Povećanje grudi

Dr Duško Marković,

Specijalizant plastične i estetske hirurgije

Član ISAPSa – Međunarodnog udruženja za plastičnu estetsku hirurgiju

Augmentaciona mamoplastika, povećanje grudi, predstavlja jednu od najčešćih operativnih procedura u estetskoj hirurgiji. Postoji više metoda i tehnika koje služe za uvećanje, promjenu oblika ili teksture ženskih grudi u svrhu korigovanja razvojnih nepravilnosti, asimetrija i rekonstruisanja grudi zbog bolesti, najčešće karcinoma dojke. Tada govorimo o primarnim rekonstrukcijama. Elektivno, augmentaciona mamoplastika je indikovana kod zdravih žena sa zdravim grudima koje iz ličnih razloga nisu zadovoljne njihovim izgledom.

Uvećanje grudi doživljava svoju ekspanziju nakon 1962. godine i uvođenja u praksu silikonskih implantanta koje su uradili Kronin i Gerou. Ipak, prva operacija uvećanja grudi pripisuje se Černiju koji je 1895. godine pacijentkinji nakon odstranjenog dobroćudnog tumora dojke transplantirao lipom. Ispostaviće se da transplantat masti i nije najsrećnije rješenje obzirom na velik obim, neregularan i nepredvidiv tok resorpcije masnog tkiva.

Rijetko koja operacija u estetskoj hirurgiji privlači veliku pažnju javnosti kao što je to uvećanje grudi. Žena doživljava svoje grudi emotivno vrlo intenzivno. Grudi su jedan od glavnih atributa ženstvenosti i seksualnosti. Grudi imaju i svoj nemjerljiv značaj nakon dolaska novorođenčadi na svijet. S druge strane, cilj operacije bi trebalo da bude podizanje samopoštovanja žene i njenog osjećaja veće atraktivnosti i zadovoljstva svojim izgledom. Cilj ne bi trebalo da bude ženino dodvoravanje nekoj nametnutoj društvenoj ulozi ili zadovoljenje partnerovih želja. Žene koje neosnovano smatraju da su ružne pa spas traže u estetskoj hirurgiji neće biti zdovoljne ni najbolje odrađenom intervecijom, pa je obavezno prepoznati takve pacijentkinje.

Za odluku o vrsti intervencije potreban je kompletan pregled koji, osim uobičajenog,  obuhvata visinu pacijentkinje, oblik i širinu grudnog koša, oblik i izgled mliječne žlijezde, količinu potkožnog masnog tkiva, položaj bradavica i submamarne brazde, kvalitet kože, predispoziciju za natanak abnormalnih ožiljaka. Kod mlađih dama preporučuje se UZV dijagnostika grudi, a kod starijih od 40 godina i mamografija.

Indikacije za augmentacionu mamoplastiku uključuju: glandularnu hipomastiju, ptozu i pseudoptozu dojki, tuberozne dojke, asimtriju dojki, gdje se može primijeniti i neka od kombinovanih tehnika da bi došlo do simetralizacije, stanje nakon odstranjivanja dojki zbog karcinoma ili preventivno – što će biti posebna tema u nekom od narednih brojeva.

Hirurške tehnike

Hirurški pristup podrazumijeva uvećanje grudi postavljanjem implanta u hirurški stvoreni prostor u grudima – “džep”. Implante karakteriše više osobina. Razlikujemo okrugle i anatomske implante koji su širi pri dnu (izgled kapi vode, suze). Profil, visina, može biti low, medium, high, čak high+. Implanti mogu imati glatku ili hrapavu površinu omotača koji je sačinjen od silikona, gume, elastomera ili poliuretana.  Punjenje implantata može biti fiziološki rastvor ili silikonski gel. Na kraju, volumen je jedna od glavnih karakteristika implanta. Odabir pravog implanta u odnosu na sve navedene karakteristike i fizičke odlike pacijenta predstavlja najzahtijevniji dio preopertivne pripreme. Incizija, tj. hirurški rez daleko najčešće ima inframamarnu poziciju. Postoje i periareolarni, koji se praktikuje kod žena sa velikom areolom, transaksilarni, transumbilikalni.

Postoji više različitih pozicija implanta:

• Subglandularna
• Subfascijalan (između fascije i velikog grudnog mišića)
• Submuskularna
• Dvoslojna (dual plane) – sve popularnija, gdje se u gornjem dijelu implant postavlja submuskularno a u donjem dijelu subglandularno.

Intervencija se izvodi u opštoj anesteziji. Obavezna je pedantna i temeljna hemostaza. Postavljeni dren se eksira nakon pada drenaže ispod 30ml/24h a najduže za 72h. Praktikuje se primjena tehnika zatvaranja hirurške rane koje će doprinijeti najmanje primjetnom ožiljku – intradermalni šav, rano skidanje šava, glatki i pseudo glatki konci, upotreba alternative hirurškim koncima kod zatvaranja rane kao što su ljepljive trakice. Obavezno je nošenje specijalnog grudnjaka i postoperativna masaža. Hospitalizacija je kratka, najčešće 24h. Savjetuje se izbjegavanje fizičke aktivnosti.

Komplikacije

Od komplikacija opisani su hematom, infekcije, seromi, abnormalni ožiljci, pomjeranje implanta, vidljivost rubova, boranje, nedostatak punoće u gornjem polu. Najteže komplikacije su sinmastija zbog prevelike medijalne disekcije, kapsularna kontraktura koja je odgovor organizma na prisutni implant, rutpura i ekstruzija implanta. Ovdje se mora pomenuti i trenutno aktuelni problem BIA ALCL – Breast Implant Associated Anaplastic Large Cell Lymphoma, tj. limfom velikih ćelija udružen sa grudnim implantima. Opisan je u jako malom broju slučajeva žena sa samo jednom vrstom implantata. Incidenca između 1:1000 i 1:10000. Smrtnost je izuzetno niska. Trenutno se na svjetskom nivou vode debate i neke zemlje su već zabranile tu vrstu implantata.

Bezimplantne tehnike

Tehnike uvećanja bez upotrebe implantata uključuju: injekcije masti, hijaluronske kisjeline i metakrilata. Mast se najčešće uzima prilikom liposukcije, ili drugom vakum metodom, obrađuje i transferiše u tkivo dojke. Ova procedura se zove i lipofiling. Mast se u visokom procentu resorbuje i to nejednako što je najveći problem jer je konačni rezultat nepredvidiv. Zato se preporučuje 20 do 30% veće uvećanje od željenog – “overcorrecting”. Transfer masti jako dobro nadopunjuje druge hirurške tehnike, gdje je potrebno korigovanje konture i dodavanje volumena u gornjem polu. Druge dvije metode su u povoju i tek treba da pokažu svoju vrijednost i bezbjednost.

Na kraju mora se istaći da se implanti ne dovode u vezu niti je povećan rizik od obolijevanja od karcinoma dojke. Dojenje je moguće potpuno uobičajeno.