[heading size=”7”]BOLOVI U LAKTU[/heading] Bol u laktu (epikondilitis) najčešći je i najpoznatiji sindrom preopterećenja čovjeka. Prema rezultatima istraživanja, 1-3 % odrasle populacije jednom u životu osjeti bolove u laktu, tj. simptome lateralnog epikondilitisa.
Prvi opis simptoma koji upućuju na lateralni epikondilitis dao je davne 1873. godine njemački ljekar F. Runge. H. Moris je 1882. godine, opisujući te simptome kod tenisera, uveo naziv teniska ruka (engl. Lawn Tennis Arm), dok je godinu kasnije H. Major promijenio taj naziv u teniski lakat (engl. Tennis Elbow). Ovaj pojam održao se do današnjih dana.
U više od 75% slučajeva, lateralni epikondilitis se javlja na dominantnoj ruci. Podjednako zahvata osobe oba pola i to najčešće u dobi između 35 i 50 godina. Teniski lakat je najpoznatija i najbolnija povreda kod tenisera. Ustanovljeno je da 50% svih tenisera u jednom trenutku karijere pati od teniskog lakta. Ovaj poremećaj često susrećemo kao profesionalnu bolest ljudi koji tokom radne aktivnosti ponavljaju iste pokrete, i to pokrete prilikom kojih se ispruža šaka i/ili se podlaktica okreće tako da dlan gleda prema gore, ili se pokreti čine protiv otpora.
SIMPTOMI
Osnovni simptom lateralnog epikondilitisa jeste pojava bola u području spoljnje strane lakta (lateralnog epikondila). To se može manifestovati stanjima blage boli koja nastaje nakon aktivnosti pa sve do stalne boli koja onemogućuje bilo kakvu aktivnost. Karakteristično je smanjenje snage šake, tj. bolesnici se žale na pojavu snažne boli prilikom podizanja i vrlo lakog tereta koji drže u ruci, podizanja šolje čaja ili kafe, a žale se i na snažnu bol prilikom okretenja ključa i sličnih vršenja osnovnih dnevnih radnji. Osim toga, često navode da im i rukovanje izaziva pojavu boli u laktu.
Prema intenzitetu boli, lateralni epikondilitis se može podijeliti na 4 stepena:
1) Bol se javlja nekoliko časova nakon obavljanja aktivnosti
2) Bol se javlja na kraju ili neposredno nakon obavljanja aktivnosti
3) Bol se javlja tokom bavljenja aktivnošću, s povećanjem intenziteta nakon njenog izvršenja
4) Konstantna bol koja onemogućava vršenje aktivnosti.
SAMOPOMOĆ
Od najveće je važnosti izbjegavanje vršenja pokreta koji izazivaju bol. Osim toga, valja primijeniti hlađenje bolnog područja ledom (ne direktno na kožu, ne masiranjem!). Hlađenje se vrši tokom desetak minuta, bar četiri do pet puta dnevno. Prilikom toga treba vršiti vježbe istezanja muskulature ispružača šake i prstiju. Svakako, valja čim ranije potražiti pomoć ljekara.
DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE
Tokom razgovora ljekar mora da utvrdi prirodu bilo sportske, bilo radne aktivnosti za vrijeme ili nakon kojih dolazi do pojave boli u laktu. Osim toga, on pokušava da otkrije koji to pokret izaziva bol. Kliničkim pregledom utvrđuje se tačna lokalizacija bola, pomoću tačno određenih testova.
Ljekar pritiskom vrha kažiprsta na lateralni epikondil, ili pola centimetra ispod i ispred, provocira pojavu boli. Intenzitet boli se čak i pojačava ukoliko, ne popuštajući pritisak, ljekar pasivno ispruži bolesnikov lakat. Najčešće se radi test pri kojem ljekar pruža otpor ispružanju šake prethodno savijene prema dlanu, prilikom čega podlaktica mora biti postavljena tako da dlan gleda prema dolje, a lakat mora biti ispružen.
Druga faza liječenja traje 6-8 sedmica. Bolesnik se vraća dnevnim aktivnostima bez većih opterećenja. U trećoj fazi može se krenuti i sa aktivnostima pod opterećenjem, uz obavezno nošenje podlaktične poveske i nastavak primjene magneta, lasera, vježbi istezanja i jačanja.
U svakoj fazi liječenja obavezna je primjena leda (krioterapija).
Hirurško liječenje se koristi ako neoperativno liječenje ne dovede do poboljšanja stanja i nestanka simptoma upale nakon 9 mjeseci terapije. Još uvijek nema jasnog stava o tome kako treba liječiti lateralni epikondilitis pa stoga ne čudi što su u literaturi opisani brojni načini neoperativnog liječenja.
Teniski lakat predstavlja zapaljenje tetive mišića koji se pripaja na spoljnjem dijelu lakta.
Oštećenje mišićno-tetivnog aparata uzrokovano je ponavljanjem mišićnih kontrakcija. Uzroci boli su mikroskopske rupture tetivnog hvatišta. Bol se javlja u laktu i podlaktici, a može se prenijeti i na zglob ruke i prste. Zbog prenaprezanja, smanjuje se vaskularizacija u zahvaćenom tetivnom hvatištu, živčani završeci se prenadražuju i nastaje upala. Ponavljanjem pokreta može doći i do kompletne rupture tetive. Povreda obično nastaje postepeno. Povreda ponekad može nastati i odjednom, na primjer kao rezultat promašivanja loptice, tako da se javlja cijepanje. Podizanje, stezanje, uvrtanje zgloba, rukovanje, pranje sudova ili otvaranje vrata može biti veoma bolno. Istraživanja su pokazala da je riječ o degenerativnom pocesu koji se naziva angifibroblastična tendinoza.
POVRATAK RADNIM I SPORTSKIM AKTIVNOSTIMA
Vrijeme potrebno za povratak radnim i sportskim aktivnostima izrazito je individualno. Od najveće je važnosti istaći da prerani povratak aktivnostima može i pogoršati simptome. Osim toga, savjetuje se nošenje ortoze za obavljanje svih zahtjevnijih radnji tokom povratka punim radnim i sportskim aktivnostima. Nakon hirurškog liječenja, povratak svakodnevnim radnim i sportskim aktivnostima zavisi i od primijenjenog načina liječenja.
BITNO JE DA ZNATE
Dijagnozu bolnog lakta (epikondilitisa) obavezno ustanovljuje ljekar specijalista. Liječenje, kao i praćenje rezultata i promjenu terapijskih metoda, mora da isplanira ljekar.
Dijagnostikom se potvrđuje prisustvo oštećenja (CT, MR, UZ)
U prvoj fazi liječenja najvažniji su odmor od aktivnosti, upotreba nesteroidnih protivupalnih lijekova i krioterapija (ublažava bol, smanjuje edem, upalu i poboljšava cirkulaciju). Ukoliko dođe do pojave edema šake i/ili prstiju, potrebno je elevirati ruku. U drugoj fazi, primjenjuje se fizikalna terapija. Primjena laserske terapije, ultrazvuka i magneta dovešće do olakšanja. Terapije traju dugo i imaju mnogo oscilacija. Potrebno je mnogo discipline da bi se pravilno sprovodile. Zatim, treba napraviti izotoničke vježbe za mišiće podlaktice, kako bi ih osnažili i spriječili ponavljanje ozljede. Na podlaktici je potrebno nositi povesku, da se rastereti hvatište tetive na epikondilu.
Piše: dr Dušan Nenezić,
fizijatar – akupunkturolog – kiropraktičar,
spec. za dječiju rehabilitaciju
Add comment