12. februar – INICIJATIVA ZA DOPUNU PRIJEDLOGA ZAKONA O ZARADAMA

0
136

Sindikat doktora medicine Crne Gore 12. februara podnio je Iinicijativu za dopunu prijedloga Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru Skupštini Crne Gore u kojoj se, pored ostalog navodi:

– Naime, nama je Zakonom o reprezentativnosti sindikata zabranjeno, tj. onemogućeno, da kao jedini strukovni sindikat u zdravstvenom sistemu postanemo reprezentativni. Uzmite za činjenicu da broj ljekara u našoj državi iznosi oko 1400, da je u zdravstvenoj djelatnosti zaposleno oko 9500 radnika, da je Zakonom o reprezentativnosti sindikata određeno da je za reprezentativnost na nivou grane potrebno 15% od ukupnog broja zaposlenih ili u našem slučaju preko 1.400 ljudi. Dakle, i kada bi svaki doktor u Crnoj Gori postao član naše sindikalne organizacije mi ne bi zadovoljili ovaj kriterijum. Samim tim mi kao profesija nikad ne možemo doći u situaciju da učestvujemo u kreiranju Granskog kolektivnog ugovora za zdravstvo. Otišlo se dalje pa nam je onemogućeno čak i elementarno demokratsko pravo da svoje nezadovoljstvo iskažemo putem štrajka, jer je Zakon o štrajku iz marta 2015. godine zabranio štrajk nereprezentativnim sindikalnim organizacijama. Dakle, nama kao sindikalnoj organizaciji koja broji više od polovine svih ljekara u Crnoj Gori, zabranjeno je da iskažemo svoje nezadovoljstvo.

Na sve navedene činjenice koje nas dovode, u blago rečeno, apsurdan položaj, stigao je Prijedlog zakona kojim se mi čak i ne tretiramo, niti predlagača zakona interesuje naš položaj! A ekonomski položaj doktora medicine i specijalizanata je takav da zvanično primaju 397 eura (redovan rad za 174h), dakle znatno manje u odnosu na prosječnu zaradu u Crnoj Gori. To je zarada na koju su ljekari osuđeni na period koji može biti duži i od 8 godina.

Stoga, mi zahtijevamo da naše najveće zakonadavno tijelo ne usvoji ovakav Prijedlog i predlažemo da se formira posebna radna grupa na nivou ministarstava, Parlamenta i naših predstavnika u najkraćem roku, koji će raditi na novom zakonskom rješenju. Tražimo visoke koeficijente za zaradu shodno značaju posla koji obavljamo. Zamislite samo kakve nezamislive posljedice bi nastale kada bi svi ljekari obustavili rad na samo jedan dan, što ni približno nije slučaj sa ostalim strukama, sa čijim platnim koeficijentima tražimo da se izjednačimo. Smatramo neophodnim da se pronađe način kako pravni tako i ekonomski da se naša profesija uvaži, i da nam se dodijele zarade koje zaslužujemo s obzirom na težinu posla koji obavljamo i na stručnu spremu koju smo stekli, a za koju je trebalo da odvojimo bez malo deceniju – deceniju i po našeg života.