[heading]22-og novembra Opšta bolnica u Meljinama bila je domaćin referentnog stručnog skupa koji je za temu imao dijabetesnu bolest. Organizator – Farmaceutska kompanija „Berlin-Chemie” – upriličio je 3 predavanja: Dijabetes i kliničke dileme, o čemu je govorio dr Sreten Kavarić, iz Kliničkog centra Crne Gore, Novi pogled na terapiju tip 2 dijabetes melitusa, o čemu je govorio akademik dr Dragan Micić, iz Kliničkog centra Srbije, i Dijabetesna neuropatija, o kojoj je govorio dr Igor Bjeladinović, iz Opšte bolnice Kotor. U ime sponzorske kompanije posjetioce skupa pozdravila je Sanja Čizmović, a prisutnima se u ime Opšte bolnice obratila i dr Olivera Mihailović Elez, direktorica ove ustanove.[/heading]
Stručni skup u Opštoj bolnici – Meljine, otvoren je predavanjem dr Sretena Kavarića. Ukazujući na činjenicu da je riječ o bolesti koja ima pandemijske razmjere, te da od ukupnog broja novodijagnostikovanih slučajeva otprilike 86% otpada na dijabetes tipa 2, a oko 15% na dijabetes tipa 1, dr Kavarić je naveo da oko 90% života provedemo u stanju hiperglikemije, tj. konzumiramo mnogo više hrane nego što nam je to stvarno potrebno. – To je osnov za ‘low grade inflamation’, što je uvod u trajno oštećenje organizma stvaranjem velikog broja masnih ćelija i sličnih stanja – objasnio je dr Kavarić. On je prikazao 3 osnovna klinička ranga u razvoju ove bolesti: poremećaj vrijednosti glikemije natašte, poremećaj tolerancije glukoze i manifestni dijabetes. – Povišen nivo šećera u krvi dovodi do insulinske rezistencije, što se nadov-ezuje na hipertenziju, dislipidemiju i makroalbuminuriju – rekao je dalje on.
Metabolički sindrom, što je u osnovi dijabetesa, predstavlja istovremeno postojanje 2, 3 ili 4 poremećaja u organizmu onih kod kojih je hiperglikemija osnov za sve ovo. Hipertenzija, gojaznost, dijabetes i dislipidemija, istakao je dr Kavarić, „sestre su blizankinje” koje vode do ove bolesti. Ukazujući na raznovrsnost komplikacija koje ona sobom može da nosi, te na uslove važne za dijagnostiku, on je upozorio i da se danas smatra da na jednog dijagnostikovanog pacijenta postoji još po jedan nedijagnostiko-van. Pozivajući se na rezultate jedne značajne britanske studije koja je trajala više od 12 godina, ovaj predavač je istakao značaj primjene metformina u terapiji dijabetesne bolesti. Jedini uslov za njegovu primjenu predstavlja očuvanost insulinske zalihe. Važnu preporuku sa ovog predavanja čini još i poziv na što efikasnije sprovođenje individualizacije terapije. – Očekujemo u budućnosti da se izgradi softverski program koji će umjesto vodiča, generalnih, praviti individualne vodiče sa preporukama za oko 80% terapije svakog pacijenta – naglasio je dr Kavarić.
Novi aspekti djelovanja na dijabetesnu bolest
Akademik, prof. dr Dragan Micić prikazao je u uvodnom dijelu svog predavanja najnovije preporuke za liječenje dijabetesa tipa 2, važeće od juna 2012. Osim kliničkih parametara, koji se moraju posmatrati udruženo, za odluku o načinu uspostavljanja kontrole važno je procijeniti i spremnost pacijenta da odgovori zahtjevima terapije, očekivano trajanje njegovog života i sl.
Važnu preporuku za liječenje dijabetesne bolesti predstavja u novije vrijeme dokazana činjenica da insistiranje na uspostavjanju normalnih vrijednosti glikemje nekada može imati nepoželjne efekte. Ovo je posebno evidentno u slučaju postojanja komorbiditeta i komplikacija bolesti.
Ukoliko je kod pacijenta dijabe-tesna bolest tek djagnostikovana, izuzetno veliki značaj ima provođenje što striktnije metaboličke kontrole. Posljedice loše kontrolisane bolesti u tom stadijumu mogu biti dalekosežne i ugrožavati čak i kasnje dobro regulisan dijabetes.
Za uspjeh terapije od posebne je važnosti dobro poznavanje karakteristika ljekova. Proces liječenja uvijek se započinje promjenom načina života ovakvih pacijenata, a kasnije dolazi na red i odabir ljekova koji, po novim preporukama, mogu biti primjenjivani i u posebnim kombinacijama. Kada je o vrstama ljekova riječ, dr Micić je ovom prilikom dao opsežan prikaz efekata ljekova na bazi metformina – ranije zabranjenog, a sada lijeka sa dokazano dobrim mogućnostima i izvjesnim prednostima čak i u odnosu na insulin. Pozivajući se na rezultate metaanaliza, on je objasnio da ovaj tip ljekova ne uzrokuje povećanje gojaznosti, da je primjenljiv čak i kod pacijenata sa poremećenom bubrežnom funkcijom, te da je registrovan i njegov efekat na prevenciju tumorskih oboljenja. Primjenljiv je u liječenju djece i adolescenata, djeluje i u regulaciji bolesti policističnih jajnika, a u novije vrijeme veoma zanimljivim se pokazuju istraživanja njegovog dejstva na hipotalamus.
Jedna zaboravljena komplikacija dijabetesa
Treći u nizu stručnih predavača, dr Igor Bjeladinović, imao je za temu jednu, kako je istakao, nedovoljno poznatu i prepoznatu kasnu komplikaciju dijabetesne bolesti – dijabetesnu neuropatiju. Ovaj poremećaj, kako je istakao, dijagnostikuje se kod jednog od četiri dijabetesna pacijenta, a smatra se da je u nekom obliku prisutan kod oko 60% oboljelih od dijabetesa, tj. u oko 23% kod oboljelih od dijabetesa tipa 2, a u 33% kod oboljelih od dijabetesa tipa 1. Oko 25% pacijenata ljekaru prikaže simptome ovog poremećaja, klinički ih je moguće registrovati kod oko 50% pacijenata, a ako se dodaju neke naprednije dijagnostičke metode, taj procenat postaje nešto viši. Važno upozorenje na posljedice neuropatije predstavlja i činjenica da 50-70% svih netraumatskih amputacija donjih udova dijabetičara biva izvršeno baš zbog prisustva dijabetesne polineuropatije.
Dodajte komentar