Dr Jelena Knežević, spec. ginekologije Doma zdravlja – Podgorica, uputila je poziv za saradnju u budućem radu na projektu prevencije karcinoma grlića materice svim akterima društva. Ističući značaj angažovanja svih aspekata društva, ona je u okviru svog stručnog izlaganja prezentovala kako sa aspekta kliničara izgledaju stanja do kojih dovodi HPV infekcija.
Učešćem na Edukativnom sastanku o vakcinaciji protiv HPV-a u Crnoj Gori, održanom 27-og januara, dr Jelena Knežević je ukazala i na neke manje uočljive scenarije infekcije HPV-om, kako bi skrenula pažnju na to da pored činjenice da je HPV polno prenosiva infekcija, ona može da se, npr., prenese i prilikom prolaska bebe kroz porođajni kanal ukoliko majka ima kondilome u momentu porođaja. Kasnije zbog toga može nastati laringalna papilomatoza.
U pitanju je veoma kontagiozan virus, jer se već nakon prvog kontakta sa njim čak 65% žena zarazi. Ne postoji efikasna zaštita od kontakta sa virusom, pa je onda vakcinacija izuzetno značajna. Do 25. godine čak 80% djevojaka bude zaraženo HPV-om.
Naravno, ta infekcija je, po objašnjenju dr Knežević, samolimitirajuća u smislu da za dvije godine čak 90% inficiranih žena, uspije da se izbori sa HPV-om, međutim, uvijek ostaje 10% žena gdje ta infekcija prelazi u hroničnu infekciju I može da dovede do premalignih I malignih promjena. — Infekcija može da prođe bez ikakvih simptoma i najčešće, kad pričamo o polnim bradavicama, koje su vidljivi simptomi HPV infekcije, mogu da se pojave u periodu 3 nedjelje do 8 mjeseci nakon zaražavanja — kaže dr Knežević.
U trudnoći često može da dođe do razvoja genitalnih bradavica, a da se žena inficirala mnogo ranije. Progresija promjene od zdrave ćelije do onkogene mjeri se godinama, pa je to prostor koji treba iskoristiti u cilju suzbijanja mogućih opasnih posljedica.
Utvrđeno je da postoji 120-130 genotipova HPV-a, ali 40 genotipova inficira genitalni trakt.
Visokoonkogeni genotipovi najčešće dovode do promjene zdrave ćelije u onkogenu. Sa kliničke tačke gledišta naročito su značajni genotipovi koji izazivaju genitalne bradavice, premaligne I maligne lezije na grliću materice, karcinom vulve, penisa, anusa i orofaringealni karcinom.
Prezentujući slučajeve iz kliničke prakse koji bi trebalo da utiču na promjenu svijesti o važnosti primjene pravovremenog medicinskog tretmana u slučaju pojave signifikantnih manifestacija prisustva infekcije HPV-om, dr Knežević je objasnila i da je veliki problem što ljekari u primarnoj zdravstvenoj zaštiti često nemaju mogućnosti da rješavaju takve pojave, npr. kondilome,uslijed nedostatka adekvatne opreme — To je veoma čest problem kod žena, a HPV vakcina u čak 80-90% slučajeva, po dosadašnjim rezultatima, smanjuje učestalost genitalnih bradavica — kazala je ona.
U okviru terapije koriste se lokalni preparati koji nisu naročito efikasni. Najefikasnije metode su radiotalasno uklanjanje kondiloma, laserska abrazija i hirurške metode. Međutim, valja znati da nakon uklanjanja ,kondilomi često recidiviraju, što zavisi od imunološkog stanja pacijenta.
Cilj projekta eliminacije štetnog HPV uticaja na zdravlje populacije jeste uočavanje i tretman premalignih i preinvazivnih promjena. — One su asimptomatske i zato apelujemo na žene da dolaze redovno na godišnje preglede, jer grlić je dostupan pregledu I promjene mogu na vrijeme da se prepoznaju. —upozorava dr Knežević. Kad bi svaka žena dolazila bar jedanput godišnje na ginekološki pregled, problem karcinoma grlića bio bi skoro pa riješen, kaže ona.
Promjene na grliću izazvane prisustvom HPV-a kreću se u dvije faze: skvamozna intraepitelna lezija niskog stepena rizika , L-SIL i visokog stepena rizika – H-SIL. Promjene niskog gradusa, L-SIL, najčešće prolaze spontano i u malom procentu progrediraju do promjena H-SIL dok promjene višeg gradusa u čak 12% prelaze u karcinom grlića materice. U zavisnosti od stepena lezije razlikuju se i načini kliničkog pristupa liječenju. Nije, međutim, dovoljno da žena samo uradi Papa test-citološki bris, potrebno je da se uradi i kolposkopija kako bi procenat dijagnostikovanja lezija na grliću bio preko 95%.
Promjene na grliću niskog stepena rizika ,L-SIL ,u najvećem broju slučajeva 57% regrediraju,međutim, ukoliko su one udružene sa HPV pozitivnim onkogenim genotipovima,smatra se da ipak nakon nekoliko godina može doći do progresije u lezije većeg stepena što zavisi I od prisustva kofaktora rizika kod pacijentkinje . — U CIN 3 gradusu regresija promjena je do 32%. CIN2 i CIN3 tj. H-SIL promjene imaju progresiju u karcinom od 12%. Tretiranjem lezija u stadijumu premalignih promjena možemo da postignemo skoro 100% izlječenja — naglašava dr Knežević. U manje zastupljene terapijske metode danas spadaju krioterapija i hladna koagulacija. Uglavnom se primjenjuju elektrohirurške procedure, konizacija laserom ili skalpelom.
Više od 90% slučajeva karcinoma grlića materice javlja se u srednjerazvijenim ili nerazvijenim zemljama. U više od 50% slučajeva za njihov nastanak odgovorni su HPV-16 i HPV-18. 10-20 godina traje progresija od preinvazivnih do invazivnih promjena. Nešto je brža progresija kod imunokompromitovanih žena i ona traje 5-10 godina. To su najčešće žene u reproduktivnom dobu, starosti 35-50 godina. – Ne treba da zaboravimo da je u posljednje vrijeme porast broja žena sa novootkrivenim karcinomom starosti ispod 30 godina. Smatramo da je za to odgovorno rano stupanje u seksualne odnose – kaže dr Knežević.
Pušenje duvana je jedan od značajnijih faktora rizika za razvoj karcinoma grlića jer se karcinogeni iz duvana (nikotin,benzopireni,aromatični policiklični hidrokarbonati i amini) koncentrišu u cervikalnoj sluzi i tako podstiču malignu transformaciju ćelije u sadejstvu sa HPV-om utičući na povećanje integracije virusne DNK u genu domaćina. Naglašavajući da HPV sam po sebi ne izaziva karcinom nego samo udružen sa kofaktorima, dr Knežević je ukazala i na simptome karcinoma grlića materice. U početnoj fazi bolest je najčešće bez simptoma. U odmaklom stadijumu dešava se krvarenje u toku seksualnog odnosa, neregularna krvarenja, krvarenja u menopauzi, vaginalna sekrecija neprijatnog mirisa, bolovi u krstima, problemi sa mokrenjem, otoci na nogama, malaksalost, umor, gubitak težine.
Liječenje zavisi od stadijuma tumora i želje za očuvanjem reproduktivne sposobnosti žene, ukoliko to bolest dozvoljava. Obično se primjenjuju hirurško liječenje, radioterapija i hemoterapija. Kako napreduje stadijum bolesti smanjuje se i petogodišnje preživljavanje. U prvom stadijumu to je 80-85%, a u četvrtom svega 8-14%. Dr Knežević je ukazala i na brojne komplikacije liječenja, te i na taj način prezentovala neizbježni pad kvaliteta života pacijenta.
Dr Jelena Knežević: – Sad kad imamo vakcinu njom možemo da predupredimo moguće probleme. Gotovo svi karcinomi koje uzrokuje HPV su preventabilni!
Anita Đurović
Dodajte komentar