Za uspjeh je potreban trud

0
753

 Intervju: Slađana Perunović, atletičarka

CapturePrvakinja crnogorske atletike Slađana Perunović, veoma skromno i pomalo stidljivo priča o svojim brojnim uspjesima na Evropskim, Balkanskim i državnim takmičenjima. Brojne zlatne, srebrne i bronzane medalja koje su u njenom vlasništvu, najbolje pokazuju da se upornost, volja i naporan rad isplate. Stalno pomjera granice svojih ličnih rekorda, testirajući svoje mogućnosti i istražujući svoje maksimume.

Da će atletika biti put kojim će u životu ići, shvatila je u Osnovnoj školi. Prirodni talenat i predispozicije za bavljenje sportom isplivale su na površinu u njenoj trinaestoj godini. Od tada pa do danas vjerna je kraljici sportova.

Atletikom sam odlučila da se bavim 1997. godine po prepo­ruci mog tadašnjeg profesora fizičkog vaspitanja, nažalost sada pokojnog, gospodina Mija Perunovića. Moj sadašnji trener gospo­din Drago Musić, došao je na čas fizičkog vaspitanja u potrazi za mladim talentima. Obojica, i gospodin Perunović i gospodin Musić prepoznali su moje prirodne predispozicije za bavljanje sportom, pa sam zahvaljujući njima počela da se bavim atletikom i nižem profesionalne uspjehe.

Prvakinja Crne Gore u disciplinama od 800 metara do maratona, prvakinja Balkana u maratonu i polumaratonu, prvak­inja Evrope na Ekipnom prvenstvu Evrope u Rejkjaviku, samo su neke od titula koje Slađana sa ponosom nosi.

Višestruka sam rekorderka Crne Gore u disciplinama kros, 400 m, 800 m, 1500 m, 3000 m, 5000 m, 10000 m, polumaraton i maraton, četvorostruka sam prvakinja Balkana i vlasnica mnogih drugih titula, ali iza svega toga stoji mnogo truda, energije i volje. Rezultati koje postižem reflektuju sva moja odricanja i napore koje ulažem.

Godinu 2012. Slađana će pamtiti zauvjek. Učešće na Olimpijadi u Londonu kruna je njene dosadašnje karijere. Svi smo je sa ponosom pratili i iz sveg srca navijali za nju.

Srećna sam što sam ostvarila san većine profesionalnih sportista, a to je učešće na Olimpijskim igrama. Utisci koje nosim sa Olimpijade su fantastični i nemoguće ih je riječima opisati. Sam taj osjećaj da sam bila u društvu velikih sportista poput Novaka Đokovića, Usaina Bolta, Džesike Enis i mnogih drugih, za mene je fascinantan. Iskustvo koje sam stekla na Olimpijadi dalo mi je podsticaj da još jačim tempom nastavim dalje.

Da Crna Gora i njeni građani cijene napore koje Slađana ulaže u svoj profesionalni rad, i da smo joj zahvalni što nas tako lijepo prezentuje po svijetu, pokazuju brojna sportska priznanja koja su joj uručena.

Sedam puta sam proglašena za najbolju atletičarku Crne Gora, a prije dvije godine dobila sam nagradu i za najboljeg sportistu Nikšića. Sva ova priznanja mnogo utiču na moj profesion­alni rad. Ona me motivišu da se borim da se i naredne godine nađem na tom istom mjestu ali sa boljim rezultatom.

Crna Gora je mala zemlja koja nema tradiciju bavljenja atletikom, tako da i uslovi za bavljenje ovim sportom nijesu idealni. Ipak, kada ima volje ima i načina.

Uslovi za bavljenje atletikom u Crnoj Gori nijesu na zavid­nom nivou. Glavni grad nema atletsku stazu, kao ni Nikšić, pa to umnogome utiče na moje treninge. Nemam ni adekvatne prostorije u kojima bih mogla da treniram, tako da moram nekako da se snalazim. Međutim, moram da istaknem mi Atletski savez Crne Gore, kao i Olimpijski komitet, uvijek izlaze u susret i obezbjeđuju sredstva za takmičenja.

Ima mnogo razloga da svojom karijerom bude zado­voljna. Mada, postoji jedan momenat na njenom putu uspjeha koji je posebno čini srećnom.

Veoma sam ponosna na činjenicu da sam prva sportistkinja iz Crne Gore koja je ispunila olimpijsku normu što se tiče individualnih sportova. To smatram svojim najvećim profesionalnim uspjehom do sada.

Slobodnog vremena ima veoma malo, a voli da ga provodi sa dragim ljudima i da uživa u stvarima koje joj prijaju.

Kada odlučim da se posvetim sebi i relaksiram, onda obično slušam muziku koja mi prija ili provodim vrijeme sa prijateljima. Osim toga, mnogo volim da putujem i upoznajem nove ljude.

Uspjeh i podrška porodice skoro uvijek idu zajedno. Tako je i u Slađaninom slučaju. Bez ljubavi i pažnje njenih najmilijih ne bi bilo dobrih rezultata.

Porodica igra veoma bitnu ulogu u mom životu. Iz nje crpim snagu koja mi je potrebna da se posvetim atletici, a moj sin Žarko je moj najveći izvor pozitivne energije, koji me tjera da idem naprijed i postavljam sve veće ciljeve.

Uz profesionalno bavljenje sportom ide i vrhunska forma kao i briga o zdravlju.

Dnevno treniram po dva puta jer u svakom trenutku moram biti u dobroj kondiciji. Osim treninga moram da se posvetim i svom zdravlju i oporavku. Da bih postizala dobre rezultate moram da vodim računa o ishrani jer je hrana „gorivo” koje pokreće naš organizam. Zdrava i pravilna ishrana ključna je za postizanje dobrih rezultata.

Sportskim duhom odiše i Slađanina poruka čitaocima „Medical”-a

Poručila bih svim čitaocima da se rekreativno bave sportom, a posebno da probaju da se bave atletikom koja će im sigurno obezbijediti zdrav život.