Najčešća hronična bolest u dječijoj dobi je atopijski dermatitis. Prepoznaje se po suvoj i osjetljivoj koži sklonoj osipima i neugodnom svrabu. Nakon faze mirovanja tokom ljeta, bolest sa dolaskom hladnih jesenjih dana i početkom sezone grijanja, vraća se kod većine oboljelih.
Atopijski deramtitis je hronična upalna bolest kože čiji tok ima mirnije i faze pogoršanja. Učestalost pojavljivanja iznosi u gradskim sredinama i do 20%. Prvi simptomi pojavljuju se i kod dojenčadi između 3. i 6. mjeseca života, ali bolest može početi i kasnije, u odrasloj dobi.
Atopijski dermatitis se prema današnjim saznanjima pojavljuje kod osoba koje su naslijedile sklonost ka atopiji, odnosno, sklonost ka alergiji.
Hoće li se alergija manifestovati promjenama na koži ili će nastati alergijski konjuktivitis, bronhitis ili alergijski rinitis, ne može se predvidjeti.
Neugodna pojava
Kod novorodjenčadi se vide crvenkasta, razgrebana upaljena žarišta na licu, vratu i unutrašnjim stranama laktova, zapešća, koljena i skočnog zgloba. Sve promjene propraćene su više ili manje izraženim svrabom zbog kojeg djeca loše spavaju, razdražljiva su i plačljiva. Kod veće djece zbog svraba, osjećaja zatezanja i izgleda kože, pojavljuju se problemi u svakodnevnim aktivnostima vezanim za školu, bavljenje sportom i igri sa vršnjacima. Nerijetko, javlja se osjećaj frustracije ne samo kod oboljelog već i kod roditelja, koji se u potrazi za lijekom koji će izliječiti bolest njihovog djeteta susreću sa neugodnom stvarnošću.
Kontrola bolesti
Cilj liječenja je kontrola simptoma i posljedica, što se postiže upornom, redovnom i pravilnom njegom kože. Važno je izbjegavati utvrđene alergene i poznate iritatore kao što su prašina, cigaretni dim, vunene tkanine, kupanje u bazenima i sl. Kod atopične kože smanjena je količina lipida (ceramida), a povećan gubitak vode. Pravilnom njegom može se puno postići. Smanjuje se suvoća kože, hrapavost i ljuskanje, ublažava svrab i osjećaj zatezanja, regeneriše zaštitni hidrolipidni sloj i koža postaje otpornija na spoljašnje alergene i iritante. Skraćuje se vrijeme liječenja kortikosteroidnom kremom.
Sveobuhvatna njega
Za tuširanje preporučujemo dermatološke sindete koji ne isušuju kožu i ne oštećuju njenu prirodnu kisjelost. Primjenom dermatološkog sindeta neutralizuje se učinak tvrde vode na kožu, pa se takvim sindetom dijete može tuširati svakodnevno, bez bojazni od isušivanja kože. Za djecu je poželjna i uoptreba uljane kupke 2-3 puta nedeljno. Dijete se zadržava u kupki do 10 minuta pri temperaturi vode od 35 do 37 stepeni Celzijusa i briše se nježno peškirom. Kožu nije potrebno ispirati. Nakon kupanja na tijelo se nanose emolijenti koji sadrže esencijalne masne kisjeline (linolnu i linoleinsku) potrebne za obnavljanje ceramida u koži. Kod odabira preparata treba dati prednost proizvodima koji su hipoalergene formule, bez mirisa, boja i konzervansa.
Dermatološki preparati za njegu kože u čijem sastavu nalazimo oleodestilat suncokreta, posebno su prilagođeni dječijoj koži; osim nadoknade lipida imaju i učinak na stimulaciju ćelija kože na proizvodnju vlastitih lipida. Za ogrebana područja mogu se upotrebiti i preparati čiji se ljekoviti učinak zasniva na protivupalnom i antiseptičkom djelovanju minerala bakra, cinka i mangana. Oni smiruju upalu i svrab kože te pospješuju zacijeljenje.
Ekcemi na rukama
U predškolskom i školskom uzrastu nijesu rijetke alergijske reakcije na bojice, olovke, ljepilo i pijesak. Nakon liječenja dermatolozi preporučuju zaštitne kreme na bazi Poly 2P kompleksa, koja štiti djelovanjem polimera koji ulazi u rožasti sloj čineći kožu otpornijom na spoljašnje uticaje, stvrajući nevidljivu zaštitu. Potpuno se upija i kožu ne čini masnom.
Većina oboljelih, uz pravilno liječenje, njegu kože i izbjegavanje potvrđenih alergena i iritanasa, s ulaskom u pubertet ima znatno blaže tegobe. Uspjeh liječenja zavisi od dobre saradnje dermatologa i roditelja, koje treba dobro edukovati o prirodi bolesti, potencijalnim činiocima koji je pogoršavaju i važnosti pravilne njege kože i u fazama upale i u razdobljima bez znakova bolesti .
Piše: dr Ljiljana Škrinjar
Dodajte komentar