Dr Nikola Pavlović, direktor Klinike za srce KCCG, prezentovao terapijske izazove u vezi s liječenjem hipertenzije. U uspjehu liječenja naglasio značaj pacijentovog odgovora na primjenu terapije.
Povišen krvni pritisak, sam po sebi, nije nešto što direktno ubija pacijenta. Međutim, ako gledamo kakve sve posljedice, bilo akutne, bilo hronične, ona ostavlja na zdravlje pacijenta, hipertenzija je vrlo ozbiljno oboljenje koje za posljedicu ima veliku smrtnost — upozorava dr Nikola Pavlović. Direktor Klinike za srce KCCG, dr Pavlović, prezentovao je u okviru Edukativnog sastanka u Ulcinju, osnovne preporuke i ciljeve u terapijskom pristupu hipertenziji. On je ovom prilikom istakao da, pored ostalog, važno mjesto u uspjehu terapije pripada upravo pacijentu: tj. njegovom disciplinovanom odgovoru u vezi s primjenom ordinirane terapije.
37 miliona pacijenata godišnje na planeti se novodijagnostikuje sa povišenim krvnim pritiskom.
Hipertenzijom započinje kardiovaskularni kontinuum
Polazeći od prikaza tzv. kardiovaskularnog kontinuuma, dr Pavlović je naglasio da kako bi se spriječila smrt pacijenata nastala kao posljedica terminalne srčane insuficijencije, strukturnih oštećenja srca, smrtnosne aritmije, moždanog udara itd., moraju se prevashodno liječiti osnovna oboljenja koja su na samom početku kardiovaskularnog kontinuuma. To su hipertenzija, dijabetes, gojaznost, hiperlipidemija, loše životne navike u smislu pušenja, neadekvatne fizičke aktivnosti itd. — Ako adekvatno tretiramo ova oboljenja na samom početku, u velikoj mjeri ćemo spriječiti i loše ishode koji se nalaze na kraju kardiovaskularnog kontinuuma — kaže on.
Među faktorima loših navika ili određenih oboljenja koji utiču na smrtnost ubjedljivo najveći problem čini hipertenzija. Povišeni sistolni krvni pritisak je iz godine u godinu vodeći uzrok prijevremene smrti u svijetu. Arterijska hipertenzija se može posmatrati kao jedan od dominantnih uzroka pojave čak 51% smrti usljed moždanog udara, 45% smrti usljed ishemijske bolesti srca, u stvari srčanog udara /infarkta, što je 10 miliona smrti godišnje.
Uloga pacijenta veoma je važna
Prvi korak u liječenju hipertenzija ne čini primjena farmakoterapije, već, kako je naglasio dr Pavlović, dosljednost pacijenta u sprovođenju adekvatnih životnih navika. Pacijenti treba da budu fizički aktivni, da ne budu gojazni, da vode računa o pravilnoj ishrani (masna, slana ishrana). Značajan broj blažih oblika hipertenzije može se liječiti na taj način.
Pozivajući se na preporuke Evropskog udruženja kardiologa i Evropskog udruženja za hipertenziju, dr Pavlović je objasnio da je danas u fokusu namjera da se pacijentima olakša uzimanje terapije. On je naveo da se primjena monoterapije odnosi uglavnom na selektovane grupe pacijenata. To su pacijenti koji imaju visoko normalan ili granični krvni pritisak, ali na osnovu nekih parametara imaju jako visok kardiovaskularni rizik, onda pacijenti koji imaju blagu hipertenziju a nizak kardiovaskularni rizik, kao i stare osobe, preko 80 godina, koje bi možda mogle imati nepredvidljivu reakciju na lijek. Njima se terapija započinje samo jednim lijekom.
Po smjernicama Evropskog udruženja kardiologa, apsolutno se ide na to da je velika većina pacijenata već u startu liječenja indikovana za kombinovanu terapiju, odn. za primjenu ljekova koji sadrže dvije aktivne komponente. Savjetuje se da to bude lijek iz grupe ACE inhibitora ili antagonista angitenzinskih receptora, sa diuretikom ili kalcijumskim antagonistom. Ukoliko to nije dovoljno, u sljedećem koraku se dodaje i treći lijek i sl.
Preporuke insistiraju da se sve ovo pacijentu daje u samo jednoj tableti. Tek u trećem koraku, kada i pored ove trojne kombinacije moramo dodati još neki lijek, uvodi se i druga tableta. Znači, govori se ne samo o liječenju pacijenta, o kombinacijama ljekova, nego i o komplijansi koja je jako važna da se pacijentu olakša uzimanje ljekova kako bi on bio dosljedan u uzimanju terapije.
Procjena desetogodišnjeg rizika
Kardiovaskularni rizik predstavlja entitet koji pokazuje kolika je vjerovatnoća da pacijent u desetogodišnjem periodu dobije fatalni ili nefatalni kardiovaskularni ili koronarni događaj. Podsjećajući da su prošle godine obnovljeni skorovi za procjenu ovog rizika, dr Pavlović je upozorio na poražavajuću procjenu po kojoj se konkretno mi u Crnoj Gori nalazimo u rizičnijoj kategoriji. Koliki je desetogodišnji rizik procjenjuje se na osnovu pola, starosti pacijenta, činjenica o životnim navikama pacijenta / pušenje, kakva je vrijednost lošeg ne-HDL holesterola i kakav je sistolni pritisak.
Koji su terapijski ciljevi?
Efikasna i dugoročna kontrola krvnog pritiska predstavljaju ključne izazove u liječenju hipertenzije. — potrebno je da u toku 24 h varijacije krvnog pritiska budu što manje što dugoročno spriječava neželjene ishode kardiovaskularnih događaja.
Pod komplijansom se podrazumijeva istrajanje pacijenta u sprovođenju preporuka ljekara. Upravo na ovom entiteti insistira i Evropsko udruženje kardilologa dajući sugestiju da se što prije započne liječenje kombinacijama ljekova a ne maksimalnim dozama, i na liječenju sa što manje dnevnih doza kako bi i posvećenost pacijenta liječenju odn. uzimanju terapije bila što bolja. — Analize kažu da ukoliko pacijentu terapiju za hipertenziju prepišete u vidu tablete koju će piti jednom dnevno za očekivati je da će dugoročni procenat pridržavanja od strane pacijenata biti oko 70%, dok ukoliko dajete 4 dnevne doze lijeka, ne može biti preko 40%. Smatra se da pored samih ljekova i adekvatna komplijansa, odn. odgovor pacijenta na terapiju ima uticaja na kardiovaskularni morbiditet i ukupni mortalitet, sa relativnom redukcijom rizika koja ide do 20-30% — kaže dr Pavlović.
Krvni pritisak se, po preporukama, mora efikasno sniziti, mora se brzo sniziti i to sniženje mora da bude postojano.
Efikasno sniženje krvnog pritiska znači da maksimalne vrijednosti gornjeg (sistolnog) pritiska treba da budu do 130mm živinog stuba, a kada su u pitanju starije osobe (preko 65 godina) toleriše se i do 140 mmHg. Donji krvni pritisak ne smije da bude preko 80mm živinog stuba. Cilj ljekara treba da bude da ove vrijednosti treba da se postignu unutar 3 mjeseca od započinjanja terapije.
Ukoliko se pacijentu adekvatno snizi krvni pritisak i ukoliko taj pritisak ostane kontinuirano snižen, značajni su i procenti sniženja pojave koronarne bolesti, srčane slabosti i ukupnog mortaliteta: do 30%. Brza regulacija krvnog pritiska je posebno važna stoga što će vjerovatno dugoročno regulisati krvni pritisak ukoliko je komplijansa zadovoljavajuća.
Dr Pavlović je ocijenio da je situacija u crnogorskom zdravstvu u ovom smislu vrlo povoljna i da su našim pacijentima kako za hipertenziju tako i za druga kardiovaskularna oboljenja pacijentima dostupni najsavremeniji ljekovi. Uz dobar angažman ljekara ali prvenstveno pacijenta možemo kod većine pacijenata postići zadovoljavajuću kontrolu krvnog pritiska — kaže on.
Podaci o komplijansi govore da upotreba fiksnih kombinacija može za 73% smanjiti rizik od prestanka uzimanja terapije. 9 od 10 tih pacijenata i nakon pola godine nastavlja da uzima lijek. Kod upotrebe 3 tablete dnevno uočeno je da za pola godine 50% pacijenata odustane od redovnog uzimanja terapije.
Anita Đurović
Dodajte komentar