Aleksandar Brajković, spec. primijenjene fizioterapije
Klinika Rometem
Dijagnostika
Čovjek koji ima neki od simptoma diskus hernije ne smije odlagati dijagnostiku. U Crnoj Gori protokolarni sistem nalaže najprije rendgen, pa shodno konzilijumu CT skener, i na kraju MRI pregled magnetnom rezonancom. Zbog opterećenosti sistema, nemali broj ljudi se odlučuje na samoinicijativno podvrgavanje magnetnom rezonancom, što nije pogrešno, jer time dobijaju brze i sigurne dijagnoze, te izbjegavaju čekanje termina te dozu zračenja na rendgenu i ct aparatu.
Dobijeni nalaz CT i MRI obrađuje ljekar specijalista radiolog, ortoped, neurolog, fizijatar, te subspecijalista neurohirurg ukoliko je neophodno.
Pacijentu se shodno lokalizaciji i stepenu stanja određuje višemjesečna rehabilitacija u cilju otklanjanja simptoma, i mogućnosti izbjegavanja operativnog zahvata, što nažalost nije uvijek moguće, naručito ne tako brzo. Dijagnostika je važna i kao mogućnost monitoringa uspjeha same fizikalne terapija i kao cheking metod za monitoring uspjeha operativnih procedura.
Slika 4. (Magnetni prikaz hernije diska, desno intaktno, lijevo izmijenjeno stanje forme diska)
Rehabilitacija diskus hernije
Rehabilitacija diskus hernije predstavlja složen zadatak i multidisciplinaran pristup od strane medicinskog tima, i to: ljekara specijaliste neurologa, fizijatra, te specijalista fizikalne terapije – fizioterapeuta, koji će udruženim snagama djelimično ili u potpunosti izliječiti pacijenta od prisustva simptomatologije diska.
Najveću ulogu u oporavku imaju terapije vježbama, (kineziterapija), koju selektuju, kontrolišu i sprovode specijalisti fizioterapije – fizioterapeuti, a čije efekte primjene protokolom evaluiraju i pregledaju sistemski ljekari specijalisti fizijatri.
Terapijske procedure koje sprovode fizioterapeuti su brojne, i primjenjuju se zavisno od bolne i disfunkcionalne faze diskus hernije, tj. da li je pacijent u AKUTNOJ, SUBAKUTNOJ ILI HRONIČNOJ fazi stanja diskus hernije.
Fizioterapija u akutnoj fazi
Akutna faza je pretežno najteža po psiho fizički status pacijenta. Kliničkom slikom dominiraju bol karakteristično neuredno naglašenog inteziteta, te ograničena pokretljivost i ometanja u svakodnevnim aktivnostima dnevnog življenja.
Najbitnije je smanjiti mogućnost izvođenja aktivnog pokreta zahvaćenog segmenta kičme. Ako je diskus u vratu, primjenjujemo meki okovratnik, i u njemu izvodimo lagane statičke vježbe bez aktivnog pokreta, koje za cilj imaju smanjenje i eliminaciju bola, te oporavak mišićnog statusa. Osim toga, primjenjujemo toplotne procedure, aplikovanjem vrućih peškira, hidofora od gume, ili savremnije primjenjujemo TECAR terapiju, ali bez aplikacije toplote, jer bi ona za razliku od gore navedenih oblika toplote prošla dublje u sistemska tkiva, i pogoršala stanje. Radi se atermička faza koja ne grije naglašeno, već kao ograničena radiofrekfenca daje odlične rezultate u analgeziji bola i poboljšanju okretljivosti, čime zaobilazimo štetne efekte medikamentozne terapije koja ne mora biti primarni i jedini izbor.
Masažne tehnike su kontraindikovane, pa masaže sve osim najlaganije nijesu dobar izbor, i mogu pogoršati stanje. Mobilizacija zglobova je takođe diskutabilna, a kiropraktika strogo zabranjena, što se ne odnosi na hroničnu fazu pod stručnim nadzorom sertifikovanog specijaliste. Dužan sam napomenuti da je kiropraktika jako efikasna, ali samo ako je riječ o formi diska kao što je propulzija i laka hernijacija, a kad je forma jako izražena, ili je prisutna rasuta forma sekvestracija, onda je kiropraktika apsolutno zabranjena. Zbog navedenog ekskluzivno informišem javnost da o ovim pojedinostima povede računa.
U akutnoj fazi vratne diskus hernije primjenjujemo pravilno pozicioniranje vrata u mekom okovratniku, preporuka je da ga pacijent ograničeno nosi zbog prevencije atrofiranja mišića, i da ga skida dok spava, pri hranjenju i da ga nosi na poslu i tokom vožnje, recimo po 2-3 sata. Ako je diskus pogodio lijevu ruku, spavajte na desnom boku ili na leđima, i pokušajte pronaći bezbolan položaj, koji nažalost nije univerzalan.
Kada je riječ o diskusu u lumbalnoj kičmi, rehabilitacija je potpuno istih smjernica kao za vratni dio u akutnoj fazi, primjenjujemo zaštitni pojas, čija primjena mora biti limitirana i svedena na minimum, zbog rapidne tendencije za atrofijom core muskulature koju je poslije teže povratiti za brzo vrijeme. Pacijent treba ležati na nezahvaćenom boku ili na leđima sa savijenim nogama u kuku i koljenu, tzv. Williams ili Mc Kenzi pozicija donjih leđa, sve nakon konsultacija sa specijalistima fizijatrima ili fizioterapeutima.
Rehabilitacija se vrši u tretman položaju na nezahvaćenom boku ili na leđima ili na stomaku, zavisno od stanja i forme diska. Rehabilitacija podrazumijeva primjenu:
- Statičkih vježbi po tipu PNF tehnika (proprioceptivna neuromišićna facilitacija);
- TECAR atermija terapija dubinske aplikacije radiofrekfence;
- TENS ili IFS terapija strujnim masažama bez izazivanja kontrakcije mišića;
- Primjena terapijskog Ultrazvuka sa ili bez unosa lijeka propisanog od ljekara specijaliste fizijatra;
- Lagana relaks masaža koja nema penetracionu moć na mišićna tkiva;
- Edukacija pacijenta o zauzimanju pravilnih položaja odmora i kretanja, te modifikovanog rada na poslu.
Slika 5. (McKenzi vježbe u ekstenziji)
Slika 6. (Williams vježbe u fleksiji kičme)
Fizoterapija u subakutnoj fazi
U ovoj fazi je bol najčešće stavljena pod kontrolu, a dio pokreta se uglavnom vratio kroz lakšu funkcionalnost. Neophodno je da pacijenta sačuvamo kroz edukaciju o važnosti pravilne palijative ponašanja kako nebi sebe unazadio i povratio stare simptome. To postižemo edukacijom o položajnim pravilima upotrebe tijela, te progresom u primjeni modaliteta fizikalne terapije te sistemskim jačanjem muskulature. Fizikalna terapija je raznolika, i primijenjujemo:
- TECAR terapiju radiofrekfence gdje ubacujemo toplotu progresivnijeg karaktera;
- TENS I IFS strujnu procedurnu terapiju;
- Ultrazvučnu terapiju i terapiju laserom niskog ili visokog intezitera;
- Magnetoterapiju;
- Primjenu masaže sblagog inteziteta;
- Primjenu lake mobilizacije, trakcije umjerenog stepena te uvoda u kiropraktiku sa naglaskom na indikacije;
- Terapijske vježbe stabilizacije tijelesnog dijela, sa progresivnim jačanjem, najprije statičkim vježbama, pa dodajemo elastične trake i otpor ruku terapeuta, i testiramo efekte primjene lakšeg tereta na distanci i njegov konsekvens na pacijenta.
Najvažnija stvar jeste očuvanje postojećeg stanja i tendencija apsolutnog izlječenja koje nažalost prelazi često u hroničan tok i traje od 2 do 6 mjeseci, nekad i do 2 godine ako postoji šansa spontanog zacjeljenje forme diska – (moguć epilog naučno je dokazan u literaturi i studijama).
Nastaviće se…
