Dr Savo Plamenac, istoričar zdravstvene službe u Crnoj Gori i novinar, književnik Mihailo P. Miljanić, autor monografije „Crnogorski ljekari od 1918. godine“, pišu da dr Stanko Matanović spada među najistaknutije, znamenite i veoma zaslužne ljekare u Crnoj Gori. Dr Matanović rođen je u Ćekićima kod Cetinja. Gimnaziju je učio u Kotoru od 1886. do 1895. godine. Medicinske studije završio je u Hajdelbergu 1900. godine, a doktorsku disertaciju, pod naslovom „Slučajevi spontane gangrene, posmatrani na Hiruškoj klinicu u Hajdelbergu“, odbranio je 18. novembra 1900. godine. Dr Matanović govorio je njemački i italijanski, a služio se i francuskim jezikom. Njegova disertacija sa naslovom „Doprinos kliničkoj hirurgiji“ objavljena je u stručnom časopisu Tübingenu 1901. godine. Mentor njegove disertacije bio je prof. dr Černi (Vincenz Czerni, 1842-1916), koji je bio daroviti učenik i asistent proslavljenog hirurga u operacijama čira želuca, prof. dr Theodora Billrotha (1829-1894).
U Hajdelbergu je dr Černi operisao knjeginju Milenu, suprugu Nikole I, kralja Crne Gore, 1891. godine. Postoji podatak da je dr Černi dolazio na Cetinje da vidi operisanu bolesnicu i možda je to poznanstvo uslovilo da Matanović studira medicinu u Hajdelbergu. O uspješnom, modernom školovanju dr Matanovića, objavljen je članak u novosadskim novinama „Zastavi“, i „Braniku“.
Bolnica „Danilo I“ na Cetinju građena je od 1872. do 1873. godine po nacrtima dr Frilea, dvorskog ljekara. Bolnica je izgrađena po uticaju blagodareće odluke crnogorskog suverena Nikole I Petrovića- Njegoša, da se darovi Crnogoraca, donešeni na Pertovdan i docnije prilikom krštenja njegovog sina, prestolonasljednika Danila, 8. septembra 1871. godine, unovče i namijene za izgradnju bolničkog objekta. Knjaz je naredio da se darovi donešeni iz čitave Crne Gore prodaju i da se od dobijenog novca na Cetinju sagradi bolnica u spomen knjaza Danila koji je poginuo u Kotoru 1860. godine. Bolnica „Danilo I“ na Cetinju, proširena i modernizovana, ponovo je otvorena 1. marta 1912. godine. Poslije mnogo lijepih riječi o priznanju hiruškog rada dr Matanoviča, knjaz Nikola je u besjedi rekao:
„Liječi i njeguj bolesnike kao rođenu braću i sestre. Njihovijem bolesničkim posteljama, ti i tvoji drugovi pristupajte sa ubjeđenjem da domovini spasavate vojnike u svakom bolniku, kojem svojom naukom i vještinom uspijete život sačuvati. Valja vazda imati na umu da je ljekareva dužnost, koja je u velikom i bogatom narodu čin hrišćanske ljubavi, u našem malom narodu u isto doba i djelo rodoljublja. Ja se nadam doktore, da će u tebi pojačati volju za rad ova nova naša bolnica, čijim se uređenjem možemo ponositi. Sad ćeš imati priliku da još više dadeš poleta tvojoj priznatoj ljekarskoj vještini.“
U bolnici na Cetinju, operativno polje je osvjetljivano prirodnim svijetlom preko otvora za ulazak dnevnog svijetla do 1912. godine, kada je u bolnici uvedena električna struja, a sljedeće 1913. kupljen i rentgen aparat.
I pod tako lošim uslovima dr Matanović je za nekoliko mjeseci uradio 300 operacija, od kojih 20 teških. Kao specijalista je radio u bolnici na Cetinju od 22. aprila 1903. godine, jedno vrijeme i kao upravnik bolnice. Poslije kapitulacije Crne Gore, austrijske vlasti ga kao istaknutog nacionalnog radnika interniraju u Boldogason, gdje ostaje od 1916. do 1919. godine, kada prelazi da radi u Novom Sadu kao šef hiruškog odjeljenja Državne bolnice do svoje tragične smrti. U nervnom rastrojstvu ubio ga je sin 28. maja 1932. godine.
Piše: Dr Božo Vuković
Add comment