Patološke promjene na noktima su vrlo česte i mogu da potiču od svih strukturnih dijelova nokta (nokatna ploča, nokatni nabori, nokatni matriks i nokatno ležište).
Takođe, mogu biti promjenjeni oblik (nedostatak nokatne ploče-anonychia, smanjenje i stanjenje-onychatrophia, hipertrofija-zadebljanje nokatne ploče, macronychia i michronychia-veći i manji nokti, dolichonychia i brachyonychia-produženi i skraćeni nokti) građa, čvrstina (tvrdi, meki, krti, trošni nokti), boja (chromonychia, leuconychia, melanonihija, žuto prebojeni nokti, crvena lunula) i druga svojstva nokta.
Promjene na noktima mogu biti urođene i nasljedne (hyponychia, hiperonychia, acropatchia-batičasti prsti, koilonychia-kašikasti nokti itd).
Ipak, za praktično razmatranje su mnogo interesantnije promjene noktiju u okviru dermatoloških i drugih oboljenja, infekcije noktiju, promjene noktiju kod polno prenosivih bolesti, profesionalnih oštećenja noktiju, kao i tumori noktiju-stanja kada promjene noktiju mogu biti putokaz u postavljanju dijagnoze vrlo ozbiljnih kožnih i drugih oboljenja.
Kod brojnih dermatoloških oboljenja, pored promjena na koži uočavaju se i promjene na noktima, koje same za sebe, nijesu presudne u postavljanju dijagnoze, ali imaju važnu ulogu u cjelokupnoj kliničkoj slici ovih oboljenja i treba ih razmatrati zajedno sa promjenama na koži.
Najčešće dermatoze sa promjenama na noktima su: psoriasis vulgaris, lichen planus, alopetia areata, twenty-nails dystrophy, Darierova bolest i hiperkeratotični skabijes.
Psoriasis vulgaris
Kod 10-50% pacijenata oboljelih od psorijaze zahvaćeni su i nokti (kod 7-39% djece i 80-90% oboljelih pacijenata starijeg uzrasta). Mnogo češće su zahvaćeni nokti šaka nego stopala. Izolovana nokatna psorijaza, bez zahvaćenosti promjenama kože, se vrlo rijetko javlja, i to uglavnom uz minimalne promjene na poglavini ili genitalijama. Težina promjena na noktima ne određuje težinu bolesti. Promjene mogu biti prolazne ili dugotrajne.
Najčešće promjene su na nokatnoj ploči, u vidu tačkastih udubljenja, kao „naprstak“ (onychia punctata), promjene boje nokta (karakteristična žućkasta prebojenost, ali i crvenkastosmeđa distalna oniholiza i odvojena bjeličasta područja), oniholize („propadanja nokatne ploče“)-distalne (na slobodnim ivicama noktiju) i/ili lateralne (postranično), subungualne hiperkeratoze (zadebljanja „ispod“ nokta) i manje karakteristične splinter hemoragije (mala, kapilarna krvarenja u površnoj sloju nokatnog ležišta).
Ne tako rijetko je sa nokatnom psorijazom udružen i psorijatični artritis distalnog interfalangealnog zgloba (zglob prsta najbliži noktu).
Lichen planus
Može se javiti samostalno ili zajedno sa tipičnim kožnim, oralnim (u ustima) i genitalnim promjenama. Približno 25% pacijenata sa nokatnim lichen planusom pokaže prije ili kasnije promjene na drugim dijelovima tijela. S druge strane, promjene na noktima se javljaju samo kod 10% ukupnog broja pacijenata sa lichen planusom, najčešće kod pacijenata u šestoj i sedmoj deceniji života, jako rijetko kod djece. Mogu biti zahvaćeni svi dijelovi nokta. Obično se javlja izolovana distrofija noktiju sa dva glavna klinička znaka: distrofija svih dvadeset noktiju (twenty nails dystrophy uslijed lichen planusa) i atrofijski ožiljna forma. Najblaže promjene su bolne papule (čvorići) u proksimalnom nokatnom naboru i nokatnom ležištu, ponekad samo plavkasta ili ružičasta boja proksimalnog nokatnog nabora, sa ili bez otoka. Sama nokatna ploča može biti izmijenjena u vidu leukonihije (bijeli nokti) do pterigijuma (hipertrofija-uvećanje nokatnog nabora-„kože oko nokta“) i promjene nokatnog matriksa u smislu gubitka nokatne ploče, atrofije i ožiljavanja. Sve opisane promjene se mogu povući (reverzibilne su), sem pterigijuma.
Pri postojanju izolovanih promjena samo na noktima, potrebna je, za postavljanje dijagnoze, biopsija sa HP analizom.
Alopecia areata
Nokti su zahvaćeni kod 10% pacijenata sa „pečatastom ćelavošću“. Obično su promjene na noktima srazmjerne gubitku dlake, a mogu biti na jednom ili svim noktima. Najčešća promjena je punktiformna (tačkasta) udubljenost u vidu karakterističnih poprečnih nizova na površini nokatne ploče. Nokatna ploča može biti istanjena ili zadebljala. Kod totalne alopecije može biti zahvaćena cijela nokatna ploča koja je rapava. Česte promjene su i poprečna izbrazdanost sa Beuovim linijama, tačkasta ili poprečna promjena boje-žuto, zeleno ili smeđe. Često se vidi „pjegava“ ili crvena lunula (uobičajeno bjeličasti dio nokatne ploče blizu proksimalnog nabora), a kada su zahvaćeni svi prsti vidi se twenty nails dystrophy uslijed alopecie areate.
Dvadesetnokatna distrofija (twenty-nails dystrophy)
Distrofijski izmijenjeni rapavi nokti jedinstvena su klinička manifestacija. Javlja se prvenstveno kod djece ali i odraslih, na prethodno zdravim noktima, i to istovremeno na svim noktima. Nokti su sivi i neprovidni ili sjajni i opalescentni. Površina nokatne ploče je rapava poput šmirgle. Slobodna (proksimalna) ivica je odvojena, trošna i lomljiva. Javljaju se tri tipa ove distrofije: idiopatska TND, TND kod lichen planusa i TND kod alopecije areate.
Prognoza ovih distrofija, bez obzira na vrlo upečatljivu kliničku sliku je dobra.
Add comment