Zastoj respiratorne funkcije kod djece i ljekarski odgovori

0
327

[heading]U Institutu za bolesti djece održan stručni pedijatarski skup[/heading] U amfiteatru Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore 23. novembra održanje redovni sastanak pedijatara Crne Gore, za čiju je organizaciju bila zaslužna Farmaceutska kompanija MSD. Stručni predavači: pedijatar spec.pulmologije dr RadeKaluđerović i mr sc. dr Slađana Radulović, imali su za teme: aspiraciju stranog tijela u donjim disajnim putevima kod djece i značaj funkcionalnog ispitivanja pluća kod djece. Dr lvan Radojević, predstavnik sponzorske firme, govorio je o značaju i primjeni singulara u terapiji astme. Učesnike skupa pozdravila je i prof. dr Slavica Vujisić, direktorica Centra za nauku Kliničkog centra Crne Gore.

Aspiracija stranog predmeta kao dijagnostički zadatak

Dr Rade Kaluđerović, specijalista dječje pulmologije iz privatne ordinacije „Milmedika”, govorio je o ne tako često zastu­pljenoj temi stručnih skupova – stranim tijelima u disajnim putevima djece. Ovo je čest razlog urgentnih stanja, a, kako bi to možda bilo za očekivati, ne predstavlja baš lako evidentan dijagnostički slučaj.

Aspiracija stranog tijela može izazvati teške respiratorne opstrukcije, ireverzibilne lezije pluća ili čak smrtni ishod – upozorio je dr Kaluđerović. – Sklonost male djece da stavljaju razne predmete u usta nastaje već u prvim mjesecima života. Drugi faktori su: neadekvatna priprema hrane, nezdrav refluks i mehanika gutanja, odsustvo molara, halapljivo uzimanje napitaka, pričanje i igranje tokom hranjenja i dostupnost stranih objekata u neposrednoj blizini djece – objašnjava dr Kaluđerović. Najčešće se dešava da su strana tijela organske prirode, a među njima je u velikom broju slučajeva u pitanju kikiriki. Od neorganskih materija, najčešće je riječ o pojedinim djelovima igračaka. Strana tijela se najčešće lokali-zuju u laringsu, traheji i bronhijama.

U kliničkom odgovoru na aspiraciju stranog tijela razlikuju se tri faze: pojava kašlja i otežanog disanja, nakon čega, u roku od nekoliko minuta do čak i nekoliko mjeseci, nastupa asimptomatska faza, a kasnije dolazi do ponovne pojave kašlja, vizinga i sl. komp­likacija. Veoma važan dio ljekarskog pregleda, naglasio je dr Kaluđerović, predstavlja anamnestički prikaz. Nakon njega slijede klinička i radiološka ispitivanja. Značajno je, takođe, izvršiti dobru procjenu ugroženosti i efikasnosti kašlja, pri čemu on može biti iskorišćen kao pomoć u odstranjivanju stranog tijela. Kod dijagnos-tifikovanja stranog tijela u upotrebi je radioskopija pri čijoj primjeni treba biti obazriv zbog visoke doze zračenja. Zlatni standard, pri svemu, predstavlja rigidna bronhoskopija. Takođe, nekada od pomoći može biti i primjena fleksibilnog fiberoptičkog bronhoskopa.

Poseban problem kod aspiracije stranih tijela predstavlja veoma raznovrsna i netipična simptomatologija, kao i promjena lokalizacije stranog tijela. – Što strano tijelo duže boravi, to je simp-tomatologija raznovrsnija – kaže on. U cilju istraživanja specifičnosti simptomatologije, dr Kaluđerović je prikazao rezultate studije koju je sproveo na uzorku od stotinu djece prosječne starosti dvije godine. Studija vršena na Institutu za majku i dijete, u Beogradu, pokazala je da srednje vrijeme do uspostavljanja dijagnoze iznosi 16 dana, da je učestalost epizoda iznenadnog gušenja registrovana kod 67.4% djece, da je učestalost pojave vizinga uočena kod 65%, unilateralno otvoren disajni put kod 88%, unilateralni vizing kod 43%, zakrčenje plućnog parenhima kod 15%, klinički trijas kod 23%. Posebno su značajni podaci da je patološki nalaz na ra-diograiju pluća imalo 71% ispitanika, te da je 73% imalo uočljive promjene prilikom skopije. To samo ukazuje na mogućnost da uprkos izradi senzitivnih testova, aspiracija stranog tijela može da bude neuočljiva. – Moglo bi se zaključiti da ne postoji nijedan znak na osnovu kojeg bi se sa apsolutnom sigurnošću mogla predvi­djeti aspiracija stranog tijela, da je, uprkos urađenom snimku plu­ća, 1/3 pacijenata imala aspiraciju stranog tijela, da se kod svakog pacijenta sa epizodama gušenja, bez bronhoskopskog ispitivanja ne može sa sigurnošću isključiti postojanje stranog tijela u disajnim organima – kaže dr Kaluđerović.

Test funkcije pluća kao važan dijagnostički metod

Dijagnostika respiratornih oboljenja kod djece bila je tema dr Slađane Radulović, sa Instituta za bolesti djece. Posebno značajan test ove namjene predstavlja ispitivanje funkcije pluća. Njime se, po objašnjenju dr Radulović, određuje stepen poremećaja, tačno mjesto, postojanje periferne opstrukcije, ekstra- ili intrator-akalne opstrukcije. Ovom metodu, koji je u primjeni još od prije 150 godina, pridružuje se i ispitivanje respiratornog volumena, spirometrija i forsirani ekspiratorni manevar. Pri testiranju plućnog volumena, važno je znati da djeca starosti do 6 godina već u prvih pola sekunde isprazne oko 79% vitalnog kapaciteta, pri čemu dijete uzrasta 3-6 godina u istom periodu odrazi 62-63%. Stoga i jedna sekunda za forsirani ekspiratorni volumen predstavlja obiman inter­val. Relevantne informacije dobijaju se u periodu koji je znatno manji, tj. iznosi V s i 0,75 s. Ovaj test, kako objašnjava dr Radulović, može biti pokazatelj stanja i malih disajnih puteva, ali samo pod uslovom da je očuvan forsirani vitalni i vršni protok disanja. Objašnjavajući parametre mjerenja, ona je navela i da se testiranje obično ponavlja do 8 puta. Naglašavajući da ljekarsku stručnost nikako ne treba zanemariti pri izradi ove vrste mjerenja, naročito pri spirometriji, ona je prikazala i mogućnost obavljanja testa u kućnim uslovima – aparatom za mjerenje vršnog ekscizivnog protoka.