Moderna dijagnostička sredstva pokazala su da je uzrok erektilne disfunkcije kod većine muškaraca vaskularne prirode i da je obično vezan za endotelijalnu disfunkciju. Međutim, prisutna je ponekada i komponenta druge prirode, koja ili samo doprinosi, ili je i od primarnog značaja. To je psihogena komponenta koja je povezana sa anksioznošću vezanom za performansu. Uspješan tretman samo ove komponente može biti dovoljan da se povrati normalna erekcija.
Iako se u početku vjerovalo da su psihogeni problemi predominantni uzrok erektilne disfunkcije danas se pokazalo da su organski uzroci veoma uobičajeni, posebno kod muškaraca srednje i starije starosne dobi.
Klinička klasifikacija impotencije
Uzroci impotencije su brojni i često kompleksni. Prema dominantnom poremećaju (uzroku) možemo razlikovati nekoliko tipova impotencije. To su:
1. Psihogena impotencija
2. Arteriogena impotencija (zbog oboljenja arterije penisa)
3. Venogena impotencija (zbog poremećaja zatvaranja odvodnih vena)
4. Neurogena impotencija (zbog poremećaja inervacije)
5. Endokrina impotencija (zbog oboljenja endokrinih žlijezda)
6. Impotencija izazvana ljekovima
7. Miogena impotencija (zbog oštećenja glatkih mišića kavernoznih tijela).
Dijagnostičke metode
Nije uvijek lako otkriti uzroke impotencije zbog kompleksnosti poremećaja koji dovode do erektilne disfunkcije. Nerijetko su potrebna brojna ispitivanja koja nisu uvijek prijatna, a često ni jeftina. Zadatak ljekara je da uz saglasnost pacijenta izabere najneophodnije metode koje će sa sigurnošću pokazati šta je uzrok erektilne disfunkcije.
Kompletna istorija i detaljan klinički pregled pacijenta potrebni su da bi se:
• Rasvijetlio slučaj
• Odredilo da li je problem u svojoj osnovi psihogene ili organske prirode
• Identifikovali svi klinički znaci poznatih faktora rizika.
Treba imati na umu da erektilna disfunkcija može biti rani simptom ozbiljnih sistemskih stanja kao što su dijabetes melitus ili kardiovaskularno oboljenje. Ljekaru koji se bavi tom problematikom mogu biti potrebni i podaci vezani za postojanje:
• Značajnog periferalnogvaskularnog oboljenja ili kardio oboljenja
• Organskog uzroka erektilne disfunkcije kod mladog muškarca
• Hipogandizma kod mladog muškarca
• Peronijevog oboljenja
• Hiperprolaktinemije.
Nalazi iz istorije bolesti i pregleda pacijenta mogu biti dopunjeni pretragama koje bi dopunile podatke vezane za uzrok erektilne disfunkcije.
* Istorija
Detaljna istorija bolesti vjerovatno je najvažniji aspekt procjene stanja pacijenta. Klinička istorija se radi u različite svrhe:
• Da se potvrdi da pacijent pati od erektilne disfunkcije
• Dase utvrdi težina stanja
• Da se identifikuje moguća postojeća etiologija
• Da se procijeni spremnost pacijenta da nastavi sa seksualnim aktivnostima.
Prvobitni cilj je, prema tome, da se odredi da li je problem erektilna disfunkcija i da li je ona, ili nije, praćena ejakulativnom disfunkcijom, smanjenim libidom ili gubitkom orgazma.
Terminologija koja je vezana za erektilnu disfunkciju često je zbunjujuća, a očekivanja muškaraca vezana za njihovu seksualnu funkciju mogu biti nerealna. Težinu problema često je moguće procijeniti postavljanjem jednostavnih pitanja. Mnoge konsultacije između doktora i pacijenta započinje ljekar. Pacijent može izložiti neki problem koji nije relevantan za njegovo stanje i jedino kada mu se postavljaju detaljna pitanja pacijent može pristati da otkrije šta ga stvarno brine. Isto tako, postoji određeni broj medicinskih stanja ili „ulaznica” za koje se zna da su povezane s erektilnom disfunkcijom. Mnogi pacijenti osjete olakšanje i čak zadovoljstvo da pričaju o svom problemu od onog trenutka kada se o tome počne pričati.
Kada se ustanovi stepen erektilne disfunkcije mogu se istraživati mogući etiološki uzroci. Cilj takvog razgovora jeste da se napravi razlika između očiglednih psiholoških uzroka i organskih uzroka problema. Mnogi muškarci imaju kombinaciju uzroka tako da će u istoriju bolesti ući i organski i psihogeni elementi. Teme koje treba dotaći u razgovoru sa pacijentom su:
• Pacijentov seksualni razvoj i početak problema
• Stav pacijenta i njegovog partnera prema problemu
• Prisustvo očiglednih faktora stresa, kao što su bračni problemi, finansijske brige, seksualna inhibiranost
• Medicinska istorija i istorija uzimanja medikamenata, posebno pušenje, hronična medicinska oboljenja, perinealna ili operacija na penisu, radioskopija pelvisa, psihijatrijska oboljenja, uzimanje određenih ljekova u kontinuitetu.
Pitanja koja su pogodna za razgovor sa pacijentom sa erektilnom disfunkcijom:
• Kakav problem postoji sa Vašom erekcijom?
• Koliko često imate ovaj problem?
• Kada ste poslednji put imali uspješan seksualni odnos?
• Koliko je jaka Vaša želja za seksom?
• Kakav je uticaj Vaših seksualnih problema na vezu između Vas i Vašeg partnera?
• Kakavje stav Vašeg partnera prema problemu?
• Šta Vi i Vaš partner očekujete da dobijete od tretmana koje ćete dobiti?
* Klinički pregled
Pri kliničkom pregledu bolesnika posebno je važan pregled polnih organa, zato što se ponekad mogu naći promjene na testisima ili penisu koje mogu da objasne impotenciju. Tako se na penisu mogu naći tvrdine, čvrste pločice (Pejronijeva bolest), fiksirana iskrivljenost ili druge anomalije. Međutim, najčešće je pregled polnih organa naizgled normalan.
Add comment