Niko ne može da dobije dovoljnu količinu vitamina D ishranom. Tokom zime, svi su u deficitu. Da bi se ostvarila potrebna transformacija, indeks ultravioletnog zračenja sunca mora da bude veći od 3. Naravno da u vezi sa sunčanjem treba biti oprezan, ali se ne treba pretjerano ni skrivati, zbog jedinstvene prilike da se nadomjesti nedostatak ovog dragocjenog supstrata. Bez rizika za nastanak karcinoma kože, svaka osoba može da se sunča 10-15 minuta dnevno. Ovo je pogotovu važno za starije osobe, jer one jako slabo resorbuju vitamin D2 iz hrane. Stvaranje vitamina D3 u koži kod starijih je takođe otežano, zbog toga se kod njih preporučuje terapija prohormonom -alfakalcidolom, a ne prirodnim vitaminom D.
Vitamin D, osteoporoza i uticaj na ostale bolesti
Osteoporoza je odavno poznata bolest, ali je tek odskoro postala prepoznatljiva. Danas se sa zadovoljstvom može istaći činjenica da je učinjen značajan napredak u konstituisanju centara za liječenje ove bolesti i njihovo opremanje aparatima za dijagnostikovanje, npr. aparat za osteodenzitometriju. Veoma je važna i edukacija pacijenata. U novije vrijeme događa se npr. da žene koje su ušle u period menopauze samoinicijativno dolaze na ljekarske preglede da bi im se uradila kontrola zdravlja koštanog sistema, tj. mjerenje koštane gustine. To je veliki napredak u odnosu na, recimo, period od prije 15-ak godina.
D vitamin je vitamin života. Da nema Sunca, ne bi bilo života na Zemlji, a Sunce je to koje stvara vitamin D. Mi živimo na takvoj geografskoj širini i dužini da u toku zime nemamo mogućnost da posredstvom Sunca sintetišemo ovaj važan sastojak. Već od proljeća indeks ultravioletnog zračenja veći je od 3 i tek time dolazi do stvaranja uslova za resorpciju ovog vitamina.
Način života, ishrana i običaji odijevanja značajni su za pravilno nadoknađivanje D vitamina. Tako npr. Afrikanci, koji su stalno izloženi suncu, navikli su na visok nivo UV zračenja, njihova genska struktura je takva da to dobro podnose, ali kada, recimo, promijene mjesto stanovanja i pređu u Evropu, vrlo brzo dobiju osteoporozu. Ova bolest se jako mnogo raširila u svijetu. Oni, zbog navedenog, obolijevaju i od autoimunih bolesti i tuberkuloze. Ovaj vitamin je prirodni lijek protiv autoimunih bolesti i tuberkuloze. On sprečava nastanak reumatoidnog artritisa, lupusa, sklerodermije i sl., a kod onih koji ga nemaju u dovoljnoj količini pojačava se sklonost ka obolijevanju od karcinoma dojke, pluća, prostate i debelog crijeva. Postoje ozbiljna istraživanja koja su dokazala da nestatak vitamina D jasno konvergira sa pojavom ovih bolesti, a dokazana je i njegova antiproliferativna uloga u mnogim kancerskim stanjima. Poznato je da je istraživanje ove vrste prvi u svijetu sproveo tim stručnjaka sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu, i to prije 15 godina. Pacijentima su date visoke doze prohormona D – čak 10 puta veće od propisanih – i dokazano je da takav tretman može da zaustavi progresiju reumatoidnog artritisa. On ima hormonski efekat, kao, recimo, kortikosteroidi, i daleko je bezbjedniji za primjenu u liječenju od tog lijeka. Naravno, dokazan je i antiinflamatorni efekat. Zbog bezbjednosti lijek je primijenjen samo tokom 3 mjeseca.
Uzimanje vitamina D kao da nema kontraindikacija. Prilikom unosa aktivnog oblika ovog lijeka, hormona D, mora se voditi računa o postojanju kalcijuma u organizmu -da ne bi došlo do stvaranja kamenca u bubrezima. Preporučuje se dnevni unos od 800 do 1.200 IU, ali organizam može bez štetnih posljedica da prihvati i mnogo veće doze. Naravno, ukoliko se, recimo, unosi 10.000 jedinica ove supstance u roku od 6 mjeseci, može da dođe do nekih poremećaja, ali se ova intoksikacija opisuje kao akcident. Oprez u primjeni ovog vida liječenja treba da imaju osobe oboljele od bolesti bubrega. Međutim, poznato je da i sami nefrolozi propisuju ovaj preventivni vid terapije pacijentima za koje se procijeni da imaju izražen rizik od nastanka bubrežne osteodistrofije. Kod bolesnika koji pate od idiopatske hiperkalci-urije, kojih je veoma mali broj, visoke doze vitamina D mogu biti čak opasne.
D vitamin je sastavni dio liječenja reumatskih bolesti u koje pored osteoporoze spadaju osteomalacija, rahitis, reumatoidni artritis, fibromialgija, osteoartroza… Poznato je da osobe koje ga dodatno uzimaju u mnogo manjoj mjeri obolijevaju od degenerativnih pneumatizama, osteoartroze koljena, koksartroze, oboljenja kukova i koljena, u odnosu na one koji to ne čine. Kod njih se mnogo duže odlažu operacije, a mnogo rjeđe i dolaze do stanja kada je potrebno ugraditi endoprotezu. On štiti organizam od infekcija. To je prirodna odbrana organizma, pa se procesi odbrane potenciraju u ćelijama organizma. U tom smislu, značajno je istaći uticaj na makrofage koji napadaju bakterije i stimulišu eliminaciju patogenih organizama. D vitamin se redovno dodaje hrani: mlijeku, puteru, margarinu. Riječ je o tzv. fortifkaciji koja je uticala na zaustavljanje obolijevanja od rahitisa.
Koštane mase se grade u djetinjstvu – do 20. godine života. To je koštana banka koju nam određuju i geni, pa ukoliko ispoštujemo dovoljan unos vitamina D i kalcijuma, mi ćemo zadovoljiti potrebe genske strukture da dostigne svoj pik. Zbog važnosti sprovođenja ovog segmenta, neophodno je da se utiče na jačanje svijesti građana. Treba im skrenuti pažnju da izbjegavaju upotrebu raznoraznih kombinovanih vitamina. Takva aktivnost nema dobar efekat. Vitamin D je najvažnije uzimati od kraja ljeta do kraja zime, jer je to godišnji period kada mi apsolutno ne stvaramo ovaj vitamin a unos hranom je nedovoljan.
Piše: Prof.dr sci.med. Zoran Anđelković Internista – reumatolog
Add comment