Jedna od centralnih sesija na ovogodišnjoj Medical konferenciji bila je vrijednost i dostupnost inovacije u medicine, i način na koji inovacija ima pozitivan uticaj na društvo u cjelini.
Mnoge zemlje sa nižim i srednjim prihodima ulažu značajne investicije u razvoj svoje zdravstvene infrastrukture kao dio posvećenosti postizanju univerzalnog zdravstvenog osiguranja. Povećanje dostupnosti novih ljekova i vakcina može pomoći da se takve investicije održe smanjenjem potrebe za ostalim intervencijama koje nastaju kao posljedica neliječenja i brojnih hospitalizacija. Istovremeno se smanjuju troškovi izostanka produktivnosti, koji imaju negativan uticaj na ekonomiju zemlje.
Inovacije su promijenile život milionima pacijenata širom svijeta. Na primjer, poboljšanja u postojećim tretmanima za rak smanjuju godišnju stopu smrtnosti za pola u Sjedinjenim Američkim Državama. Analize uglavnom bazirane na radovima Frank Lichtenberga, ali i ostalih autora, koje se publikuju na valueofinnovation.org, pokazuju da je do ovog trenutka gotovo 61 milion godina života sačuvano od različitih karcinoma, od 1990. godine, zahvaljujući inovativnim lijekovima. Ovo je istovremeno donijelo 6 triliona ekonomske produktivnosti, što predstavlja jednu polovinu ekonomskog rasta od 1950. godine.
Vakcine su se, na primjer, pokazale kao jedna od najefikasnijih preventivnih tehnologija u borbi protiv zaraznih bolesti, čime se godišnje spašava život više od 2,5 miliona djece. Procjene pokazuju da povećanje dostupnosti šest vakcina (uključujući nove vakcine za rotavirus i malariju) bi moglo uštedjeti 6,2 milijarde dolara u troškovima liječenja na globalnom nivou. Povećana produktivnost zahvaljujući spriječenoj bolesti mogla bi da ostvari dodatnih 145 milijardi $.
Takođe, visok holesterol i druge bolesti srca, koje su zahtijevale obiman tretman tokom sedamdesetih godina, sada se lako mogu kontrolisati oralnim terapijama.
Napredak koji vidimo u liječenju reumatoidnog artritisa i multiple skleroze u posljednjih 10 godina čini da pacijenti oboljeli od ovih bolesti imaju usporavanje progresije i kontrolu bolesti, zavaljujući kojoj ostaju integrisani u sve sfere života, uključujući i ekonomsku produktivnost i društvenu aktivnost.
Na ovoj sesiji smo saslušali različite perspektive, dokaze i uspjehe inovacija koje su uticale pozitivno na pacijente, zdravstveni sistem, ekonomiju i društvo u cjelini.
Ekonomske aspekte vrijednosti inovacija iznio je prof. dr Dragan Lončar sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu, a naši uvaženi klinički eksperti: prim. dr Jadranka Lakićević, dr Nataša Miketić i dr Jevto Eraković su govorili o doprinosu inovacije za oboljele od malignih bolesti, reumatoidnog artritisa i multiple skleroze.
Vrijednost inovacije za oboljele od malignih bolesti
Nacionalna anketa koju je sprovela američka asocijacija za istraživanje raka iz 2015. godine je pokazala da je glavni uzrok straha stanovništva, kada je u pitanju zdravlje, oboljevanje od malignih bolesti, pa tek nakon toga oboljevanje od bolesti srca, Alchajmerove bolesti, dijabeta i AIDS-a.
Organizacije koje se bave istraživanjem i epidemiologijom malignih bolesti, pokazuju da je u 2012. godini bilo oko 14 miliona novooboljelih i više od 8 miliona umrlih od malignih oboljenja. Projekcije ukazuju da će 2030. godine biti 22 miliona novooboljelih, a umrlih oko 13 miliona. U Evropi maligne bolesti predstavljaju četvrtinu svih uzroka smrti. Slična situacija je i u Crnoj Gori. Nakon kardiovaskularnih oboljenja, drugi najčešči uzrok smrtnih ishoda u našoj zemlji su maligne bolesti (oko 23%). Prema raspoloživim podacima SZO, od 2010. godine se bilježi izvjestan pad umiranja od malignih bolesti u Crnoj Gori, što pokazuje da je posljednih godina unaprijeđen tretman onkoloških bolesnika.
Unazad duže od jedne decenije, u onkološku kliničku praksu je uveden veliki broj inovativnih ljekova, čime je životni vijek oboljelih od maligniteta produžen za nešto više od godinu ipo. Brojni faktori su doprinijeli dužem preživljavanju onkoloških bolesnika: u prvom redu prevencija i rana detekcija, bolja imunizacija za maligne bolesti udružene sa infekcijom, bolja dostupnost zdravstvene zaštite. Izvjesno je da je primjena inovativnih ljekova u onkologiji najznačajni faktor za produženje životnog vijeka.
Pristup malignim bolestima se zasniva na četiri važna principa koje čine prevencija, izlječenje, liječenje i palijativno zbrinjavanje. Smatra se da se sprovođenjem adekvatnih mjera prevencije u značajnom procentu (čak do 30%) može smanjiti broj oboljelih od maligniteta. Drugi onkološki princip je izliječiti sve one maligne tumore koji se mogu izliječiti. Ukoliko izlječenje nije moguće, onda je terapijski cilj produženje života, uz optimalan kvalitet života. A kada nije moguće produžiti život, onda je potrebno sprovoditi palijativno zbrinjavanje, odnosno ublažiti tegobe onkološkog bolesnika u završnoj fazi bolesti.
Danas postoji pet osnovnih “stubova” onkološke terapije. Hirurgija je već stotinama godina jedan od najvažnijih vidova onkološkog tretmana. Krajem XIX vijeka u liječenje se uvodi radioterapija, a od polovine XX vijeka hemioterapija. Kraj dvadesetog vijeka donio je eru personalizovane ili ciljane terapije. Ovim oblikom liječenja se “ciljaju” određene “mete”: molekuli ili signalni putevi odgovorni za nastanak i diseminaciju malignih bolesti. Posljednjih nekoliko godina važan modalitet liječenja u onkologiji je imunoterapija, kojom se angažuje imuni sistem oboljelog za eliminaciju tumorskih ćelija. Ovaj koncept je poznat od ranije, ali je tek u posljednjih 5 godina na velika vrata u onkologiju ušla efikasnija i široko prihvaćena nova vrsta imunoterapije (grupa ljekova koji su inhibitori kontrolnih tačaka imunog odgovora).
U razvijenim zemljama zabilježeno je smanjenje smrtnosti od malignih bolesti. Podaci iz SAD pokazuju da je petogodišnje preživljavanje, kao važan parametar uspjeha liječenja, povećano sa 49% na 68%. Od 1975. godine do 2010. godine se smanjuje smrtnost, kako za muškarce tako i za žene. A samo u periodu od 1991. godine do 2014. godine smrtnost od malignih bolesti se smanjuje za 25%. Ukoliko bismo ovo numerički preveli, onda bi to iznosilo više od dva miliona spašenih života, samo u SAD.
Jedna velika evropska epidemiološka studija (Eurocare) o preživljavanju i liječenju onkoloških bolesnika, koja je obuhvatila preko 21 milion bolesnika iz preko 30 evropskih zemalja, pokazala je da je preživljavanje onkoloških bolesnika jedna od ključnih mjera efikasnosti zdravstvenog sistema. Iako je generalno preživljavanje bolje u cijeloj Evropi i dalje postoje značajne razlike između različitih država i između pojedinih regiona Evrope. Razlika u preživljavanju zavisi od kvaliteta liječenja, dostupnosti ljekova, ali i od drugih parametara, kao što su životne navike, razlike u socio-ekonomskom statusu, obrazovanju…
Istraživanje koje se bavilo odnosom ulaganja u zdravstvo i preživljavanjem onkoloških bolesnika, pokazalo je postoji direktna korelacija između tih parametara. Poljska i Slovačka su imale najlošije rezultate u preživljavanju, jer najmanje ulažu u zdravstvo, a zemlje kao što su Švedska i Norveška bilježe najbolje petogodišnje preživljavanje.
Zašto je važno djelovati na unapređenju onkološkog tretmana? U Švedskoj je petogodišnje preživljavanje onkoloških bolesnika 64%. Kada bi u svakoj Evropskoj zemlji bilo dostignuto preživljavanje kao u Švedskoj, onda bi još 270 hiljada oboljelih od karcinoma živjelo duže bar pet godina. Svjedoci smo da postoji napredak u preživljavanju zahvaljujući napretku u liječenju. Opsežnim istraživanjima je takođe utvrđeno da će, zahvaljujući napretku u liječenju u onkologiji, bar 66 hiljada pacijenata kojima je dijagnoza postavljena 2012. živjeti duže od 5 godina, nego da im je postavljena dijagnoza 2002. godine. To je najbolji pokazatelj velikog uspjeha u posljednjih deset godina, zaključila je prim. dr Jadranka Lakićević.
Add comment