Antropometrijske karakteristike gojazne djece u Crnoj Gori

0
254

Nastavak teksta iz prošlog broja

Tjelesna težina

Tjelesna težina je izuzetno važan indikator razvoja djeteta. Stoga je u istraživanju kroz antropološku standardizaciju težine i kasniju ocjenu ishranjenosti za uzrasne grupe od 7-15 godina izračunata aritmetička sredina, odgovarajuća standardna devijacija i koeficijent varijacije za težinu.

Statističke značajnosti (t,p) razlika između prosječnih vrijednosti težina dječaka i djevojčica prema uzrastu ispitivane djece 

 Tabela 3

 

Ovaj rad obrađuje negativne uticaje gojaznosti na zdravlje djece i adolescenata kvantifikacijom antro­pometrijskih karakteristika djece školskog uzrasta u Podgorici – Crnoj Gori. Novi trendovi u razvoju civilizacije pored brojnih prednosti pokazali su i svoju negativnu stranu koja, između ostalog, obuhvata i amlifikaciju riziko faktora pogodnih za nastanak i razvoj mnogih bolesti među kojima gojaznost zauzima značajno mjesto. Evidentno je da danas dominira tzv. moderni način života koji dovodi do permanentnog kršenja prirodnih životnih pravila, što za posledicu ima porast broja gojaznih osoba. Zdrav način života i zdrava prirodna ishrana zamijenjena je brzom presovanom hranom u kojoj je izraženo prisustvo loših masti, ugljenih hidrata i šećera. Rezultat toga je degra­dacija ljudskog organizma, uključujući i gojaznost. Stoga se centralni dio rada odnosi na istraživanje nepovoljnih tjelesnih karakteristika djece i adolescenata, sa posebnim osvrtom na tjelesnu težinu i brojne negativne implikacije gojaznosti na zdravlje djece školskog uzrasta.

Cilj rada je proučavanje uticaja antropometri­jskih karakteristika na kvalitet života djece. Svrha rada je dokazati da nekompatibilan rast i razvoj osoba mlađe životne dobi, implicira konflikte, regresije i stagnacije na društvenom i profesionalnom planu i izaziva brojne medicinske probleme.

Dječaci imaju prosječnu tjelesnu težinu u uzrastu od 7 godina 25,0, a u uzrastu od 15 godina 54,7 kg. Djevojčice sa sedam godina teške su u prosjeku 24,14 kg,a sa 15 godina 54,3kg.

Kod dječaka standardna devijacija težine raste sa uzras­tom i najmanja je u uzrastu do 7 godina 4,38, a najveća sa 15 godina 9,01. Koeficijent varijacije za težinu kod dječaka najmanji je u uzrastu od 7 godina (14,22) , a najveći u uzrastu od 13 godina (18,95). Kod djevojčica je standardna devijacija u porastu sa uzras­tom od sedme(4,67) do 12 godine (8,99), a nakon toga nije upravo proporcionalna uzrastu. Koeficijent varijacije, iako je dosta visok,kreće se tako što je u porastu sa uzrastom od sedme (16,60) do dvanaeste godine (20,18), a potom opada, pa je u uzrastu od 15 godina homogenost grupe za težinu najveća(15,33).

Kod djece školskog uzrasta u Podgorici, pri polasku u školu, u uzrastu od 7 godina, i pri završetku osmogodišnjeg školovanja, dječaci su visočiji od djevojčica. U periodu izmeđusedme i petnaeste godine dolazi do karakterističnih promjena u rastu dječaka i djevojčica, koje dovode do mijenjanja međuodnosa njihovih linija rasta. Praćenjem linije rasta zapaža se da su dječaci visočiji od djevojčica u svim godinama od sedme do desete. U uzrastu od jedanaest godina djevojčice su visočije od dječaka i između desete ijedanaeste godine nastaje prvo ukrštanje linije rasta. U uzrastu od jedanaest do trinaest godina djevojčice su i dalje visočije od svojih vršnjaka, zbog čega je njihova linija rasta iznad linije rasta dječaka. U uzrastu od četrnaest godina dječaci su ponovo visočiji od djevojčica i linije rasta se po drugi put sijeku između trinaeste i četrnaeste godine, poka­zujući u daljem toku divergentan smjer. Naznačeni presjeci linija rasta dječaka i djevojčica uslovljeni su pubertetskim ubrzan­jem rasta koje kod djevojčica ranije nastaje, ali se i ranije završava. Linije rasta u oba presjeka ukrštaju se u različitom uzrastu, zavisno od različitih uslova kao što su: socio­ekonomski uslovi, podneblje, etničke karakter­istike i sl.

Godišnji prirast u visini kod djece školskog uzrasta u Podgorici pokazuje izvjesne specifičnosti.Iako se izraženije adolescentno ubrzanje rasta naslućuje između desete i trinaeste godine, može se uočiti da godišnji prirast u visini postaje uravnotežen od osme godine života. Adolescentno ubrzanje rasta dječaka nastaje između dvanaeste i petnaeste godine. Kod djevojčica je granica ubrzanijeg prirasta u visini slabije naznačena. Povećanje prirasta najviše je između desete i trinaeste godine. Godišnji prirast u visini kod djece pokazuje izvjesne specifičnosti. Kod dječaka adolescentno ubrzanje rasta započinje od jedanaeste godine. Razlike postoje u usporavanju rasta koje započinje u četrnaestoj ili petnaestoj godini. Slična je situacija i kod djevojčica.Djevojčice imaju adolescentno ubrzanje rasta između desete i trinaeste godine, dok je različit prirast u visini u četrnaestoj i petnaestoj godini.

Distribucijom visine u odnosu na uzrast kod dječaka iz Podgorice dobijeno je da je njih 7,8% sa visinom većom od + 1,5 SD od aritmetičke sredine za odgovarajući pol i uzrast. Među dječacima 6,1% je veoma niskog rasta, sa visinom ispod – 1,5 SD. Sa veoma niskim rastom je 4,2%, sa potencijalnom patologijom niskog rasta 1,8% i sa patologijom niskog rasta 0,1% dječaka. Sa normalnom visinom, ± 1 SD, nalazi se 70,2% dječaka školskog uzrasta u Podgorici. Kod djevojčica 6,2% je sa visinom iznad + 1,5 SD, a 6,4% sa visinom manjom od – 1,5 SD od aritmetičke sredine. Sa normalnom visinom je 68,7 % djevojčica.