Prikladnost je zasnovana na procjeni potreba pacijenta utvrđenim i prihvaćenim standardima i praktičnim smjernicama. Pretpostavlja se da osoblje ima relevantne kvalifikacije, vještine i iskustva a objekti i oprema odgovaraju uslugama koje se pružaju.
Analizom zahtjeva standarda i principa iz ove oblasti, prikladnost usluzi može se dekomponovati na sljedeće elemente:
• Procjenapotrebapacijenta/klijenta
• Uspostavljeni standardi, klinički vodiči (protokoli) i medicina zasnovana na dokazima
• Sloboda izbora odstranepacijenta
• Specifikacija ključnih politika, procedura ili procesa. Svaki od ovih elemenata sadrži određeni broj indikatora.
Prikladnost se može predstaviti sljedećom jednačinom:
P = pl.Pel + p2.Pe2 + p3«Pe3 + p4.Pe4 +……………(1)
Gdje su:
pl, p2, p3, p4, -ponderi značajnosti Pel, Pe2, Pe3, Pe4, – elementi prikladnosti (osobine kvaliteta).
Pretpostavimo da je sprovedena analiza stanja u tri zdravstvene organizacije kako bi se približno odredila prikladnost ustanova, usluge i identifikovala disproporcija između postojećeg i nekog željenog stanja koje bi dovelo do poboljšanja kvaliteta zdravstvene usluge preko dimenzije prikladnosti. Važno je naglasiti da testirane zdravstvene organizacije nijesu počele sa implementacijom standarda kvaliteta.
Na osnovu iskustva u dosadašnjem radu određuje se vrijednost pondera, dok se na osnovu pretpostavljene analize postojećeg stanja prikladnosti usluga ocjenjuju osobine elemenata u rasponu od 1-10. Unoseći ove vrijednosti u jednačinu )dobija se brojčana vrijednost za prikladnost zdravstvene usluge.
Procjenom potreba pacijenta/klijenta neophodno je:
• Identifikovati potrebe pacijenata,
• Definisati područja kojim gravitira zdravstvena ustanova,
• Promijeniti odnosno prilagoditi redosljed u pružanju usluga,
.Itd.
Neophodno je implementirati standarde, kliničke vodiče i koristiti prednosti medicine zasnovane na dokazima.
Na taj način:
• Postoji pristup aktuelnim informacijama o kliničkoj praksi koja se zasniva na dokazima,
• Postoji koordinacija za razvoj vodiča,
• Implementacija i evaluacija vodiča za kliničku praksu temelje se na višem zdravstvenom nivou,
• Postoje referentni vodiči,
• Koristi se medicina zasnovana na dokazima,
• Dijagnostika i tretman sprovode se u skladu s vodičima,
• Itd.
Efekti poboljšanja kroz implementaciju standarda su:
• Ispunjenje zahtjeva korisnika usluga (pacijenta) i osoblja koje radi u zdravstvenoj organizaciji;
• Uspostavljanje ciljeva i vođenja zdravstvene organizacije od strane rukovodstva;
• Maksimalna uključenost cjelokupnog osoblja organizacije,
• Menadžment se kroz odgovarajuće aktivnosti ostvaruje kao jedinstven proces,
• Stalna poboljšanja,
• Stalno održavanje motivacije svih zaposlenih,
• Stvaralačka saradnja svih zaposlenih sa različitim iskustvima, znanjem i obrazovanjem,
• Uspostavljanje timskog rada – identifikuju se procesi sistema menadžmenta kvalitetom koji se primjenjuju u cijeloj organizaciji,
• Određivanje rasporeda i međusobnog djelovanja ovih
procesa,
• Određivanje kriterijuma i metoda potrebnih da se obez-bijedi da izvođenje ovih procesa i upravljanje njima bude efektivno,
• Primjena mjera potrebnih za ostvarivanje planiranih rezultata,
• Eliminisanje ili minimiziranje tzv. „međukoraka” u toku usluge,
• Rad u zdravstvenoj ustanovi ori-jentiše se na preventivu, a ne na otkrivanje grašaka,
• Vodi se objektivna, kako kvantitativna, tako i kvalitativna metrika u tačkama odlučivanja, npr. donošenje dijagnoza i zaključaka.
Vodiči su „sistematski razvijene izjave čiji je cilj da pomognu ljekaru i pacijentu pri donošenju odluka o odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti u specifičnim okolnostima”.
Jedno od efikasnih poboljšanja sprovodi se primjenom medicine na bazi dokaza. Ovdje se radi o veoma važnom pojmu koji je kompatibilan sa sedmim principom QMS-a „Odlučivanje na osnovu činjenica”, gdje su odluke zasnovane na analizi podataka i informacija. Šta podrazumijevamo pod ovim pojmom?
„Medicina zasnovana na dokazima pristup je u bavljenju medicinom u kojem je Ijekar svjestan značaja i snage dokaza kao podrške procesu donošenja odluka u svakodnevnoj praksi”. (Evidence-Based Medicine Informatics Project McMaster University, 1996).
Ili: „medicina zasnovana na dokazima predstavlja savjesno, eksplicitno i razumno korištenje sadašnjih najboljih dokaza u donošenju odluka o terapiji i liječenju pacijenata. Njena primjena u praksi podrazumijeva integraciju kliničke ekspertize sa najboljim dostupnim dokazima. “ (Centre for Evidence-Based Medicine, NHS Research and Development, Oxford, 1997).
Da bi se prihvatio koncept zdravstvene zaštite zasnovane na dokazima, potrebno je imati u vidu sljedeće kriterijume:
• Da postoji osnovni dokaz,
• Da je on dostupan u momentu donošenja odluke,
• Definisanje strategije da bi dokazi bili prihvaćeni,
• Da dokazi budu usvojeni i primijenjeni u praksi,
• Da dokazi budu na kraju evaluirani u smislu toga da li dovode do željenog ishoda (rezultata) po zdravlje ili ne.
Sloboda izbora od strane pacijenta sljedeći je element prikladnosti.
Snažan pokret ka pravima pacijenata, kao jedan od najvažnijih ciljeva, značajno je uticao na promjenu relacije zdravstveni radnik-pacijent, zdravstvena ustanova-korisnik
Očekivanja korisnika/pacijenta značajno su se izmijenila tokom posljednjih godina. Tradicionalni odnosi u kojima ljekar uvijek zna šta je najbolje za pacijenta i u tom smislu samostalno donosi odluke, zamijenjeni su mogućnostima izbora za pacijenta da prihvati ili ne prihvati ponuđeni tretman, da zahtijeva dodatne preglede i slično.
Add comment