Prednosti fizikalne terapije u tretmanu bola u leđima

Mr Bojan Kraljević

Spec. primijenjene fizioterapije

Nakon što je trajala epizoda bolova u donjem dijelu leđa, između dvije i šest nedjelja, ili ako postoje česti recidivi bola, nerijetko se preporučuje kao tretman izbora i fizikalna terapija. Generalno posmatrano, ciljevi fizikalne terapije se odnose na smanjenje bola, poboljšanje funkcije i edukaciju o programu održavanja stanja, kako bi se spriječili dalji recidivi.

Program fizikalne terapije za bol u leđima obično ima dvije komponente:

1. Pasivna fizikalna terapija, koja se koristi za smanjenje pacijentovog bola na kontrolni nivo
2. Aktivne vježbe

Modaliteti fizikalne terapije

Fizioterapeut se u akutnom stadijumu može usredsrediti na smanjenje bola „pasivnom fizikalnom terapijom“ (modalitetima). Ove terapije se smatraju pasivnim, jer se obavljaju na pacijentu. Neki od primjera modaliteta uključuju:

• Pakete toplote ili hladnoće
• TENS (transkutana električna nervna stimulacija)
• Elektroforezu (postupak unošenja lijeka u organizam posredstvom jednosmjerne struje)
• Ultrazvuk

Aktivna fizikalna terapija – vježbe protiv bolova u leđima

Pored pasivne terapije, „aktivna fizikalna terapija“ (vježbanje) je neophodna i za rehabilitaciju kičmenog stuba. Uopšteno, program vježbi trebao bi da sadrži kombinaciju:

• Vježbi istezanja (stretching program)

Skoro svaki pojedinac koji je imao bolove u donjem dijelu leđa trebao bi jednom, do dva puta, dnevno istezati mišiće zadnje lože. Jednostavno istezanje tetiva ne zahtijeva mnogo vremena, mada svjedoci smo da se rijetko sjetimo izvođenja tih vježbi, posebno ako je podnošljivo prisutan ili bol uopšte ne postoji. Zbog toga je vježbe istezanja zadnje lože najbolje izvoditi u isto vrijeme svakog dana, tako da one postaju dio svakodnevne rutine. Postoji još vježbi koje se mogu izvoditi za ublažavanje bolova u donjem dijelu leđa.

• Vježbi jačanja kod bola u leđima

Da biste ojačali mišiće leđa, treba redovno raditi i vježbe segmentne stabilizacije kičmenog stuba, ali i druge propisane vježbe. Jačanje mišića jezgra takođe je važno u liječenju bolova u donjem dijelu leđa. Neophodno je pravilno izvoditi vježbe da biste vidjeli koristi, pa ih je najbolje naučiti uz pomoć fizioterapeuta.

• Vježbi aerobnog kondicioniranja sa niskom impaktom

Aerobno kondicioniranje sa niskim impaktom važno je za dugoročno smanjenje bola. Na raspolaganju je mnogo opcija, kao što su hodanje, plivanje, pravilna vožnja bicikla ili hidrokineziterapija. Aerobno vježbanje, koje se najčešće izvodi oko 30 minuta, tri puta nedjeljno, treba izvoditi u naizmjeničnim danima od onih rezervisanih za vježbe jačanja.

Čak bi i osobe koje su dosta zauzete svakodnevnim ličnim ili poslovnim aktivnostima, trebale biti u mogućnosti održavati režim koji nekada uključuje istezanje, jačanje i aerobno kondicioniranje. Ove vježbe su nerijetko dovoljne ili čine sastavni dio fizikalne terapije za ublažavanje bolova u leđima.

Za smanjenje bola u leđima koristi se više fizikalnih modaliteta. Oni su posebno korisni u ublažavanju akutnih bolova u leđima. Fizioterapeuti obično koriste neki od pasivnih modaliteta.

• Toplotna i hladnoća

Toplina i/ili hladnoća su lako dostupna i najčešće korišćena vrsta modaliteta. Ove vrste terapije pomažu u smanjenju napetosti i upale mišića. Neki pacijenti pronalaze veći efekat u procesu ublažavanja bolova toplotnom terapijom, upotrebom toplotnih pakovanja, dok drugi primjenom nekih od oblika hladnoće, poput krio masaže.

• Elektroforeza

Elektroforeza je postupak unošenja lijeka, kroz kožu, posredstvom jednosmjerne struje. Lijek se najčešće, u vidu rastvora, nanosi na gazu/ sunđer, a zatim se primjenjuje električna struja koja omogućava njegov unos, putem kože, u organizam. Tada lijek može da proizvede protivupalni efekat u području koje se manifestuje kao bolno. Ovaj modalitet fizikalne terapije je posebno efikasan u ublažavanju akutnih epizoda bola.

• TENS (transkutana električna nervna stimulacija)

TENS koristi električnu stimulaciju za modulaciju osjećaja bolnih signala koji se šalju u mozak. Ispitivanje pomoću TENS-a obično se prvo vrši, a ako pacijent osjeti ublažavanje bola, TENS se može koristiti i kod kuće.

• Ultrazvuk

Ultrazvuk je fizikalni modalitet uz pomoć kojeg zvučni talasi preko kože prodiru u meka tkiva. Ultrazvuk je posebno koristan u ublažavanju akutnih epizoda bola, a može poboljšati i zarastanje tkiva.

Vježbanje je jako važno za sve nas, zbog čitavog niza razloga. Izvođenje pravih vježbi za leđa, kao dio sveukupne rutine vježbanja, može biti nekada presudno u smislu prevencije ili smanjenja bola u leđima. Nešto što kažem ljudima koji mi se obrate zbog bola u leđima, uzrokovanog različitim faktorima, je da će epizoda ​​bola u leđima proći, ali ako ništa nadalje ne preduzmu u vezi sa tim, i budu vodili računa samo o simptomima, onda će im se u budućnosti najvjerovatnije ponavljati slične ili jače epizode. Kičma je poput jarbola na brodu. Konopi su pričvršćeni za jarbol, kako bi se isti rasteretio, odnosno, kako ne bi pao ili pukao. Jarbol ne može da izdrži svoju težinu bez užadi koja ga stabilizuju. Slično je i sa našom kičmom. Kada bi mogli da zamislimo izolovan kičmeni stub, postavljen na sto, i na njega postavljen neki aksijalni (vertikalni) teret, on bi možda mogao da podnese pritisak oko 35 kilograma. Svi težimo više od ovih 35 kilograma, pa se svi oslanjamo na određene mišiće koji su vezani za kičmu, kako bi pomogli da se pritisak ukloni ili umanji njegov uticaj na kičmu. Kada su ti mišići slabi ili neuravnoteženi, ili nisu pravilno integrisani, tada fizički stresovi sa kojima se svakodnevno srijećemo, počinju da djeluju na statičke strukture kičme: tijela pršljenova, diskove, korijene nerava, fasetne zglobove, što u konačnosti dovodi do velikog habanja struktura kičmenog stuba.  Mišićnom reedukacijom „uklanjamo pritisak sa kičme“ i činimo kičmu izdržljivijom.