Tajna uspjeha bake kao vaspitača nalazi se najviše u činjenici što se ona stvarno bavi vaspitanjem djeteta. Ona ima vremena za to, vješta je u vođenju dijaloga sa djecom, što često nije slučaj sa roditeljima koji, okupirani poslom i ambicijama, znaju ne imati strpljenja ni vremena da sa djecom razgovaraju, pa to može imati pogubne posljedice po njihovo vaspitanje, odnosno odnose među njima. Uopšte uzevši, djeca su nekako »ravnopravnija« sa bakom nego sa roditeljima, koji su skloni da budu i prijeki, a njihov odnos prema djeci krući je i »službeniji«.
Bake, zatim, ne prepuštaju dijete nekontrolisano nikome ni časa. Premda u tome ponekad i pretjeruju, izvjesno je da one dijete uspješno čuvaju od loših uticaja, što ima ne mali značaj za dalje vaspitanje i stabilnost djece. Bake su često ambiciozne. Hoće da unuk ili unuka budu oličenje pameti, hrabrosti, da mnogo znaju. Zato su neumorne u naporu da zadovolje potrebe i želje djeteta. Ko od nas nije primijetio da baka zna na neki poseban način da se približi djetetu, da ga sigurno vodi? I dijete joj vjeruje. Bezrgranično je voli i odano joj je. Baka zna da mu u razumnoj mjeri i popusti i da tako stvori iluziju da ono kod bake može da radi »što god hoće«, a i to treba i važno je za sazrijevanje djeteta. Valjda zato djeca i vole da budu kod bake. I rijetko se naiđe na dijete koje jedva čeka da ode iz bakine kuće. Naprotiv, redovno se dešava da dijete ne prestaje pitati kad će opet ići kod bake.
Jasno je da bakama u vaspitnom radu pomaže njihovo iskustvo – roditeljsko i životno, koje mladi roditelji nemaju. Iskustvo baki pomaže da lako i jednostavno objasni djeci mnoge male i velike istine o životu, ljudima i okolini. Zato je valjda još Ruso tvrdio da zanimljivi i pametni razgovori pametne žene mogu uspješno oblikovati mladog čovjeka i to mnogo uspješnije od drugih činilaca.
Prihvatajući za kraće ili duže vrijeme djecu kod sebe, bake često imaju značajnu ulogu ne samo u njihovom vaspitanju, nego doprinose i čuvanju brakova. »Oslobodivši se« jednim dijelom brige o djeci, neki roditelji lakše rješavaju i međusobne krize, pa na život i svoje obaveze (i novu situaciju koja je nastala rađanjem djeteta) gledaju drugačije, trezvenije.
Nema sumnje da će mnogi roditelji još dugo, bez obzira na društveno-ekonomske promjene i promjene u strukturi porodice, računati i biti upućeni na baku »vaspitača« – na tu svojevrsnu »domaću radinost« u vaspitanju djece.
Priredila: Dragana Marković, spec. predškolske pedagogije
Add comment