[heading]POZNATI I ZDRAVLJE: Mr Igor Rakčević[/heading] Pri pomenu crnogorske savremene likovne scene nezaobilazno je ime priznatog grafičara Igora Rakčevića. Fakultet likovnih umjetnosti završio je na Cetinju, a magistarske studije u Beogradu. Rođeni Titograđanin, bio je predstavnik Srbije i Crne Gore na 51. bijenalu u Veneciji, a učestvovao je i na brojnim izložbama širom svijeta Kaselu, Parizu, Barseloni, Tokiju… Široj javnosti poznat je i kao čelni čovjek Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG). Za Medical govori o svom stvaralaštvu i energiji koja ga pokreće, a sa našim čitaocima podijelio je nekoliko tajni o zdravlju i pozitivnom pogledu na život.
Izjave o teškom ili nezavidnom položaju umjetnika i umjetnosti u našoj zemji skoro da su postale „opšte mjesto”. Hajde da čujemo i onu drugu stranu: zašto je lijepo biti umjetnik u Crnoj Gori?
Iz istih razloga iz kojih je lijepo biti umjetnik i drugdje. Bavljenje umjetnošću je djelatnost koja balansira emocije, oplemenjuje. Umjetnik je osoba koja nanovo stvara, koja ni iz čega rađa nove svjetove. Na prvi pogled, umjetnost djeluje opuštajuće, ali svaka ozbiljna umjetnost znači i veliku odgovornost.
Koliko se Vaš umjetnički izraz promijenio od prvih samostalnih koraka po izlasku sa Fakulteta likovnih umjetnosti do sada? Šta je uticalo na evolucju stila ili izraza kod Vas?
Umjetnički izraz je kao unutrašnji otisak, rodite se sa određenim. Naravno, kao i u životu, radeći na sebi postižete više. Eksperiment i odsustvo straha su ključni pojmovi u evoluciji izraza.
Ne mislim da se kod mene puno promijenilo u samom poimanju umjetnosti, ali svakako jeste u umjetničkoj interpretaciji.
Još uvijek se mijenja i nadam se da će tako i nastaviti jer, čovjek do samog kraja stiče nova iskustva koja utiču na tok života, a u slučaju umjetnika i na umjetnički izraz.
Koje tehnike koristite, i koliko često eksperimentišete u umjetničkom izrazu? U kojim vidovima umjetnosti ste se sve oprobali?
Ja sam po vokaciji grafički umjetnik, ali smatram da to ne treba da ograničava. Trenutno dovršavam ciklus radova rađen tehnikom stensila. To je stara grafička tehnika koju u savremenom kontekstu rado primjenjuju umjetnici grafita – ulični umjetnici.
Na nekim od bitnih nastupa predstavljao sam se video radovima, instalacijama… Te vrste izraza pogodne su zato što reagujete brzo, u dahu, na neku spoljašnju ili pak unutrašnju provokaciju. Zato su mi drage i često ih primjenjujem, makar u formi zabilješke neke situacije ili stanja.
Da li možete izdvojiti umjetničku kritiku ili priznanje na koje ste naročito ponosni ? Možda i onu koju biste rado zaboravili?
Po cijenu da zvučim patetično – od brojnih oficijelnih priznanja draža su mi ona koja mi upute dragi ljudi.
Što se loših iskustava tiče, sva se ona u nekoj životnoj sublimaciji pokažu jako dragocjenima, naravno, treba biti strpljiv.
Odakle crpite inspiraciju? Nije zahvalno pitati umjetnika o njegovom izražaju, jer se tako njegov rad stavlja u sferu trivijalnog ili svakodnevnog. Koje su to pak poruke koje šajete kroz Vaš umjetnički rad?
Smatram da umjetnik mora biti svjesni pripadnik, ako ne i hronolog društva. Moja inspiracija upravo i jeste u svemu što se dešava oko mene, u ravni moje unutrašnje interpretacije i odnosa prema društvu ili drugome. Ono što sada radim i što imate priliku da vidite na stranicama predstavlja omaž vremenu koje je, nadam se, za nama i ljudima – sudionicima istog.
Šta je potrebno za uspjeh jednog umjetnika – talenat, rad, upornost ili…?
Bez talenta i rada se ne može, uz to morate biti jako uporni, a ponekad ništa od toga ne pomaže. Šalu na stranu -suštinsko pitanje je, u stvari, šta znači uspjeh jednog umjetnika ? Ipak, to je već pitanje za neku drugu priliku.
Da li više volite samostalne ili kolektivne izložbe?
Suštinski, ne volim nikakve izložbe, jer oduzimaju jako puno vremena i energije. Naravno, morate predstaviti publici to što radite, jer drugačije ne bi imalo smisla ni raditi.
Projekti na kojima trenutno radite?
Pored ciklusa koji sam pomenuo i koji dovršavam, pronalazim novi izazov u jednom dugoročnom i liričnom projektu, ali to treba da sazri zajedno sa mnom.
Na čelu ste Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, koje već neko vrijeme funkcioniše kao nevladina organizacija. Kakav je Vaš stav o tome?
Add comment