Sto devedeset četiri zemlje članice zdravstvene agencije Ujedinjenih nacija, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pregovaraju o novom sporazumu koji bi podstakao na bolju pripremljenost u slučaju pandemija. Prema podacima WHO, pandemija kovida ubila je skoro sedam miliona ljudi širom sveta.
Kako zemlje mogu bolje da sarađuju u borbi protiv budućih pandemija i osiguraju da najsiromašniji budu pravično liječeni?
Sto devedeset četiri zemlje članice zdravstvene agencije Ujedinjenih nacija, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pregovaraju o novom sporazumu koji bi podstakao na bolju pripremljenost u slučaju pandemija.
Šef WHO dr Tedros Adhanom Gebrejesus izjavio je da se tokom pandemije kovida-19 odvijao „vakcinalni aparthejd”. Zemlje u razvoju su imale problema da dođu do vitalnih vakcina koje su sve pokupovale bogate zemlje, dok je u svijetu umrlo skoro sedam milion ljudi.
Pandemijski sporazum će biti zakonski obavezujući sporazum mada još nije dogovoren tačan oblik koji će poprimiti.
WHO je osnovala međuvladino pregovaračko tijelo (INB) da vodi pregovore oko toga i uradi nacrt. Tijelo je geografski izbalansirano sa šest predstavnika iz Brazila, Egipta, Japana, Holandije, Južnoafričke Republike i Tajlanda koji predvode pregovore.
Krajnji rok im je 27. maj 2024. godine da predaju sporazum Svjetskoj zdravstvenoj skupštini, skupu ministara zdravlja.
WHO već ima obavezujuće propise poznate kao Međunarodni zdravstveni pravilnik (2005), koji definiše obaveze zemalja kada događaji od značaja za javno zdravlje imaju potencijal da pređu državne granice. U njih spada momentalno obavještavanje WHO o zdravstvenoj vanrednoj situaciji i mjere koje se tiču trgovine i putovanja. Ova regulativa usvojena je poslije epidemije Sarsa 2002/2003. godine i još uvijek se doživljava kao funkcionalna za regionalne epidemije kao što je Ebola, ali neodgovarajuća za globalnu pandemiju. Ona je takođe pod revizijom u pregovorima o globalnom pandemijskom sporazumu.
Nacrt sporazuma tvrdi da želi da ponudi pravičnost i ravnopravan pristup dijagnostici, vakcinama, ličnoj zaštitnoj opremi i ljekovima.
-Tokom posljednje pandemije, Afrika je bila posljednji region koji je stekao pristup vakcinama i našao se na milosti i nemilosti zemalja sa globalnog sjevera – kazao je dr Virodž Tangčaroensatijen, potpredsjednik birao INB-a iz Tajlanda, koji predstavlja zemlje Jugoistočne Azije.
Pjotr Kolčinski, savjetnik za zdravstvenu politiku Evropske unije za nevladinu organizaciju Oksfam, kaže da su pregovori naišli na ćorsokak.
-Oni kažu da je intelektualna svojina kamen temeljac inovacije u farmaceutskoj industriji, a opet ne oklijevaju da preduzmu odlučne korake za prevazilaženje patentnih barijera lokalno – kazao je Kolčinski za BBC.
Američka vlada je dozvolila kompanijama kao što su Moderna da premoste bukvalno svaki patent koji su željele tokom pandemije kovida, kaže Kolčinski.
U međuvremenu, EU trenutno radi na krupnoj reviziji vlastitog farmaceutskog i patentnog zakonodavstva. Evropska komisija, izvršna grana EU, predložila je obavezni mehanizam za licenciranje putem kog bi mogla da premosti farmaceutski patent u čitavom bloku 27 zemalja članica u slučaju buduće pandemije, dodaje Kolčinski, koji zastupa i Narodnu alijansu za vakcine, globalnu mrežu od više od 100 grupa i mreža.
Evropska komisija kaže da još uvijek ima „značajne zamjerke” ikako se nacrt teksta popravio u nekim oblastima.
Portparol dodaje da su EU i njene zemlje članice „na prvom mjestu” kao donatori Pandemijskom fondu Svjetske banke. Međutim, viši izvor koji učestvuje u pregovorima WHO kaže da razlog za izostanak napretka nije u podjelama između „globalnog sjevera” i „globalnog juga”.
I Kina i Indija su na pregovorima dio grupe od 29 članica po imenu „grupa za jednakost”. Druge njene članice su Brazil, Egipat, Tajland i Indonezija.
Oni kažu da potrebe zemalja u razvoju moraju da budu prioritet, dok je Indija takođe pozvala na „jasno definisanje” uloge razvijenih zemalja.
Prema postojećim pravilima, zemlje moraju da obavijeste WHO i podijele podatke o izbijanju epidemije.
BBC
