ZAŠTO JE POTREBNA OVA INTERVENCIJA?
Transuretralna resekcija prostate je predviđena za muškarce koji imaju otežano mokrenje zbog uvećane prostate i ona je najbolje sredstvo za povećanje protoka urina. Cilj intervencije je da se odstrani prostatično tkivo koje dovodi do opstrukcije, čime se omogućava normalan protok urina. Većina muškaraca koji se podvrgavaju ovom tretmanu imaju veoma otežan protok urina, i već su pokušali sa drugom vrstom liječenja ili imaju plasiran urinarni kateter zbog kompletne blokade izmokravanja.
KAKO SE IZVODI?
Nakon odgovarajuće anestezije, kroz penis se plasira endoskop, što omogućava da se intervencija radi bez ikakvog reza i naknadnih ožiljaka. Električnim nožem se vrši resekcija tkiva prostate sve dok se ne odstrani centralni dio žlijezde. Ova formacija se naziva adenomom, benignom ili nekanceroznom izraslinom. Posebna tečnost plasira se kroz endoskop i vrši se ispiranje mokraćne bešike da bi hirurg imao jasan uvid u protok kroz uretru.
Svaki komad isječenog tkiva prostate smješta se u mokraćnu bešiku iz koje se odstranjuje endoskopom na kraju operacije, a zatim se šalje na patohistološki pregled. Nakon završene intervencije plasira se kateter i ispira se mokraćna bešika. Ovo pomaže u zbrinjavanju krvarenja koje se normalno pojavljuje.
KOJE SU MOGUĆE KOMPLIKACIJE?
U daljem tekstu biće navedene specifične komplikacije i njihova učestalost. To ne uključuje svaku moguću komplikaciju, ali se odnosi na one koje su učestale i ozbiljne. Komplikacije takođe mogu nastati i kao posljedica anestezije i o tome treba razgovarati sa anesteziologom.
Nemogućnost uriniranja (retencija urina) – 6.7 %
Ovo se može desiti ako je funkcija mokraćne bešike oslabila zbog opstrukcije prije operacije. Proces je teško preoperativno predvidjeti.
Krvarenje – 3.3%
Javlja se u određenom stepenu kod svih pacijenata, međutim 3.3% pacijenata dobija transfuzije krvi. Ovo stanje se može pogoršati primjenom nekih ljekova, kao što je aspirin.
Infekcija – 2.3%
KOLIKO DUGO PACIJENT OSTAJE U BOLNICI?
Može se manifestovati nakon napuštanja bolnice, u vidu mutnog urina neprijatnog mirisa.
Impotencija -1-40%
Retrogradna ejakulacija – 50-100%
Ovo znači da prilikom orgazma muškarac ne ejakulira prema vani. Iako je prisutna normalna ejakulacija, sjemena tečnost odlazi u mokraćnu bešiku, a da pri tome nema promjene osjećaja prilikom ejakuliranja. Ovo se dešava kod skoro svih pacijenata.
Uretralne strukture – 2.5%
Inkontinencija – 0.5-1%
Odnosi se na gubitak kontrole voljnog mokrenja. Može se javiti u dvije forme. Najuobičajenije se dešava da želja za uriniranjem pacijentu ne daje dovoljno vremena da ode do toaleta, što se javlja uglavnom nakon operacije i gubi se tokom vremena. Drugi tip inkontinencije se odnosi na oticanje urina pri kašljanju ili kijanju i nije uobičajen. Može biti posljedica slabog uretralnog sfmktera, abnormalne mokraćne bešike ili oštećenja sfmktera prilikom operacije. Postoje različiti tretmani liječenja za ovo.
TURP sindrom – blag 2%, težak 0.5%
Ovo je rijedak ali potencijalno opasan problem. Apsorpcija tečnosti koja se koristi za ispiranje bešike u toku operacije je u određenoj mjeri normalna. Ako operacija traje duže od jednog časa ili je sama po sebi teška za izvođenje, onda višak apsorbovane tečnosti može da izazove probleme.
Vizuelni poremećaj – zamagljen vid Peckanje ruku, nogu i oko usta Ako je veoma ozbiljno – srčane aritmije, izmijenjena svijest, a u nekim slučajevima i smrt.
KOJI TIP ANESTEZIJE SE PRIMJENJUJE?
Može se dati ili spinalna ili opšta anestezija. Spinalni anestetik anestezira donju polovinu tijela nakon ubrizgavanja u leđa. Ovo omogućava ranije počinjanje sa ishranom nakon anestezije, jer su izbjegnuti ljekovi koji izazivaju mučninu. Takođe je i manja mogućnost od nastanka krvarenja.
KOLIKO DUGO TRAJE OPERACIJA?
40-60 minuta. Ovo ne uključuje i vrijeme koje je potrebno za anesteziju. Pacijent je uglavnom odsutan oko 2-3 časa sa odjeljenja.
Obično oko 2-3 dana, mada neki pacijenti mogu napustiti bolnicu i dan nakon operacije.
POSTOJE LI IKAKVE ALTERNATIVE ZA HIRURGIJU ?
O ovome treba razgovarati sa urologom. Razne medikamentozne procedure se primjenjuju prije odluke o hirurškom liječenju. Tablete mogu smanjiti prostatu ili opustiti mišić u predjelu prostate i time poboljšati protok urina, međutim, neželjeni efekti postoje kao i kod svakog tretmana. Uopšteno govoreći, muškarce i sa izraženijim simptomima trebalo bi liječiti hirurškom intervencijom, dok kod onih sa manje izraženim simptomima treba prvo pokušati liječenje medikamentoznom terapijom.
POSTOJI LI NEŠTO ŠTO PACIJENT TREBA DA URADI PRIJE I POSLIJE OPERACIJE?
Prije dolaska u bolnicu:
Prestati s pušenjem cigareta – sedmodnevni prestanak pušenja smanjuje mogućnost nastanka pneumonije i koaguluma u venama nogu.
Raditi neke lagane vježbe – što je pacijent u boljoj kondiciji, brže će se oporaviti.
Jesti dosta voća i povrća – da bi se poboljšao imunitet organizma na infekciju i da bi se ubrzao oporavak.
Poslije operacije:
Piti puno tečnosti – ovo će olakšati protok urina. Izbjegavati konstipaciju. Ne provoditi vrijeme ležeći.
DA LI ĆE SE PROBLEM PONOVO POJAVITI?
Moguće je. Pošto pacijent i dalje ima prostatu, ona može ponovo narasti i izazvati iste ili slične simptome. Može se pojaviti i karcinom prostate i zbog toga pacijenta treba redovno kontrolisati digitorektalnim pregledom i određivanjem PSA u krvi svake dvije godine.
ŠTA PACIJENT MOŽE OČEKIVATI POSLIJE OPERACIJE?
Prisustvo krvi u urinu do dvije nedjelje od intervencije. Peckanje pri prvom mokrenju. Mnogo snažniji protok urina. Retrogradnu ejakulaciju.
Pripremili: Prof. dr Bogdan Pajović Dr Dunja Nikčević Dr Nemanja Radulović
Autori zahvaljuju dr Tomu Šenonu (Pert, Australija) na predusretljivosti i pomoći u pisanju ovog teksta.
Add comment