Zai
sta nije protokol kazati koliko je od posebne važnosti ova tema iz oblasti javne politike, danas kada se ona promatra u najširem fokusu interesovanja ne samo medija, nego i cjelokupne javnosti. Ništa novo nećemo kazati ako bi ponovili da danas globalna tzv. postmoderna medijska civilizacija živi medijsku kulturu i da smo sudionici medijskog društva, ma šta to značilo.
Da ipak stvari nešto malo drukčije djeluju u posljednjoj deceniji 21̵og vijeka, vijeka u kom, bez dileme, ne živimo više medijsko, nego postmedijsko doba, kazao bih sljedeće: nekoliko je razloga i procesa koji su iz osnova promijenili sastav medijske kulture, pa time i samih medija.
Mi više ne živimo kulturu analognog doba, tradicionalnog doba i uzuse po kojim su mediji objektivno, na bazi argumenata, dijaloške rasprave edukovali i u najširem interesu javnosti podsticali na javni dijalog. Široki procesi globalizacije i kompresije vremena i prostora, kao i procesi digitalizacije iz osnova su promijenili tu kulturu i doveli do novih alata, novih modela i nove moći postmedijske kulture.
Cijenim da iz tog ugla dodatno treba promatrati ovu sveobuhvatnu temu, temu koja je i sama dotaknuta širim procesima koji ističu osnovnu ulogu medija i medijskog društva. To su modeli, principi hibridnog rata, proizvodnje velikog broja, hiperprodukcije informacija, koja za nekoliko mjeseci proizvede više nego što su to radile po nekolike decenije tradionalnog doba. Proizvodnja lažnih vijesti, neprovjerenih, neistinitih informacija, u svakom slučaju, postavlja veliki problemski okvir, kako za čovjeka, tako i za sve sudionike javnog života. Mislim da je u tom kontekstu i poseban izazov za javne politike i javni interes jednoga društva.
Ni manje ni više, sve oblasti na svoj način trpe ili su jednog nepovoljnog klimatskog medijskog ekosistema u kom je teško razdvojiti istinitu od neistinite informacije, objektivnu od neobjektivne i pouzdanu od nepouzdane. Javna oblast je posebno pitanje i, veoma značajno, tj. najznačajnije, jeste zdravlje jedne nacije, zdravlje jednog čovjeka.
Tek sa čovjekom koji je zdrav i sposoban da promišlja šire procese, svaka civilizacija ima svoj uspjeh i progres u bilo čemu i bilo kada da se radi.
U tom kontekstu želio bih da naglasim da su pod posebnim udarom jednog postmedijskog doba tematski specijalizovani časopisi, za koje treba i adekvatan resurs, adekvatno znanje i adekvatan prostor u vršenju javne misije. Porodici, grupi tih tematski specijalizovanih časopisa koji su na krajnje kredibilan način, profesionalno, iz ugla zaštite javne politike, našli svoje mjesto u medijskom društvu, pripada časopis Medical. Ovo nije prigoda, ovo nije kurtoazija, nego zaista jedan senzibilan odnos, kako Medicala, tako i one ciljne grupe kojoj se ona obraća. Svakako, ciljna grupa Medicala nije usko specijalizovana, iako, po svojoj vokaciji na neki način to jeste, jer upravo baštini premise šire javne kulture, javnog interesa i, u krajnjem, javnog zdravlja.
Ovo treba promatrati na način da nam je u toj šumi (ili mećavi) informacija, kako teoretičari medijske kulture žele kazati, od posebne važnosti zaštititi tematske programe i one oblasti medijske kulture koje baštine taj specifični javni interes. Na svoj način, iako ne djeluje iz okvira javnih institucija, Medical je pokazao kako se sa relativno malim ili nepovoljnim resursima štiti jednu baštinu javnog dobra i kako se može na plemenit način raditi i ono što rade drugi koji imaju bolje, bogatije i snažnije resurse, iz ugla materijalnih finansija i nekih drugih.
Ovo je prilika da istovremeno promatramo oblast javno̵privatnog partnerstva i da promatramo kako i na koji način, ne samo civilno društvo, nego sve inicijative ovoga i sličnog karaktera, snaže jedan širi debatni kvorum kada je u pitanju ne samo medijska kultura, nego, u konkretnom primjeru: prvenstveno zdravstvenog sistema.
Iz ugla međunarodnog konteksta, međunarodnih standarda, ovo pitanje je pitanje liječenja, pitanje reklamiranja medija i, generalno, taj jedan kontekst šire zdravstvene kulture jeste predmet pažnje i posljednje Direktive o medijskim uslugama iz oktobra 2018. kojoj se zemlje pristupnice i članice EU upodobljavaju u svojim sistemima. To radi i Crna Gora. Upravo to radi ovih dana u procesu reklamacije svog medijskog sistema, čineći na taj način standardizaciju u ovoj oblasti sa savremenog francuskog i normativima EU.
Vjerujem da će ovaj debatni program, ova radionica u svom najširem smislu promatrati ne samo usko specijalizovana pitanja, nego istovremeno i svima nama postaviti pitanje: Kakva je danas uloga i djelatna moć medija ?
Add comment