Terapija erektilne disfunkcije (ED) se sprovodi, po savremenim shvatanjima, na osnovu preporuka Evropskog udruženja urologa EUA (European Association of Urology). U suštini su to tri linije terapije, tako da u prvu liniji spadaju: bihejvioralna terapija, peroralna farmakoterapija i uređaji za vakumsku erekciju. Druga linija terapije se koristi onda kada su sve mogućnosti iz prve linije terapije iscrpljene, pokazale se kao neuspješne ili kada pacijent ne pristaje na takav vid terapije. Ovdje spadaju intrakavernozna injekciona terapija, intrauretralne supozitorije i transdermalna terapija. U slučaju da ni prva ni druga linija terapije ne daju rezultat u liječenju ED, ili pacijent odbija modalitete iz prve dvije linije, ili je čak kontraindikovana primjena tih modaliteta, mora se razmišljati o hirurškoj terapiji kao trećoj liniji terapije.
Terapijske mogućnosti iz prve linije terapije se sprovode postepeno. Pacijenti koji ne odgovore ili odbijaju peroralnu terapiju mogu se uspješno tretirati uređajima za vakumsku erekciju. Ovi uređaji su korisni i kod pacijenata kod kojih je upotreba per os ljekova kontraindikovana.
Vakuum aparati („VEP- vakum erekcione pumpe“) se sastoje od jednog providnog, plastičnog cilindra i generatora negativnog pritiska, koji su spojeni u jedinstveni uređaj. Pomoću ručne pumpe ili pumpe na baterijski pogon, u cilindru se stvara „vakuum“. Ovaj negativni pritisak izaziva nabreknuće penisa koje liči na normalnu erekciju. Da bi se spriječilo oticanje krvi iz penisa (poslije skidanja cilindra) na bazi penisa ostaje konstriktivni prsten ili traka. Ne preporučuje se da konstriktivni prsten stoji duže od pola sata, jer može doći do oštećenja tkiva penisa. Ovakavim načinom upotrebe uređaj dobija naziv vakum konstrikcioni uređaj (VCD- vacuum constriction device).
U slučaju da se ne koristi konstriktivni prsten, dolazi samo do trenutnog povećanja oksigenacije krvi u kavernoznom tijelu i takav uređaj se naziva vakum erekcioni uređaj (VED- vacuum erection device).
Nakon pronalaska inhibitora PDE5, ovaj način terapije ED gubi na popularnosti. Odlukom Američke urološke asocijacije, 1996 godine, vakum terapija se prihvata kao alternativni način terapije ED. Danas se, nakon opsežnih studija, ovi uređaji sve više koriste u svrhe rehabilitacione terapije penisa nakon radikalne prostatektomije.
Ako se osvrnemo u raniju prošlost, glavna zasluga za popularizaciju ovih uređaja se pridaje Geddins D. Osbonu koji je 60-tih godina 20. vijeka čak više od 20 godina koristio ovaj uređaj za poboljšanje erekcije, bez problema sa funkcionisanjem uređaja. Tek 1982 godine, Američka agencija za hranu i ljekove prihvata ovaj vid terapije i daje dozvolu za njihovu upotrebu u terapiji ED.
Nizom istraživanja došlo se do rezultata da vakum uređaji ne djeluju samo mehaničkim putem, tako što samo povećavaju dotok krvi u kavernozna tijela, već da se tokom toga procesa povećava oksigenacija tkiva kavernoznih tijela, redukuje stepen penilne fibroze i obnavlja epitel krvnih sudova kavernoznih tijela. Na ovaj način dolazi, ne samo do očuvanja erektilne funkcije, već se stvaraju mogućnosti da se ovi uredjaji u budućnosti koriste u liječenju većeg broja bolesti.
Trenutno postoji veliki broj komercijalno dostupnih aparata kao sto su: Timm Medical Technologies (Eden Prairie, MN, SAD), Mission Pharmacal (San Antonio, TX, SAD), Encore (Louisville, KY, SAD), Mentor (Santa Barbara, CA, SAD) i Post-T-Vac (Dodge City, KS, SAD).
Pravilna upotreba je jako bitna, tako da razgovor sa ljekarom o upotrebi ovih uređaja čini takođe dio terapije. Većina pacijenata postigne erekciju u razmaku od 30 sekundi do 7 minuta. Prave preporuke zavise od proizviđača ali se smatra za pravilno da pacijent pumpa i pravi pritisak 1 do 2 minuta, nakon toga treba da otpusti pritisak, pa onda ponovo pumpa 3 do 4 minuta.
Danas je ovaj vid terapije više prihvaćen od strane starijih pacijenata sa ED, dok mlađi pacijenti izbjegavaju njihovu upotrebu. Ovaj vid terapije se može kombinovati sa drugim terapijskim opcijama: inhibitorima PDE5, intrakavernoznim injekcijama, transuretralnom terapijom, psihoterapijom i čak sa penilnim protezama, kako bi se postigao sinergistički efekat.
Efikasnost u sprovođenju zadovoljavajuće erekcije je između 67% i 90%, dok je zadovoljstvo pacijenata samim radom uređaja između 34% i 68%.
Kod teških oštećenja erektilnog tkiva, kao što je slučaj poslije dugotrajnog prijapizma ili poslije vađenja inficiranih proteza, ovi aparati nisu efikasni.
Kontraindikacije za upotrebu su i visoki stepen rizika za nastanak prijapizma i prolongiranih erekcija kao i anomalije penisa, stečene ili kongenitalne. Kod oštećenja kičmene moždine, neuroloških bolesti i oboljenja lokomotornog sistema, zbog loše manuelne kontrole se ne preporučuje njihova upotreba. U slučaju da pacijent koristi antikoagulacionu terapiju ili ima poremećaj koagulacije bilo koje etiologije, postoji povećan rizik od razvoja petehija, ekhimoza i hematoma na penisu.
Dodajte komentar