU ZAŠTITU
Pacijent ima pravo na blagovremenu zdrvstvenu zaštitu koja se obezbeđuje na svim nivoima zdravstvene zaštite.
Zdravstvene ustanove su dužne da utvrde vrijeme, odnosno rok u kojem se određene zdravstvene usluge moraju obezbijediti u zavisnosti od hitnosti slučaja.
Zdravstvena ustanova je dužna da pacijenta na njegov zahtjev obavijesti o redosledu i eventualnim promjenama na listi čekanja za planiranu medicinsku intervenciju.
9. PRAVO NA PRIGOVOR
Zdravstvene ustanove su dužne da organizuju rad zaštitnika prava pacijenata koji obavlja poslove zaštite pacijentovih prava. Zaštitnika prava pacijenata određuje direktor ustanove, on je samostalan u svom radu i direktor ne može uticati na njegov rad i odlučivanje.
Pacijent kome je uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu ili nije zadovoljan pruženom zaštitom podnosi prigovor direktoru zdrvstvene ustanove ili zaštitniku prava pacijenata, usmeno ili u pisanom obliku o kojem se odlučuje najdalje za 3 dana od dana podnošenja prigovora. Pacijent koji nije zadovoljan nalazom po prigovoru može se obratiti zdravstvenoj inspekciji.
10. PRAVO NA NAKNADU ŠTETE
Pacijent koji zbog nestručnog i nesavjesnog postupanja zdravstvenog radnika ili saradnika u ostvarivanju zdravstvene zaštite pretrpi štetu na svom tijelu ili zbog tih razloga nastupi pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja ima pravo na naknadu štete u skladu sa zakonom.
Pacijent koji zbog naučnog ispitivanja i istraživanja pretrpi štetu na svom tijelu ili zdravlju ima pravo na naknadu štete bez obzira na krivicu u skladu sa zakonom.
11. PRAVO NA SAMOVOLJNO NAPUŠTANJE ZDRAVSTVENE USTANOVE
Pacijent ima pravo da samovoljno napusti zdravstvenu ustanovu u kojoj se liječi, osim u slučajevima kada bi to štetilo zdravlju i sigurnosti drugih lica i pacijenata, u skladu sa Zakonom.
U slučaju samovoljnog napuštanja zdravstvene ustanove, pacijent, odnosno zakonski zastupnik, dužan je da potpiše izjavu o napuštanju koja se čuva u medicinskoj dokumentaciji. Ukoliko pacijent, odnosno zakonski zastupnik odbije da potpiše izjavu, nadležni zdravstveni radnik će o tome sačiniti službenu zabilješku koja se takođe čuva u medicinskoj dokumentaciji.
Nakon taksativno navedenih prava pacijenata preuzetih iz Zakona o pravima pacijenata i njihove konkretnije razrade u cilju približavanja datih normi, čitaocima ćemo za kraj citirati Valtazara Bogišića: NEZNANJE PRAVA ŠKODI. E, da ne bi škodilo,a potrudimo se da što više saznamo.
U sljedećem broju: Zakon o pravima pacijenata u praksi
Piše: Gorica Fatić, dipl. pravnica, Klinički centar Crne Gore
Add comment