Četvrta faza ili faza apatije. Kao reakcija na hronično nezadovoljstvo, izostaje uživanje u bilo kakvoj aktivnosti, gubi se vjera u svoju kompetentnost i interesovanje za posao. Apatija je odsustvo emocija i ona je jedno od najtežih psihičkih stanja. Apatični ljudi su potpuno nezainteresovani za posao i druge sfere života. Najčešće se u ovoj fazi osoba odlučuje za promjenu, odnosno “liječenje” ili rad na sebi, ili se problem još više produbljuje pa se odlučuje na promjenu radnog mjesta ili ostaje na poslu ali potpuno demotivisana.
Najočiglednija posljedica izgaranja na radnom mjestu je pad produktivnosti, efikasnosti i kvaliteta rada. Zbog toga su kompanije u ekonomski razvijenijim i “osviješćenijim” zemljama zainteresovane da finansiraju preventivne programe.
U rješavanju ovog problema prevencija je najbolji lijek i podrazumijeva identifikaciju stresora u radnom okruženju i simptoma izgaranja kao prvi i najvažniji korak. Mnogi simptomi ovog sindroma se pogrešno prepoznaju kao izraz patologije (depresivnost, iritabilnost, uzimanje sedativa), neažurnosti (kašnjenje na posao, odsustvovanje, pad radne efikasnosti) i najčešće se na njih reaguje pojačanim pritiskom u smislu radne discipline.
Prevencijea se odnosi na promjenu individualnih i situacionih faktora, pa strategije prevencije mogu biti lične i organizacione.
Postupci u domenu individualnih faktora odnose se na učenje vještina relaksacije, primjenu konstruktivnih strategija prevladavanja stresa i različite vrste samopomoći.
Lične strategije za prevenciju sindroma izgaranja su edukacija, samoopažanje izloženosti stresu, samoohrabrivanje pozitivnim stavovima, redefinisanje postavljenih ciljeva, strukturisanje vremena, postavljanje granica. Iako se problem ispoljava individualno, uzroci nastanka vezani su za radno mjesto, pa se intervencije u vezi sa situacionim faktorima odnose na organizacione promjene u smislu bolje raspodjele zadataka i poboljšanja međuljudskih odnosa. Socijalna podrška je najbolji faktor u umanjenju posljedica izgaranja. Organizacione strategije za prevenciju su: treninzi, edukacije vezane za radon mjesto, ograničeni broj klijenata i radnih sati, jednake mogućnosti za napredovanje, pri čemu su edukacija i trening najkorisnije metode.
Liječenje izgaranja je teško i na prvom mjestu mora da uzme u obzir uzroke. Psihoterapija i savjetovanje se preporučuju u drugoj i trećoj fazi. Prognoza zavisi od individualnih karakteristika pojedinca. Pojedinci, svjesni značaja koji u pojavi izgaranja ima njihov posao, a u nemogućnosti da spriječe njegovu pojavu, jedini izlaz nalaze u promjeni radnog okruženja.
Dr sc med. prim. Alma Bajramspahić
Dom zdravlja, Bijelo Polje
Add comment