11. MEDICAL konferencija: digitalizacija u medicini
Dosadašnja postignuća i buduće perspektive digitalizacije u medicini prezentovani su u okviru okruglog stola u kom su kao predavači učestvovali: dr Sandra Vujović i prof. dr Filip Vukmirović, ljekari Kliničkog centra Crne Gore, i gdin Vojislav Macić, predstavnik firme „Heliant” iz Srbije. Konstatovano je da se od digitalizicije očekuje mnogo, te ukazano na mogućnosti i benefite ovog procesa modernizacije.
Velika tema koja se tiče svih nas
Dr Sandra Vujović, neurolog Kliničkog centra Crne Gore, istakla je da je digitalizacija velika tema koja se tiče svih nas, a s obzirom na to kolika ulaganja iziskuje, trebalo bi da nam je jasno da raspolažemo ograničenim fondovima, pa je neophodno da oni budu racionalno korišćeni. Podaci, koji su nova valuta u radu zdravstvenog sistema, u opticaju su u vezi s raznim informacionim sistemima koje koristimo: od aplikacija mobilnih telefona, preko telemedicine do drugih komunikacijskih medija.
Sigurnost i zaštita podataka su, takođe, značajni elementi, ali i njihova dostupnost. — Moraju postojati jasne regulative koje štite pacijenta i koje ljekaru omogućavaju rad, s jedne strane, a, sa druge strane, potrebno je da se podaci zbirno koriste, u cilju unapređenja zdravstva — naglašava dr Vujović. Ona ističe da je neophodno edukovati pacijente o korišćenju informatičkih instrumenata čiji su benefiti ogromni. Bitno je da se stanje pacijenta sagleda holistički, ali i da pacijent samostalno radi na unapređenju svog zdravlja.
Budući da je preventivna medicina kod nas, kako je navedeno, na nezadovoljavajućem nivou, dr Vujović objašnjava da je moguće dobrim informacijama brzo promijeniti situaciju. Virtuelne posjete ljekaru već su realnost u svijetu, što je, takođe, omogućeno primjenom informatičkih sredstava.
Podaci moraju biti standardizovani
Gdin Vojislav Macić, predstavnik informatičke firme „Heliant” stavio je u fokus svog predavanja podatke. Enorman porast podataka vezanih za digitalizaciju u zdravstvu evidentira se u posljednjih 20 godina. Podaci se, kako je naglasio, moraju strukturirati, tj. unositi na jedinstven način kako bi bili upotrebljivi u sistemu. Stoga moraju postojati pravila o njihovom evidentiranju, a da bi komunicirali u sistemu jedni sa drugima mora postojati standardizovan sistem koji bi bio prepoznat na evropskom i svjetskom nivou.
Kliničke baze podataka, kao napredni načini unošenja podataka o pacijentu, obezbjeđuju napredno liječenje koje će u budućnosti biti još preciznije i efikasnije zahvaljujući raznim analizama koje će biti dostupne (liječenja, terapije, dugoročna dejstva ljekova i sl.). Automatski generisan izvještaj danas je dostupan već nakon unosa osnovnih podataka. Tako je postalo moguće obaviti vizuelizaciju podataka, a kada je u pitanju medicinski protokol definisano je 16 kliničkih puteva koji su raspoloživi pri svakoj posjeti ljekaru. Predviđeni su skrininzi i procedure liječenja, a softver sam predlaže određeni preventivni pregled u skladu sa starošću pacijenta i sl. Informatički sistem raspolaže opcijom komunikacija koja je namijenjena za internu komunikaciju ljekara u domenu konsultacija. Ovim se izbjegava gubljenje vremena za odlazak pacijenta od jedne do druge ustanove.
Digitalna pomoć za brzu reakciju
Na primjeru multipule skleroze, dr Vujović je prezentovala doprinos pravovremenog uvođenja terapije, što je kod ove bolesti od posebnog značaja. Ukoliko se brzo postavi dijagnoza i primijeni terapija moguće je obezbijediti efikasnost u liječenju i dugoročno očuvanje vitalnih funkcija pacijenta.
Podaci Registra multiple skleroze u ovom trenutku pokazuju da je evidentirano 750 pacijenata. Incidenca je oko 10 na 100.000, odn. svakih godinu dana registruje se novih 70 pacijenata. Prevalenca je 119 na 100.000, što znači da ima prostora da se može napredovati u dijagnostici i u radu. Prosječna starost pri dijagnozi je 35 godina, a pacijenti se liječe visokoefikasnom terapijom u oko 40%. Pacijenti su najduže praćeni 4 godine.
Dr Vujović je istakla značaj rane primjene visokoefikasne terapije u cilju uštede daljih velikih troškova liječenja i očuvanja aktivnosti ovih pacijenata.
U središtu digitalne transformacije
Prof. dr Filip Vukmirović, patolog Kliničkog centra u Podgorici, objasnio je da je patologija danas smještena u središte digitalne transformacije. U skladu s tim, i naš sistem je uočio potrebu za primjenom digitalizacije.
Opisujući opseg zahtjeva koji se postavlja pred patologa, prof. dr Vukmirović je objasnio da je, npr, za pacijentkinju sa karcinomom dojke nekad bilo potrebno uraditi samo jednu analizu, a danas patolog mora da uradi najmanje još 4 analize da bi onkolog prihvatio nalaz i znao na koji način da ordinira terapiju. Ako se radi iglena biopsija, vrši se još 5 analiza, što bi u krajnjem značilo da se uradi 10 patoloških analiza. Opisujući tradicionalni pristup u patološkoj dijagnostici, prof. dr Vukmirović je naglasio da je jako bitno svesti greške na minimum.
Poseban problem u vezi s resursima u patologiji predstavlja činjenica da je registrovano 17,5% smanjenja u broju patologa u periodu 2007-2017, a predviđa se smanjenje sa 5,7 na 3,7 na 100.000 stanovnika u periodu 2010-2030. U Velikoj Britaniji je tokom 2016. utvrđeno da je više od 32% patologa starije od 55 godina. Povećan je i broj predmeta i zahtjeva za citologiju, i to na godišnjem nivou za 4,5%. Sve to uslovljava usporavanje u dijagnostici i odlaganje liječenja.
Glavni izazov kada je u pitanju patologija u Crnoj Gori jeste povećana kompleksnost, kao i pritisak na brzu dijagnostiku, kako navodi prof. dr Vukmirović. Samo u KCCG-u ordinira 10 patologa, a bolnice u Baru, Bijelom Polju i Brezoviku imaju još po jednog patologa. Broj biopsija je od 2003. rastao od 7.200 do 21.000 (2023).
Digitalna patologija podrazumijeva digitalizaciju slike i primjenu vještačke inteligencije u analizi slike. Primjenom sistema vještačke inteligencije značajno će biti ubrzan proces dijagnostike preparata, ali i poboljšana preciznost u opisu. Ovim se u značajnoj mjeri olakšava posao patologa. Prof. dr Vukmirović očekuje da će ovaj način rada vrlo brzo doći u klasičnu kliničku primjenu.
Anita Đurović
