Više puta je na simpozijumu naglašeno da su danas dostupne inovativne terapije koje radikalno utiču na tok ove bolesti, tako da je zaista i moguće osmisliti dobar program liječenja pacijenta koji će mu obezbijediti kvalitetan život.
Crna Gora, kako je naveo prof. Giovannoni, ima veliku prednost u odnosu na okruženje u pogledu dostupnosti terapije. S obzirom na to da ona zavisi od društva u cjelini, političkih i ekonomskih faktora, razumljivo je zašto se potencira veoma jednostavan koncept koji se svodi na rani tretman bolesti. Iskustva u primjeni inovativne terapije veoma su ohrabrujuća, a veoma važnu stvar predstavljaju i samodisciplina i vježba.
Lider u regionu
Ističući nedostatak registra bolesti kao otežavajuću okolnost za praćenje ishoda liječenja u vezi sa obolijevanjem od multiple skleroze u regionu, dr Ljiljana Radulović, učesnica skupa, rekla je da možemo samo da se vodimo nekom očekivanom incidencom na određeni broj stanovnika. — U ovom trenutku računamo da bi to bilo u Crnoj Gori negdje oko 600 pacijenata. S obzirom da se dominantan broj dijagnostikuje u KCCG, mi imamo našu određenu bazu podataka, odnosno podatke samo o pacijentima koji se liječe kod nas. Mi smo ispitivali grupu od oko 240 pacijenata koja predstavlja dobar procenat očekivano oboljelih u našoj zemlji. Otprilike, te starosne granice su i očekivane i od multiple skleroze obolijeva mlada radno aktivna populacija i tim prije je važno pravovremeni i efikasno liječenje — navela je ona.
Ukazujući na postojanje dva tipa multiple skleroze, ona je dalje rekla da je u grupi pacijenata koja je ispitivana u KCCG prosječna starost oboljelih koji imaju relapsno-remitentnu formu bila 30 ± 9 godina, što i pokriva očekivani starosni interval od 20 do 40 godina, a što se tiče primarno-progresivne forme MS, gdje se i očekuje da bude veća starosna granica, ona je na početku bolesti bila 49 godina ± 8 godina.
— Kada govorimo o relapsno-remitentnoj formi koji jeste najčešći početak bolesti, epidemiološki podaci ukazuju da u obolijevanjuu dominira ženski pol, sa učestalošću od 2,5:1. Kako vrijeme napreduje, taj odnos se povećava tako da u mnogim zemljama Sjeverne Evrope imamo 3:1 odnos ova dva pola. Kada govorimo o primarno-progresivnom formi, učestalost bolesti je otprilike podjednaka u oba pola — objasnila je dr Radulović.
Na skupu u Tivtu više puta je pohvaljena odluka crnogorskih zdravstvenih vlasti da se pacijentima učine dostupnim ljekovi najnovije generacije, te naglašeno da je Crna Gora u tom smislu lider u regionu. — Moram reći da sam bio pozitivno iznenađen budući da ljudi u Crnoj Gori imaju pristup svim najnovijim terapijama, za razliku od mnogih zemalja u regionu, — rekao je prof. dr Giovannoni.
Crnogorskim kolegama čestitala je i prof. dr Dragana Obradović, gošća iz Srbije: — U Crnoj Gori su uspjeli da naprave jedan takav fantastičan dogovor, tako da je divno biti neurolog u Crnoj Gori jer možete da iskoristite svoje znanje i da na najbolji način pomognete pacijentima koje liječite, da ih liječite najefikasnijom terapijom od samog početka bolesti. To je jedna jako lijepa poruka za MS pacijente iz Crne Gore: da znaju da se liječe po najvišim svjetskim standardima — istakla je ona.
Navodeći da je jako bitno to što je kod nas napravljena dobra farmako-ekonomska procjena, a to je da je jeftinije liječiti ljude i da oni budu funkcionalni, te da su to radile i sve velike ozbiljne zemlje (Danska, Švedska, Njemačka, Austrija), dr Obradović je naglasila da je jeftinije liječiti ljude, kad već imamo terapiju koja pravi razliku, nego ih ostaviti bez terapije, pa od njih napraviti invalide i unesrećiti njih i njihove porodice.
Važnu mogućnost koje savremeno doba pruža pacijentu, po njoj, predstavlja upotreba društvenih mreža. Prikazujući iskustvo sa formiranjem MS platforme u Srbiji, ona je navela da se liječenje ove bolesti danas dramatično promijenilo, to nije bolest kao prije 20 godina. — Prvo i osnovno je obrazovanje pacijenata, koje je ključ njihove organizacije i stvaranja svojevrsne mreže gdje mogu da postanu jedna vrlo značajna i relevantna snaga. Kod nas se jako mali broj pacijenata liječi, ili bolje rečeno, ogromna većina se ne liječi. Ako se ne liječi, MS ima loš tok, a ako se liječi, onda mogu da imaju vrlo kvalitetan lični, porodični, profesionalni život i za to se mi zapravo i zalažemo — objasnila je ona. Pacijentima mora biti jasno da je zapravo vrlo malo potrebno za kvalitetan život sa MS-om. — Oni moraju da progovore, da budu vidljivi, da se vidi da su to lijepi, mladi ljudi koji žive svoje živote, a najveću broj njih u njihovoj okolini i ne znaju da boluju od ove bolesti jer ona nosi jednu tešku stigmu, pa je onda nerado i spominju. Tako da je bitno da i tu stigmu skinemo, da se vidi da je to bolest kao i svaka druga, da može da se liječi i da su to kvalitetni ljudi koji mogu da vode normalne živote — navela je. — Ako smo svi zajedno, a to znači pacijenti, doktori, društvo i državni organi, kojima je isto cilj da sve ljude liječe na najbolji mogući način, i ako imamo primjere iz našeg okruženja gdje se to radi mnogo bolje nego kod nas, onda bi to podsjećanje i poređenje i međusobno povezivanje imalo vrlo značajan efekat — istakla je na kraju intervjua.
Add comment