Epidemiološka situacija
Podaci SZO ukazuju:
– Svako treće dijete u Evropi – 42 miliona djece životne dobi ispod 5 godina – ima prekomjernu kilažu ili je gojazno;
– Projekcije su sumorne. Ukoliko se nastavi sa ovakvim trendom, ova brojka će se gotovo udvostručiti (72 miliona) zaključno sa 2025. godinom;
– Prisutne su nejednakosti u smislu da je stopa rasta gojaznosti u zemljama niskog i srednjeg nivoa razvoja za 30% veća od onoga što vidimo u zemljama visokog nivoa razvoja.
Situacija u Crnoj Gori jednako je alarmantna. Prema podacima Nacionalnog istraživanja o gojaznosti u populaciji djece koje je SZO ekspertski i finansijski podržala, a sproveo Institut za javno zdravlje, prevalenca prekomjerne kilaže (uključujuci gojaznost) iznosi 37% u populaciji dječaka i 29% u populaciji djevojčica.
Ovo je samo vrh ledenog brijega.
1. Region Evrope bilježi dramatičan trend rasta gojaznosti u populaciji djece u proteklih 15-tak godina, što ovaj problem inauguriše u jedan od najozbiljnijih javno zdravstvenih problema 21 vijeka.
2. Danas gojazno dijete, sjutra gojazna odrasla osoba. Naučni dokazi su nedvosmisleni i upozoravaju: gojaznost u djetinjstvu povećava i rizik obolijevanja u zrelom dobu od hroničnih oboljenja kao što su oboljenja srca, dijabetes tip 2 i pojedinih vrsta kancera. Takođe, povećava se i rizik prijevremene smrtnosti i invaliditeta u zrelom dobu.
Podsjećanja radi,u ukupnoj populaciji djece i odraslih, povećani indeks tjelesne mase odgovoran je za gotovo 4 miliona smrtnih slučajeva na globalnom nivou u toku 2015. godine (što je 40% od ukupnog broja umrlih koji nijesu bili gojazni), od čega su 2/3 posljedica nekog kardiološkog oboljenja.
Problem gojaznosti prevazišao je gabarite javno zdravstvenog problema. Prema podacima McKinsey Global Instituta, ekonomske posljedice gojaznosti iznose oko 2 000 milijardi $ godisnje, ili 2.8% svjetskog GDPa, orjentaciono, koliko i ekonomska šteta koju uzrokuje pušenje ili oružani konflikti, rat i terorizam.
Ne treba zaboraviti, gojaznost u djetinjstvu često je “skopčana” sa depresijom, stigmatizacijom, neadekvatnom socijalizacijom i lošim rezultatima u školi. Koliko je pravilna ishrana vazna, pokazuju rezultati nedavnih istrazivanja – da djeca koja dan počinju sa zdravim obrokom imaju gotovo dvostruko bolje rezultate u odnosu na mališane koji gladni idu u školu.
Svjedoci smo da u savremenom društvu djeca funkcionišu u sredini koja podstiče razvoj i usvajanje nezdravih navika – nedovoljna fizička aktivnost i previše vremena provedenog pred TV-om, računarom, pametnim telefonima i video igrice – 52 % djece u Crnoj Gori provodi najmanje 2 sata adnevno pred računarom, čime se ona svrstava u sam vrh zemalja EURO regiona; konzumiranje brze i nezdrave hrane, zahlađenih pića; djeca su sve više pametna i sve više gojazna. Djeca su žrtve agresivnih marketinških kampanja.
U srcu agende: SZO i UN
Prema Studiji globalnog opterećenja bolestima, nepravilna ishrana i gojaznost su vodeći riziko faktori za nastanak oboljenja, i faktori invaliditeta u regionu Evrope. Sasvim razumljivo zašto su promovisanje adekvatne ishrane, fizičke aktivnosti i borba protiv gojaznosti u srcu mandata SZO i visoko kotirani prioriteti na političkoj agenda Sistema UN-a.
Usvajanjem Agende održivog razvoja 2030 i proklamovanjem Dekade akcije u oblasti ishrane (2016–2025), lideri zemalja članica Sistema UN-a složili su se:
– Da zdravlje mora biti u središtu održivog razvoja;
– I da je potrebno insistirati na adekvatnoj ishrani i fizičkoj aktivnosti ukoliko želimo da ostvarimo globalne ciljeve koji se tiču – eliminisanja svih oblika neuhranjenosti zaustavljanja trenda rasta gojaznosti i smanjivanja umiranja od hroničnih oboljenja za 25% do 2025. godine.
Rješenja
Nerijetko se dešava da, suočeni sa problemom ovakvog gabarita – epideija gojaznosti u populaciji najmlađih – dolazimo u iskušenje da se traže krivci i laka i brza rjesenja problema. Ovakav pristup je rijetko, gotovo nikada – ispravan put.
Kao što znamo, problem gojaznosti opredjeljuju bioloske, bihevioralne i ekološke determinante – to je kompleksan izazov sa nizom uzroka. Ono što ohrabruje jeste da je uzroke ovog problema moguće spriječiti, kao i pozitivni rezultati pojedinih zemalja.
Jedan od najvećih umova u istoriji covječanstva, Albert Ajnštajn rekao je: problem ne možemo riješiti sa istim načinom razmisljanja i pristupom koji nas je do problema doveo.
Dakle, da bi zaštitile generacije mladih ljudi od čitavog niza hroničnih oboljenja, moramo insistirati na na integrisanom pristupu i kreativnom traženju smislenih rješenja uz puno učešcće svih relevantnih aktera, svih vladinih sektora (zdravlje, obrazovanje, sport, urbanističko planiranje, poljoprivreda, javne finansije), civilnog sektora, medija i industrije hrane.
Add comment