Odgovor na probleme leži u činjenici da nasilnički nastrojena djeca u ranoj fazi razvoja nijesu imala čvrstu vezu sa roditeljima koja se bazirala na podršci iz koje bi naučili da saosjećaju sa drugima.
Kao što sam ranije napomenula, labave veze između roditelja i djece najčešće su posljedica nemogućnosti roditelja da na pravi način odgovore potrebama djeteta. Čest razlog tome je nemogućnost roditelja da kontrolišu bijes i tako ga prenose na svoju djecu.
U novije vrijeme veoma se cijeni suštinski bitan faktor baziran na pozitivnom iskustvu u djetinjstvu. Ranije su se antisocijalni problemi u ponašanju smatrali povezanim sa nedostatkom fenotipa u genetskom materijalu, dok se danas više pažnje obraća na iskustva iz djetinjstva.
Ako individua ima klimav emotivni okvir, veoma teško će se izboriti sa stresom i emotivnim usponima i padovima u životu.
Tinejdžeri koji imaju nizak nivo samopoštovanja i poteškoće u upravljanju svojim osjećanjima uglavnom su veoma egocentrični. Njihova agresija posljedica je ovakvog njihovog emotivnog stanja. Može se ispoljiti u vidu prinude, da bi natjerali druge da ispune njihove potrebe.
Zavisnost od hrane, alkohola i droga simptomi su konstantne potrage za nekim ili nečiim što će regulisati njihova osjećanja umjesto njih.
Kao što sam i ranije rekla, mnogi problemi i mentalni poremećaji imaju korjene u djetinjstvu. Odnos prema djeci u ranom djetinjstvu, način na koji ih volimo i cijenimo igraju ključnu ulogu u formiranju njihovog karaktera.
Moramo uzeti u obzir i nasljeđe neadekvatnog ponašanja prema djeci, koje se prenosi sa generacije na generaciju. Djeca koja su odrasla u ne baš prijatnim uslovima neće se mnogo drugačije ponašati prema svojoj djeci.
Veoma je bitno zaustaviti ovakve obrasce ponašanja prema djeci. Vjerujem da treba nešto da uradimo. Današnja djeca u vremenu koje dolazi biće odrasli ljudi koji će upravljati našom zemljom, industrijom i koji će brinuti o nama kada ostarimo.
Kakvi će to oni ljudi postati? Da li će biti dovoljno emotivno uravnoteženi?
Piše: Svetlana Tanya Friche, psihološkinja Metnoia Institut za psihologiju, London UK i privatna praksa
Add comment