Emocijom do zdravlja
Dvanaesta godišnja Medikalova konferencija koja je ove godine održana u Petrovcu bila je mjesto susreta raznih ideja i mišljenja, ali i jednog prisnijeg upliva u vrtlogu svakodnevne užurbanosti pomalo zanemarene emocionalnosti. Tako su učesnici dobili priliku i da osvježe ranija poznanstva, steknu nova i prisjete se svega lijepog zbog čega su i izabrali da se bave humanim medicinskim pozivom.
U svojstvu predavača dr Ankica Ivanović iskoristila je priliku da svojom prezentacijom pobudi na uviđanje značaja posebne njege tih osnovnih međuljudskih odnosa, ali i da istakne vrijednost društvenih postulata kakvi su: ljubav, nada i povjerenje. Ubijeđena kao višedecenijski podgorički ljekar da je pored primjene medicinskih vještina u ovom poslu neophodno njegovati dobre međuljudske odnose, dr Ivanović je naročito naglasila značaj dijaloga. Osvijetlivši mane sistema građenog na monologu, dr Ivanović je svojim emotivnim izlaganjem izmamila i suze u publici. To je, na kraju, i najbolja potvrda uspjeha njenog izlaganja.
Dr Ankica Ivanović je ljekar Doma zdravlja u podgoričkom Bloku 5 i cijeli radni vijek provela je u radu na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Kao specijalistkinja medicine rada radila je i u fabričkim ambulantama nekadašnjih industrijskih giganata, ali i u službi kućnog liječenja i hitnoj medicinskoj pomoći.
Više od 4 decenije provela je radeći u medicini, čime je stekla brojne pacijente, ali i prijateljstva koja se grade upravo uzajamnom ljubavlji i povjerenjem. doktorica Ankica je i ovom prilikom istakla da ona nije samo izabrani ljekar već da se kao ljekar cijelog života trudila da uvek ima empatiju prema svojim pacijentima, naročito prema djeci.
Analizirajući iskustva iz nedavne COVID-19 pandemije, dugoročne posljedice postkovid sindroma, kao i aktuelna pitanja prevencije nasilja i kontrole duvana, dr Ankica je na Medikalovoj konferenciji naglasila značaj uspostavljanja konstruktivnog dijaloga kao preduslova za unapređenje zdravlja i dobrobiti stanovništva. ─ Monolog je neophodno zamijeniti dijalogom ─ kategorički je ustvrdila ona, navodeći da ─ dijalog nikako ne može podrazumijevati zbir monologa.
Kao svojevrstan izazov za izabranog ljekara postavila se svojevremeno COVID-19 pandemija, a analiza odgovora u Crnoj Gori, kako je objasnila dr Ivanović, ukazuje na periode u kojima je nedostajao otvoren i transparentan dijalog o strategijama suzbijanja pandemije. Različita stručna mišljenja nijesu uvijek bila adekvatno razmotrena, a polarizacija diskursa potencijalno je otežala sprovođenje efikasnih mjera i narušila povjerenje javnosti u zdravstvene institucije. Stoga se, kako objašnjava dr Ivanović, nameće potreba za retrospektivnom analizom komunikacijskih strategija tokom krize i uspostavljanjem modela za funkcionalniji dijalog u budućim zdravstvenim krizama.
Dugoročne posljedice infekcije SARS-CoV-2, manifestovane kroz postkovid sindrom, predstavljaju značajan izazov za zdravstveni sistem Crne Gore. Umor, istrpljenost, malasalost, probleme s koncentracijom, poremećaj sna, nesanice, vrtoglavicu, glavobolje, promjenu raspoloženja, depresiju, anksioznost i slične simptome ovog stanja neophodno je uočiti i tretirati na vrijeme kako bi se predupredio razvoj ozbiljnijeg stanja. Nažalost, tome je prepreka nedostatak sveobuhvatnih podataka i standardizovanih procedura za praćenje i liječenje postkovid sindroma. Ovo ukazuje na potrebu za hitnim uspostavljanjem nacionalnog registra i protokola, što bi zahtijevalo saradnju između različitih specijalnosti i nivoa zdravstvene zaštite.
Pitanje prevencije nasilja, uključujući i nasilje među mladima, zahtijeva sveobuhvatan pristup koji prevazilazi isključivo represivne mjere. Analiza faktora rizika i protektivnih faktora, kao i implementacija preventivnih programa zasnovanih na dokazima, moraju biti u fokusu javnozdravstvenih intervencija. Otvoren dijalog između zdravstvenih radnika, prosvjetnih radnika, socijalnih radnika, roditelja i mladih ključan je za razvijanje efikasnih strategija prevencije i intervencije.
Kontrola upotrebe duvana ostaje značajan javnozdravstveni izazov u Crnoj Gori. Svjesna da ovisnost od upotrebe ovih proizvoda vodi ka razvoju najtežih oboljenja koja mogu rezultirati smrtnim ishodom, dr Ivanović naglašava da mjere represije ne mogu dovesti do uspjeha u rješavanju ovog problema. ─ Represija nikada ne donosi ništa ─ naglašava dr Ivanović. Ona s tim u vezi naglašava da je neophodno uspostaviti sistem praćenja prevalencije pušenja i efekata implementiranih mjera.
Mentalno zdravlje može predstavljati još jedan segment zdravlja stanovništva koji je, po dr Ivanović, izazovan za primjenu društvenog konsenzusa. Nedovoljna realizacija planiranih aktivnosti Nacionalne strategije za mentalno zdravlje zahtijeva otvoren dijalog o preprekama i pronalaženju inovativnih pristupa za unapređenje mentalnog zdravlja na svim nivoima zdravstvene zaštite i u zajednici. Uopšte, brojne su teme koje bi se mogle postaviti u središte dijaloga. Dr Ivanović ukazuje i na neophodnost empatijskog sagledavanja problema porodica koje imaju autistične članove. Samo saživljavanjem sa žrtvama moguće je izgraditi povjerenje i ostvariti doprinos na nivou cjelokupne populacije.
Izgradimo dijalog
Od psihomotorne klackalice mentalnog zdravlja, preko traumatičnog iskustva COVID-19 krize, sve do zapostavljenog sindroma postkovida provlači se ista nit: nedostatak otvorenog, iskrenog razgovora. Unaprjeđenje zdravlja i dobrobiti stanovništva Crne Gore zahtijeva, po dr Ivanović, uspostavljanje kulture funkcionalnog dijaloga. On bi morao da obuhvati sve relevantne aktere, da se zasniva na naučnim dokazima i najboljim praksama, a samo kroz takav pristup moguće je efikasno odgovoriti na aktuelne zdravstvene izazove i izgraditi zdraviju i prosperitetniju budućnost za sve građane Crne Gore.
Dijalog, kako je potencirano ovom prilikom, predstavlja važan metod u građenju funkcionalnog zdravstvenog sistema. U njegovom nedostatku dr Ivanović i prepoznaje razloge neuspjeha uspješnog prevazilaženja COVID-19 pandemije i nedovoljne zaštite mentalnog zdravlja.
Kada bi buka stvorena mnoštvom pojedinačnih monologa bila zamijenjena dijalogom zasnovanim kako na povjerenju tako i na zdravoj kritičkoj misli, rezultati bi, sasvim sigurno, bili mnogo uspješniji. Stoga dr Ivanović, kako se čini, i apeluje da svaki dijalog mora da istrpi kritičnu misao drugog. ─ Ako nisjemo spremni da damo kritiku, nemamo hrabrosti zbog nečega, nema dijaloga. Zato što nema rezultata i dalje ostaje samo monolog više osoba ─ ističe dr Ivanović.
Anita Đurović
