Na našim prostorima i susjedstvu desile su se socijalne turbulencije, čime je urušen prethodni vrijednosni sistem, narušeni tradicionalni nazori života. To je kod mnogih izazvalo zbunjenost i zebnju, praćenu otežanim funkcionisanjem, adaptacijom, zrenjem i građenjem identiteta. Bilo je tema vezanih za fenomen agresije – i njenih vidova ekspresije, kliničke i para-kliničke. Konstatovan je porast agresije, manifestne i rafinirane, glupog rivaliteta među ljudima i narodima, nepravde i neslobode, siromaštva, bolesti klasičnih i novih.
U više referata istaknuto je da je čovjek socijalno biće, pa shodno tome i njegova socijalna pozicija može pozitivno ili negativno uticati na njegovo ukupno zdravlje i socijalno blagostanje. Svjedoci smo porasta raznih vidova socijalne patologije, koji se bez valjanih razloga prebacuju u atar psihijatrije. U porastu su problemi tipa tedium vitae (egzistencijalni problemi, smisao življenja), te nespremnost i nesposobnost da se preduzme odgovornost za teret života.
Sve se glasnije govori o bolesnom društvu, na planetarnom nivou. Pojavio se „mobing sindrom” – psihološki terorizam. Neki zagovaraju hedonizam. Promptno se širi proces ljudske regresije, usporenog socijalnog i mentalnog odrastanja. Neki govore o krizi civilizacije, o apsurdnom vremenu i čovjeku. Srušili su se mnogi tabui. Završeno je sekvencioniranje humanog genoma. Pročitana je „knjiga života”. Stvaraju se modifikovani organizmi (može da se klonira ljudsko biće), što može biti u dubokoj koliziji sa elementarnim etičkim i bioetičkim principima i postulatima. Istaknuto je da postoji bojazan od pojave „zavisnosti od novih tehnologija”.
Naš psihijatrijski esnaf dijeli mišljenje većine psihijatrijskih esnafa širom svijeta,da nabrojane probleme ova nauka neće moći riješiti sama, bez pomoći ostalih medicinskih i drugih pribrežnih disciplina, jer kako reče Hajdeger:
„Nikada čovjek nije bio toliko veliki problem kao u našoj epohi”.
Konstatovano je da je vrijeme i breme koje ono nosi provokativno za ljude raznih vokacija i kvalifikacija. Za psihijatre neizostavno.
O vremenu treba govoriti na vrijeme, u protivnom ono će nas pregaziti.
Nabrojali smo samo neke od razloga i motiva kojim se naš esnaf rukovodio da se održi ovaj Prvi nacionalni kongres psihijatara Crne Gore.
To je bila korisna i uspješna stručna i naučna tribina, koristan oblik intelektualne i stručne katarze, koja je iskorišćena za bolje međusobno upoznavanje, posebno sa kolegama iz regiona, razmjenu iskustava, pouka i poruka koje su odisale empatijom i obostranim respektom, a sve na dobrobit naših pacijenata i nas učesnika, svakako.
Pokazalo se da naša psihijatrija prati savremene naučne trendove u ovoj disciplini, rame uz rame sa kolegama iz okruženja i šire.
Piše: dr Mirko Peković
Add comment