Crnogorska kampanja u borbi protiv raka dojke ima jedinstvenu poruku “Svim srcem u borbi protiv raka dojke”. U razgovoru sa prim. dr Nadom Cicmil Sarić, otkrivamo zašto je značaj ove teme uvijek aktuelan, kako u svijetu, tako i kod nas.
Kakva je zdravstvena slika Crne Gore u pogledu borbe protiv karcinoma dojke?
Borba protiv raka dojke je veliki izazov i težak zadatak koji stoji pred društvenom zajednicom cijelog svijeta. U nju treba da budu uključeni ne samo zdravstveni radnici nego i laici. Ovoj borbi ne treba posvetiti samo jedan mjesec nego sve dane u godini. Posljednjih godina u Crnoj Gori su učinjeni veliki koraci i napredak u ovoj oblasti. Dio aktivnosti jezapočet„screening” programom čiji nosilac je Dom zdravlja u Danilovgradu. Ovaj dobro osmišljen program nije u potpunosti zaživio i sproveden, jer se zajednica suočila sa brojnim problemima: kako nedostatkom stručnog kadra za njegovo sprovođenje, tako i nedovoljnim brojem odgovarajućih aparata za „screening” mamografiju, kao i visokim troškovima koje svaki preventivni program sa sobom nosi. Postoje ideje i početni planovi za osnivanje Centra za dojku pri Kliničkom centru Crne Gore, u prostoru stare zgrade Klinike za onkologiju, koji bi bio namijenjen preventivnim postupcima i dijagnostičkim procedurama koje su vezane za zdravlje dojke. Informativni,edukativni i promotivni programi, čiji su nosioci najčešće NVO („Zdrava Donna Montenegrina”, zdravstveno savjetovalište ILC Tuzi, NVO „Roditelji.me”…) u velikoj mjeri doprinose napretku u borbi protiv karcinoma dojke.
Da li su iskustva drugih zemaja drugačija i da li su judi s ovog podnebjja više skloni ovom obojjenju?
Iskustva drugih zemalja Evrope i svijeta su slična onima koje imamo u Crnoj Gori. Karcinom dojke je svugdje veliki zdravstveni problem, učestalost njegove pojave je velika i ne pokazuje tendenciju pada. Zemlje sa većim društvenim proizvodom imaju veću mogućnost materijalnog ulaganja i uspješnijeg sprovođenja prevencije i ranog otkrivanja ove bolesti. Određeni broj zemalja ima u okviru svojih nacionalnih programa precizno urađen kod za „screening”,vrijeme sprovođenja bazične mamografije, intervale u kojima se ona ponavlja. Među zemljama bivše Jugoslavije, Slovenija i Hrvatska su najviše uradile na planu prevencije.
Stopa obolijevanja od raka dojke u cijelom svijetu je visoka. Postoje određena zapažanja da žene u Japanu i Africi manje obolijevaju od žena na zapadu. Jedna od cijena koja se mora platiti urbanom životu, koji obiluje brzom hranom i diktaturom dobrog fizičkog izgleda, što uključuje i razne „push up”, „wonder bra”,”hormonske eliksire” i slične čudesne izume, svakako je i stalni porast obolijevanja od raka dojke. Ne bih rekla da se po ovom pitanju razlikujemo od drugih: obolijevamo otprilike koliko i žene u drugim zemljama. Odsustvo institucije Registra za rak u našoj zemlji onemogućava precizno iznošenje podataka, ali sa oko 200 oboljelih i 70 umrlih žena od karcinoma dojke u Crnoj Gori u toku godinu dana (na osnovu statistike kojom raspolažemo), svakako je jasno koliko je potrebno raditi na širenju svijesti o značaju prevencije u ovoj oblasti.
Zašto je važno podići svijest o ranom otrkivanju raka dojke?
Svaki put kada mi neko postavi ovakvo ili slično pitanje pomislim da je to već toliko puta ispričana priča i da je potpuno nemoguće da postoji bilo ko da je nije čuo, kao i da već ne zna ono što ću reći. Nažalost, svakodnevno sam u (ne)prilici da shvatam koliko je ovakvo moje razmišljanje i uvjerenje pogrešno. Podizanje svijesti o ranom otkrivanju bolesti je od apsolutnog značaja. Jedini potpuno efikasan lijek za rak dojke je prevencija, profilaksa i rano otkrivanje bolesti. U tom smislu je neophodno informisati populaciju o primarnoj i sekundarnoj prevenciji, koje podrazumijevaju razne modalitete: u ovom okviru su veoma značajni informativno-edukativni programi vezani za ovu oblast i njihova široka promocija.
Šta treba da radimo kako bi izbjegli neželjene posljedice?
U primarnu prevenciju se ubrajaju mjere higijensko-dijetetskog režima i stila života: fizička aktivnost, primjena vitamina, mikroelemenata, izbjegavanje moguće štete od uzimanja nekih vrsta psihofarmaka, hormona, hormonske nadomjesne terapije, nošenje adekvatnog grudnjaka, izbjegavanje cigareta, alkohola, masnoća, konzumiranje leguminoza, voća, povrća, itoestrogena.
Pod sekundarnom prevencijom podrazumijevamo samopregled, klinički pregled kod ljekara, „screening”, mamografiju, bazičnu mamografiju (u S.A.D. u četrdesetoj a u većini ostalih zemalja u pedesetoj godini života) i njeno hronološko pravovremeno ponavljanje (na dvije godine). Poseban segment prevencije i profilakse predstavljaju samo u određenim slučajevima primjenjivane mjere genskog testiranja, profilaktičke mastectomiae kao i hemioprevencija izvjesnim vrstama lijekova, koja se sprovodi kod žena sa povišenim rizikom za razvoj karcinoma dojke (U.S.A.).
Add comment