Dr Balša Vujović, spec. neurolog iz Kliničkog centra, kazao je da je MS heterogena bolest, te da je potrebno sagledati anamnezu pacijenta, kliničke neurološke nalaze, laboratorijske testove i uraditi sve dodatne analize prije nego se potvrdi dijagnoza.
– Istorijat dijagnostike se javlja od otkrića same bolesti, kada se i prvi put pominje 1868. godine. Cilj revizije kriterijuma za postavljanje dijagnoze je da se ubrza dijagnostički proces, jer je vrijeme jako važno kako bi sačuvali moždano tkivo.
Kada postavljamo dijagnozu, ključni elementi su diseminacija u prostoru i diseminacija u vremenu.
McDonald kriterijumi za postavljanje dijagnoze MS su revidirani 2017 godine. Ključne izmjene su da se kod pacijenata sa tipičnim klinički izolovanim sindromom i kliničkom ili MRI demonstracijom diseminacije u prostoru, prisustvo CSF specifičnih ologoklonalnihn traka omogućava dijagnozu multiple skleroze. Simptomatske lezije se mogu uzeti kao pokazatelj diseminacije u prostoru i vremenu kod pacijenata sa supratentorijalnim, infratentorijalnim ili spinalnim sindromom. Po novim dijagnostičkim kriterijumima, kortikalne lezije se sada mogu koristiti kao dokaz diseminacije u prostoru.
Što se tiče dijagnostike, preporučuje se svakom pacijentu MR mozga, osim u slučajevima kada to nije moguće, kod pacijenata kod kojih je snimanje kontraindikovano ili kod onih kojima nije dostupna ova dijagnostika – kazao je dr Vujović.
Ističući epidemijološke podatke, dr Ljiljana Radulović je kazala da je Japan zemlja koja ima najnižu prevalencu, sa dva pacijenta oboljela od MS na 100.000 stanovnika, dok sjeverna Evropa i sjeverna Amerika imaju 100 pacijenata oboljelih od MS na 100.000 stanovnika. Kada bi uzeli cijelu Evropu u obzir bilo bi 83 pacijenta na 100.000 stanovnika, s tim da žene obolijevaju dva puta češće.
– U Crnoj Gori je oko 550 oboljelih od MS-a. Najveća prevalenca je starosna grupa od 35 do 64 godine. Što se tiče regiona, u Beogradu je 41,5 pacijenata oboljelih od MS-a na 100.000 stanovnika. Žene imaju odnos 2:1. Kada govorimo o prevalenci u Sloveniji, imamo oko 151 oboljelog na 100.000 stanovnika dok je na zapadu Grčke 119 oboljelih, što je takođe region visokog rizika – ukazala je dr Ljiljana Radulović.
Podsjećajući da Crna Gora nema registar oboljelih od MS i da se nada da će se to uskoro promijeniti, kazala je da imamo bazu podataka koja nije još uvijek statistički obrađena.
– Obrađeno je do sada oko 196 pacijenata. Nakon 40- tih godina je značajno veći broj oboljelih žena nego muškaraca. Prosječna starost je 41 godina. U prosjeku kod oko 50% obrađenih pacijenata je 12 godina trajala progresija bolesti. Nije isti stepen onesposobljenosti pacijenata koji su oboljeli unazad godinu dana ili unazad 15 godina – zaključila je dr Radulović
Dr Eraković je u zaključku sastanka naglasio da treba voditi računa o troškovima liječenja oboljelih od MS, jer se troškovi uvećavaju sa rastom procenta onesposobljenosti pacijenta, što svakako ukazuje koliko je značajno započeti terapiju na vrijeme.
Što se tiče izvještaja zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti pacijenata, 43% zaposlenih osoba sa MS su prestali da rade poslije tri godine od postavljanja dijagnoze. Ovaj procenat raste na 70% nakon dest godina od postojanja oboljenja. Osobe koje nisu zaposlene imaju veću šansu za progresivnu formu bolesti.
Vraćajući se na pitanja sa početka predavanja: koliko vremena je potrebno za uspostavljanje finalne dijagnoze; nakon koliko vremena je potrebno uvesti terapiju kod pacijenata sa potvrđenom dijagnozom; šta je potrebno od dijagnostike sprovoditi; kada promijeniti imunomodulatornu terapiju; koliko često kontrolisati pacijente sa primarno progresivnom terapijom – dr Eraković je ukazao na benefite naših pacijenata, odnosno činjenicu da se kontrolišu na tri mjeseca, te da je najveći broj pacijenata između 30 i 39 godina života u trenutku postavljanja dijagnoze, veći broj pacijenata je ženskog pola, a da je veliki problem nedostatak registra oboljelih od MS.
Verica Pantelić
Add comment