Štitna žlijezda nalazi se na prednjem dijelu vrata, sa dva režnja prislonjena sa strane na početnom dijelu dušnika, poput raširenih leptirovih krila, povezana trakom, ispod grkljana. Žlijezda je normalno teška 25 do 60 grama. Zbog svog položaja lako je pristupačna pregledu, pipa se kada je povećana i vidi se kod gušavosti, strume. Štitna žlijezda, koristeći jod, stvara dva hormona, tiroksin i trijodtirozin, koji razgrađuju hranljive sastojke, vrše njihovo sagorijevanje, stvaraju toplotu i utiču na fizički i mentalni razvoj ljudi i životinja u svim životnim dobima, od novorođenčeta do kraja života. Klinički je dokazano, ako se smanjena funkcija štitne žlijezde ustanovi kod novorođenčeta prije tri mjeseca života i ako se sprovodi odgovarajuća terapija, dijete će imati normalni tjelesni i intelektualni razvoj. Budući da se kod novorođenčeta može ispoljiti, sada veoma rijetko smanjena funcija štitne žlijezde, kao posljedica prirođenog, kongenitalnog hipotiroidizma, u svijetu pa i u Crnoj Gori, urađen je projekat 2005. godine za otkrivanje smanjene funcije štitne žlijezde. Radi se takozvani “skrining test (sereening-zaštita) u porodilištu, između trećeg i petog dana od rođenja djeteta. Profesor doktor Božidar Bojović u opširnom stručnom udžbeniku “Klinička pedijatrijska endokrinologija” (2015), nije naveo podatak da li se taj test sprovodi u svim porodilištima u Crnoj Gori, ili je prepušteno babicama, akušerima i dječijim ljekarima, da po izgledu novorođenčeta predlože da se urade jednostavni testovi: TSH (tiroidni stimulirajući hormoni iz hipofize) i hormone iz štitne žlijezde T3 i T4 (tiroksin I trijodtirozin). Izgled bolesnika sa smanjenom funkcijom štitne žlijezde karakterističan je i kod djece, a još više kod odraslih, na šta sam se uvjerio u kliničkoj praksi. To se vidi i iz članka dr Petra Miljanića (1852-1899) objavljenog u ruskom medicinskom časopisu “Medicinsko obozrenije”, “Slučaj miksedema, Moskva (1890/18). Na početku članka, Miljanić kaže da pretpostavlja da je to prvi slučaj miksedema dijagnostikovan u južnoslovenskim zemljama. Iz ovog opisa može se vidjeti kako se nekada znala postaviti dijagnoza, na osnovu strpljivog znanja i učenja, a bez dijagnostičkih aparata i testova. Riječ “miksedem” je grčkog porijekla, sastavljena od riječi miksa-sluz i edem-otok, specifičan je znak smanjene funkcije štitne žlijezde u vidu gnjecavog otoka kože i potkožnog tkiva. Sl. 1. Klinička slika smanjene funkcije štitne žlijezde
Smanjena funkcija štitne žlijezde, ukoliko se ne liječi, uzrokuje poremećaj dječijeg rasta i razvoja. To se vidi kao najkarakterističniji i najupadljiviji endokrinološki poremećaj u djetinjstvu. Klinička slika hipotiroidizma varira prema dobu u kojem je nedostatak hormona nastao. Najsumnjiviji nedostatak hormona vide se, kada je nedostatak hormona prirođen ili je nastao u najranijim godinama života. Klinički znaci, smanjene funkcije štitne žlijezde su: fizička i mentalna usporenost, pomanjkanje volje za jelo (anoreksija), hladno tijelo, bljedilo usana, oslabljeni tonus mišića, zatvor, uvećanje trbuha sa umbilikalnom harnijom, promuklost glasa, zadebljalost jezika, podbulost kože. Zaostalost u razvoju ispoljava se u zakržljalosti rasta, neoformljenosti lica, smanjeni rast donjeg dijela tijela, nogu. Uz smanjenje tiroksina i povećanja TSH horomona povećana je količina holesterola u krvi.
Smanjena funkcija štitne žlijezde – miksedem i srce Razvoj i pojava miksedema zbog smanjene funkcije štitne žlijezde kod odraslih počinje neosjetno. Klinički je dokazano da mnogi bolesnici sa smanjenom funkcijom srca imaju izliv tečnosti u perikardu, srčanoj kesi, opni oko srca. Poznato je da duži period smanjene funkcije štitne žlijezde pogoduje arteriosklerozi, zakrčenju krvnih žila srca. Ipak se smatra da proširenje srca i slabost funcije srca kod miksedema, nastaje zbog drugog uzroka i nije endokrinog porijekla. Međutim, dokazano je da manjak hormona štitnjače dovodi do smanjene potrošnje kiseonika u srčanom mišiću, miokardu. Kod miksedema, smanjena je osjetljivost miokarda na hormone nadbubrežne žlijezde, na adrenalin i noradrenalin i zato bolesnici sa miksedemom imaju smanjeni volumen srca i smanjeni ritam srca. Zbog manjka hormona štitnjače smanjen je protok krvi i potrošnja kiseonika u čitavom organizmu, te zato dolazi do osjećaja hladnoće, osjećaja da je koža manje topla i suva. Kod kliničkog pregleda registruje se bradikardija, usporen rad srca i slabija jačina pulsa. Sjena srca je uvećana u kasnijem stadijumu miksedema zbog izliva tečnosti u perikardu. Mada perikardni izliv može biti veći, ne dolazi do tamponade srca, budući da je akumulacija izliva spora. Objavljeni su slučajevi tamponade srca zbog miksedema toznog perikardnog izliva. Na snimcima elektrokardiograma, EKG-a, vidi se smanjena voltaža srčanog mišića, QRS. Intervali P-R i R-T često su produženi. Razlog promjena na EKG-u nije ustanovljen. Liječenje bolesnika sa miksedemom sastoji se u nadomjestku hormona štitnjače. Liječenje treba započeti niskim dozama koje se postepeno i oprezno povećavaju, jer ako se hormoni ordiniraju u većoj dozi i nerazmišljeno, postoji rizik da oni dovode do angine pektoris, infarkta srca i slabljenje srčane funkcije. Budući da je laboratorijski ustanovljeno da je kod smanjene funkcije štitne žlijezde povećana količina holesterola u krvi i da antitiroidni ljekovi smanjuju holesterol, pokušalo se hiperholesterinemiju liječiti drugom vrstom ljekova koji smanjuju frekvenciju srca. Ipak se u analizi djelovanja ljekova ispostavilo da je kod primjene nekih ljekova veća smrtnost u odnosu na bolesnike kojima je ordiniran sugestivni lažni lijek, placebo.
Add comment