VII Sajam medicine
Homeopatija postoji već oko dvesta godina. Formulisao je njemački ljekar, hemičar i poliglota Samuel Hahnemann 1796. godine. Princip liječenja sličnog sličnim zagovarao je još Hipokrat, petsto godina prije naše ere, ali je to tokom narednih vjekova palo u zaborav. Paracelzus je prihvatio i ovaj način liječenja ljudi, ali tek Hahnemann ponovo otkriva princip homeopatskog liječenja, verbalizuje ga i naučnim metodom, tj. eksperimentom, dovodi u ravnopravan odnos sa galenskom medicinom. Simili similibus curentour (slično se sličnim liječi ) postaje osnovni princip homeopatije.
Kako se objašnjava to da se „slično sličnim liječi“?
Prizovimo u pomoć Aristotela i njegovu definiciju dramske forme tragedija. Tragedija je kako reče Aristotel, snaga koja buđenjem sažaljenja, straha i užasa čisti um od istih i sl. strasti to jest, smanjuje ih na pravu mjeru, uz nekakvu vrstu užitka pri čitanju ili gledanju dobrih imitacija takvih strasti. Ni priroda ne oskudijeva u sredstvima koja potkrepljuje Aristotelove tvrdnje, jer kada se radi o tijelu, stvari obojene melanholijom koriste se protiv melanholije, kiseline protiv kiselina, so za uklanjanje slanih tjelesnih tečnosti. (Džon Milton u svom djelu Samson Borac). Govorilo se da otrov liječi otrov, Hipokrat je izložio ovaj princip riječima „SIMILIA SIMILIBUS CURENTUR “Slično se liječi sličnim“
Da li je homeopatija nauka?
Džejms Tejler Kent, američki ljekar koji je zapamćen kao preteča moderne homeopatije, u svom djelu „Filozofija homeopatije“ kaže „iako je homeopatija savršena nauka, njena istina je samo djelimično poznata. Istina pripada Bogu, a znanje pripada ljudima. Proći će još dosta vremena dok ljekari ne postanu pravi majstori znanja“ (1979, str.242, prvo izdanje1900). Nije prošlo dugo, naučna saznanja koja su obilježila XX vijek, iz oblasti fizike, hemije, fizičke hemije, molekularne biologije, omogućila su najnovija razmatranja koja pokazuju da fizička priroda materije nestaje na subatomskom nivou, neka od njih su: Plank – otkrića elementarnog kvanta energije, Ajnštajn – kvantna fizika, teorija polja Luis de Brolji -3D Stojeći talasi, Rabi -NMR u molekulskim spinovima, Blok i Parsel – magnetna priroda nukleusa, Basov i Prohorov – pronalazak Masera – Lasera Prigožin – o “rasutim strukturama” Bert Sakman i Ervin Neher – metoda detekcije vrlo malih električnih struja koje prolaze kroz ćelijske membrane, teorija struna, o biofotonima.
Na neki način čvrsto stanje fizičke materije je iluzija. Nova istraživanja pokazuju da su ljudska bića mreža kompleksnih energetskih polja koja su u vezi sa fizičkim/ćelijskim sistemima. Ta virtualna energetska polja nazivaju “duhom iz mašine” i treba da doprinesu boljem shvatanju jezika tijela/uma/duha koji je oduvijek bio osnov holističkog pristupa zdravlju.
Izaziva divljenje što je Samuel Haneman 200 godina ranije uočio korelaciju duha i materije: „Kod zdravog čovjeka duhovna vitalna sila je dinamika koja oživljava materijalno tijelo i koja vlada s neograničenim ovlašćenjima, držeći sve djelove organizma u jednoj čudesnoj, skladnoj, vitalnoj funkcionalnosti, i što se tiče čulnih osjećanja i što se tiče funkcija, tako da unutrašnji duh, obdaren razumom, može slobodno koristiti taj živi, zdravi instrument za postizanje viših ciljeva postojanja“
Istančanim osjećajem stvarnosti u istom duhu Rabindranat Tagora je napisao:
„Učinio si me beskrajnim,
Takvo je tvoje zadovoljstvo,
Ovu frulicu od trske
Nosiš po brdima i dolinama
I duvaš u nj
Melodije vječno nove.
Ovaj krhki sud
Prazniš uvijek iznova
I puniš uvijek iznova,
Uvijek novim životom
Oba citata odražavaju istu ideju: čovjekov organizam je samo instrument duha. Taj instrument možemo koristiti u potpunosti, kad nema blokada. Bolest podrazumijeva blokadu njegovog funkcionisanja. Dobra frulica je čista, i može da proizvodi melodiju koja odgovara ma kojoj situaciji. Bolešću bi se kod frulice moglo smatrati zapušenje nekih rupa pa može da proizvodi samo jedan ili dva tona. Frulica koja je bolesna prinuđena je da igra ulogu pištaljke.
Kako vratiti sposobnost sviranja čudesnih melodija života. Sve integrativne (ili kako ih često imenuju, alternativne, tradicionalne) medicinske metode, među njima i homeopatija, imaju dva zajednička polazišta kao odgovor na ovo pitanje: princip holizma i princip vitalne sile.
Princip holizma
Svaki čovjek kao jedinstvena cjelina posjeduje prirodni regulacioni mehanizam, koji ga održava u stanju pripodne dinamičke ravnoteže – homeostaze. Polazno holističko stanovište je da bolest nije izolovan problem, već posljedica ukupnog fizičkog, mentalnog i emocionalnog stanja organizma.
Haneman je smatrao da simptomi bolesti predstavljaju znak da se organizam bori protiv bolesti i pokušava da uspostavi prirodnu ravnotežu. Otuda ljekar ne treba da traži način za suzbijanje simptoma bolesti, već da koristi oblik liječenja koji pomaže pacijentu da se odbrani, tj. slijedi pravac vitalne sile.
Add comment