Poremećaj ishrane kod mladih

0
111

ishranaU ispoljenom ili subkliničkom obliku poremećaj ishrane pogađa 3% adolescenata i mladih. Najčešće se javlja kod mladih djevojaka, ali u novije doba se prepoznaje i kod mladića. Dva najčešća poremećaja ishrane kod mladih su anoreksija i bulimija. Karakteristika ovih poremećaja je da postoji ili ekstremna restrikcija ili pretjeran unos hrane.

Zajedničke odlike anoreksije i bulimije su opsjednutost spoljašnjim izgledom i patološki strah od debljine. Na poremećaje u ishrani u današnje vrijeme sve više utiče svijet mode. Djevojkama se govori o tome kako moraju biti dosta mršave, pa su one često nezadovoljne svojim tijelom i opterećene tjelesnom težinom. Zbog potrebe da se približe izgledu ideala u modnoj industriji, sve više gube samopouzdanje i samopoštovanje.

Anoreksija (anorexia nervosa) je najpoznatiji poremećaj ishrane i predstavlja voljnu restrikciju unosa hrane. To je psihijatri­jsko oboljenje sa najvećom stopom smrtnosti. Neke od karakteris­tika anoreksije su teška pothranjenost i iskrivljena predstava o tjelesnom izgledu (self image). Upozoravajući znaci za anorexiju su: intenzivan strah od dobijanja težine, smanjivanje i izbjegavanje obroka, izbjegavanje jedenja sa drugima, nošenje vrećaste odjeće, negiranje gladi, ekscesivne tjelesne vježbe, pojava dlačica na licu i tijelu, gubitak kose, izostanak ili iregularnost menstrualnog perioda, perfekcionizam, depresivnost, usamljenost, anksioznost, stroga selekcija hrane, promjene na koži, hipotenzija, preosjetlji­vost na hladnoću, konstipacija itd.

Anoreksija nije moderna bolest, ali je moderna epide­mija. Neki je nazivaju “sindrom dječačkog izgleda”. Tijelo se doživljava kao krupno, veliko, neadekvatno i nezadovoljavajuće u odnosu na aktuelni modni diktat (vitko i mlado tijelo kao isključiv i jedini standard ljepote).

Javlja se u razdoblju puberteta i adolescencije. Čak 80% svih slučajeva javlja se u dobu od 13. do 20. godine, a vrlo rijetko kod osoba koje su starije od 25 godina. Nastaje postepeno i u početku neprimjetno. Unos hrane se smanjuje i po vrsti i po količini. Patološki strah od debljine prerasta u ekstremno restrik­tivne dijete, često udružene sa vrlo intenzivnim fizičkim vjež­banjem kako bi se utrošio navodni višak unijetih kalorija.

Anoreksija težeg i dužeg kliničkog toka praćena je drastičnim smanjenjem tjelesne mase i ozbiljnim poremećajima zdravlja (fizičkog i psihičkog) što je reakcija organizma na glado­vanje. Stradaju svi organski sistemi, a nisu rijetki ni smrtni ishodi. Zdravstvene posljedice anoreksije su višestruke, a često dolazi do oštećenja srčanog mišića što dovodi do usporavanja srčanog rada i niskog krvnog pritiska. Anoreksične osobe boluju i od osteoporoze, imaju sivu, perutavu i žućkastu kožu, kosa im opada, menstrualni ciklus je poremećen, dolazi do poremećaja termoregulacije, dehidratacije i poremećaja rada bubrega. Stepen mortalitetnog rizika kod oboljelih od anoreksije je visok i iznosi 10%.

Za mlade osobe koje pate od anoreksije se smatra da generalno imaju izuzetno nisko samopoštovanje i izraženo osjećanje neadekvatnosti. Ove osobe se plaše polnog sazrijevanja, servilne su i imaju problema u savladavanju stresa. Obično imaju problema u separaciji i individualizaciji u cilju ostvarivanja sopstvenog identiteta. Ove mlade osobe su često ponosne na svoju sposobnost da izgube na težini. Većina anorektičnih adolescentkinja su ozbiljne, organizovane, uredne, tihe, savjesne, veoma osjetljive na odbacivanje i sklone iracionalnom osjećaju krivice i brige. Iako su često uspješne, osjećaju se bezvrijedno. Često vide svijet u crno-bijelim kategorijama; sve je ili dobro ili loše, debelo ili mršavo.

Često su to osobe koje imaju veliku potrebu da udovo­ljavaju drugima, traže odobrenja i izbjegavaju konflikte. Žele da budu posebni, da se po nečemu razlikuju od mase, često upravo gubitkom tjelesne težine. Porodice anorektičnih osoba se često opisuju kao previše zaštitnički nastrojene, sa težnjom ka izbjega­vanju konflikata i stvaranju koalicije sa pacijentom od strane je­dnog ili drugog roditelja.

Postoje istraživanja koja ukazuju da ne postoji “tipična porodica anoreksičara”, ali da u porodicama ovih osoba postoji veće prisustvo različitih problema i da majke anoresičnih osoba u značajno većem procentu pate od depresije.

U svijetu postoji pokret pro-ana koji podržava anoreksiju, tvrdeći da je to stvar slobodnog izbora, a glavna karakteristika je odbijanje hrane. Pro-ana je skraćenica od “proud to be anorexic” (ponosna sam što sam anoreksična). Pro-ana je pokret nastao na internetu i sastoji se od stranica, čet soba i foruma, na kojima se podržava anoreksija, bulimija i drugi poremećaji u ishrani. Tu osobe oboljele od poremećaja ishrane “pomažu” jedne drugima da izbjegnu liječenje, oporavak i rehabilitaciju. Smatra se da je pokret nastao 1998. godine sa pojavom stranice “Anorexic Nation”.

Oko ovih stranica se podigla prašina 2001. kada je od Yahoo-a traženo da sa svojih besplatnih servera obriše  pro-ana stranice, što je i učinjeno jula 2001. godine.