Normotenzivni glaukom – rijetko oboljenje, ali težak problem
Na stručnom dijelu skupa održano je više predavanja, među kojima i predavanje o normotenzivnom glaukomu. O toj temi govorila je dr Edita Files-Bradarić, naglasivši da se radi o ređem oboljenju, ali sa stručnog stanovišta veoma interesantnom. – Normotenzivni glaukom je oboljenje sa karakteristikama glaukomatozne optičke neuropatije i postepenog gubitka vidnog polja, što se javlja kod pacijenata čiji je intraokularni pritisak unutar normalnih vrijednosti (10-21mmHg) odnosno uvijek niži od 21 mmHg. Prema smjernicama Evropskog udruženja za glaukom, glaukom otvorenog ugla se dijeli na normotenzivni i hipertenzivni glaukom, ali klinički, dijagnostički i terapeutski, radi se o istom oboljenju sa nekim specifičnostima i razlikama u patogenezi. Epidemiološki normotenzivni glaukom najčešće srećemo kod žute rase (Koreja, Japan), a njegova učestalost unutar glaukoma otvorenog ugla veća je od 90 odsto. Najmanje se normotenzivni glaukom javlja kod ljudi crne rase, a kod bijele rase sreće se u oko 30 odsto – kazala je dr Edita Files Bradarić.
Prema njenim riječima, do sada su rađena ispitivanja o normotenzivnom glaukomu kroz dvije velike studije koje su trajale 4 do 5 godina, a jedna od tih studija, kolaborativna, pokazala je da smanjenje intraokularnog pritiska za 30 odsto kod pacijenata sa normotenzivnim glaukomom dovodi do značajnog smanjenja progresije gubitka vidnog polja, sa 32 na 12 odsto u periodu od pet godina. – Patogeneza normotenzivnog glaukoma je vrlo složena, a postoje dvije teorije o nastanku oboljenja – mehanička i vaskularna. Prema prvoj teoriji, do strukturalnih promjena u optičkoj glavi očnog živca dolazi usljed razlike između intraokularnog i pritiska cerebrospinalne tečnosti, zbog čega dolazi do poremećaja aksoplazmonskog protoka u ganglijskim ćelijama, a to je okidač za smrt tih i glijalnih ćelija. Prema vaskularnoj teoriji glavni uzrok je vaskularna insuficijencija unutar optičke glave, koja dovodi do ishemije sa oslobađanjem slobodnih radikala, a uz uticaj citokina, te povećanog oslobađanja glutomata dolazi do programirane smrti ćelija ili apoptoze – objasnila je dr Edita Files-Bradarić.
Specifičnosti normotenzivnog glaukoma
Morfološki razlikujemo dva tipa izgleda optičkog diska kod normotenzivnog glaukoma – sklerotični i fokalno-ishemični. Karakteristike sklerotičnog su plitka i tanjirasta ekskavacija optičkog diska, neuroretinalni obod je bljeđi, krvni sudovi su rigidni, ukočeni, neravnomjerno su tanji, a hematookularna barijera je vrlo osjetljiva i vulnerabilna. Hemoragija je znak progresije i prethodi potpunom fokalnom gubitku neuroretinalnog oboda. Često se može naći optocilijarni šant, kao pokušaj revaskularizacije optičkog diska.
Specifičnosti u vidnom polju kod normotenzivnog glaukoma su skotomi koji su bliži centru, strmi i duboki, za razliku od hipertenzivnog glaukoma, gdje nalazimo tipični lučni skotom koji polazi sa slijepe mrlje i nazalni skotom – kazala je dr Edita Files-Bradarić.
Ona je istakla da u objašnjenju normotenzivnog glaukoma prevladava vaskularna teorija, aprof. drDžozef Flamer, švajcarski istraživač i oftalmolog, smatra da je u osnovi oboljenja vaskularna disregulacija, odnosno vaskularni spazam koji dovodi do nestabilnosti u okularnom protoku krvi. Ova vaskularna disregulacija povezana je i sa smanjenim krvnim pritiskom. -Svi ti vaskularni faktori dovode do smanjenja okularnog perfuzi-onog pritiska. Kod normotenzivnog glaukoma uticaj intraokularnog pritiska je nešto manji, ali on ipak postoji, i to naročito ako postoje fluktuacije. Razlikujemo primarnu i sekundarnu vaskularnu disregulaciju. Primarni vazospazmički sindrom počinje u pubertetu i karakterističan je za mlađu i srednju dob, a simptomi jenjavaju sa godinama. Simptomi su hladne ruke i stopala, nizak krvni pritisak, umanjen osjećaj za žeđ, migrena, povećana osjetljivost na lijekove i najčešće su provocirani stresom zbog hladnoće ili emotivnim stresom. Sekundarno se javlja u sklopu autonomnih oboljenja, kao što je multipla skleroza, sistemski lupus, Rejnodov sindrom i reumatoidni artritis. U osnovi vaskularne disregulacije, ili vazospazma, je endoteliopatija – poremećaj endotela krvnih sudova.
Simptomi vazospazmičkog sindroma jenjavaju s godinama, ali posljedice na krvnim sudovima ostanu, pa te promjene izazivaju smanjenje okularnog protoka krvi, te smanjenje i promjenljivost okularnog perfuzionog pritiska. To čini veliki rizik za glaukomatoznu optičku neuropatiju i postepen gubitak vida – kazala je dr Edita Files-Bradarić.
Od riziko faktora, ili povezanosti normotenzivnog glaukoma sa drugim oboljenjima, dr Edita Files-Bradarić, izdvojila je u prvom redu poremećaj spavanja, ili sleep apnea, engl., Alchajmerovu bolest, te poremećaje štitne žlijezde, posebno hipotireoidizam. Pri dijagnostikovanju bolesti potrebno je uzeti detaljnu opštu i oftalmološku anamnezu, uraditi kompletan oftalmološki pregled, vidno polje, OCT analizu očnih živaca, te odrediti dnevne luktuacije intraokularnog pritiska i vidjeti da li su one u okviru normalnih vrijednosti. – Poželjno je uraditi CT i MR, kako bi se isključili ekspanzivni procesi u endokranijumu i otkrile ishemične lezije i mikroinfarkti mozga. Treba uraditi dopler krvnih sudova vrata, a može se provjeriti i vrijednost endotelina 1 u krvi. Normotenzivni glaukom je sporo progresivno oboljenje, pa ima dovoljno vremena za radnu dijagnozu. Liječenje normotenzivnog glaukoma odvija se na više frontova, a u prvom redu treba djelovati na sniženje intraokularnog pritiska, medikamentozno kapima, zatim sistemski poboljšati kardiovaskularni i cerebrovaskularni sistem, neuroprotektivno liječenje i liječenje raznim alternativnim metodama, a ubuduće će se za to vjerovatno koristiti genska i terapija matičnim ćelijama – kazala je dr Edita Files-Bradarić, te da operativno liječenje treba izbjegavati zbog rizika od komplikacija.
Dr Ivan Šoć, predstavnik kompanije „Pfizer” govorio je o terapiji za smanjenje intraokularnog pritiska kod pedijatrijskih pacijenata, odnosno djece sa glaukomom otvorenog ugla i očnom hipertenzijom.
Lutein i zeaksantin čuvari vida
Doc. dr Antoaneta Adžić-Zečević govorila je o značaju korišćenja suplemenata u liječenju oboljenja, naročito kod suve degeneracije žute mrlje koja nastaje usljed nagomilavanja slobodnih radikala pa se terapija bazira na unosu antioksidanata koji usporavaju progresiju. Zato suplementima treba unositi vitamine C i E, cink i selen. Prema njenim riječima, suplementima treba unositi lutein i zeaksantin, a radi se o karotinoidima čija je koncentracija u oku velika, naročito u sočivu i makuli. Karotina ima najviše u zelenom voću i povrću, te u borovnici, čiji aktivni sastojak poboljšava regeneraciju vidne boje rodopsina u oku. -Suva degeneracija je mnogo češća i prisutna je kod 80 odsto oboljelih, ali je klinički blaža, sa manjim gubitkom vida i boljom prognozom. Ona je posljedica istanjenja i promjena na nivou pigmentnog sloja mrežnjače u regiji žute mrlje. Bolest progredira i oko 20 odsto oboljelih dobija vlažnu formu, čiji su simptomi postepeni gubitak vida, deformacije objekata i otežano čitanje. Faktori rizika su životno doba, gojaznost, pušenje, UV zračenje i nasljedni faktori. Tokom godina se nagomilavaju slobodni radikali, pa je redovan unos luteina neophodan. On čuva mjesto vida od oksidacije. Ako se dnevno unosi 6 mg luteina redukuje se rizik od degeneracije, a doza od 10 mg redukuje simptome kada do degeneracije već dođe. U drugom slučaju terapija ne smije trajati više od 6 mjeseci – kazala je doc. dr Antoaneta Adžić-Zečević.
Add comment