Dijabetes melitus (DM) je hronična, teška i neizlječiva bolest koju karakteriše skup metaboličkih oboljenja sa trajno visokim nivoom glikemije u krvi nastalim usljed poremećaja sekrecije insulina iz beta-ćelija glave pankreasa, što je u najvećem broju slučajeva povezano sa ishemijskom bolešću srca, povišenim krvnim pritiskom, promjenama na krvnim sudovima, kao i mnogim drugim komplikacijama kakve su neurološke, oftalmološke, bubrežne i u najvećem broju slučajeva psihološke promjene.
Osnovni faktor rizika za razvijanje DM-a jeste nepravovremeno otkrivanje DM-a i kardiovaskularnih promjena (KVS) gdje dominiraju nestabilne vrijednosti krvnog pritiska, povremeno nepravilan srčani ritam sa čestim sinusnim tahikardijama, rjeđe bradikardijama, a povremeno i vertikularnim ekstrasistolama.
U osnovi ovakvih kardioloških manifestacija stoje arteriosklerotične promjene na krvnim sudovima koje su uvijek evolutivnog tipa i posljedica su povišenog nivoa glikemije koja obično traje dugo, nepravilno, neredovno, a ponekad se kasno dijagnostikuje. Takvo stanje je vrlo često udruženo sa povišenim lošim LDL holesterolom i sniženim dobrim HDL holesterolom u krvi.
Ovakve neadekvatno dijagnostikovane metaboličke promjene nose sa sobom i veći rizik za razvoj težih kardiovaskularnih događaja upravo zbog toga što asipmtomatski period često traje dugo i sam pacijent ne primjećuje veće promjene sve do momenta kada vrijednost glikemije naglo postaje drastično visoka ili sa slučajnim uzorkom 11 mmol/l kada se javi evidentna klinička slika opšteg zamora, bljedila kože, hladnog znoja, učestalog mokrenja, pojačane žeđi i pratećih kardiovaskularnih, neuroloških, nefroloških, digestivnih, psiholoških i drugih komplikacija.
Godine starosti su značajan faktor i sa njima se povećava procenat oboljelih, ali se uočava i svakodnevno povećanje tog procenta u mlađim kategorijama sa veoma značajnim metaboličkim oboljenjima u opštoj populaciji, naročito u zemljama sa visokim tehničkim razvojem.
U ostalim faktorima rizika moramo istaći veoma karakterističan tip poligenetske prirode gdje genski markeri ukazuju na povećan rizik od nastanka DM-a. Nasljeđe je potreban ali i dovoljan uslov za nastanak bolesti (rizik za nastanak bolesti kod istovjetnih blizanaca iznosi oko 35%).
U indukciji dijabetesa često se spominju virusne infekcije, ishrana, toksini, stres, pa čak i proteini kravljeg mlijeka koji mogu imati značaj u patogenezi dijabetesa. Svi statistički pokazatelji dokazuju svakodnevni porast oboljelih od DM-a i KVS oboljenja, sa njihovom neraskidivom korelativnom vezom i sve većim prisustvom u mlađim populacijama u osnovnim školama i srednjoškolskim centrima. Imamo djecu sa značajnim metaboličkim promjenama. Upravo zbog toga, u osnovi svega stoji rana dijagnostika, adekvatna prevencija i metaboličkih i kardiovaskularnih oboljenja, koje su vrlo često i uzrok i posljedica, ali uvijek u korespondentnoj vezi.
U osnovi svih značajnih evropskih i svjetskih studija do 2010. godine mogli bi za uspješnu primarnu prevenciju i liječenje izdvojiti suštinske faktore preventive:
1. Fizička aktivnost od 30 min dnevno, negdje i duže, usmjerena na adekvatno kretanje od 3 km dnevno u pogodnim vremenskim uslovima
2. Ishrana u kojoj dominira pet obroka voća i povrća, adekvatno bolesti, uz što češću primjenu svježih morskih plodova
3. Kontrola sistolnog krvnog pritiska koji mora biti manji od 140 mmHg
4. Ukupni holesterol ispod 5 mmol i LDL holes-terol manji od 3 mmol, trigliceridi manji od 2,3 mmol
5. Bez nikotina i dokazanih toksičnih agenasa
6. Zaštita od stresa
Piše:: dr. sc. interne med. Ahmet Alibegović
Dodajte komentar