Ehinacea, biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike, pripada porodici Asteraceae. Najbliži srodnici su joj margareta i suncokret. Lijepog izgleda, ehinacea je obično purpurnih, ljubičastih ili svijetlo rozih, dugih dekorativnih latica. Echinacea vrste su višegodišnje zeljaste biljke, snažno razvijenog vretenastog korijena. Ovalnih do lancetastih listova, ova biljka može narasti do 1 m.
Postoje tri vrste ehinacee koje se koriste u terapijske svrhe: Echinacea angustifolia, Echinacea purpurea i Echinacea pallida. Od momenta kada je otkrivena pa do momenta kada je počela njena primjena u medicini, prošlo je dosta vremena. 1904. godine ehinacea je uvedena u praktičnu medicinu i od tada je njena tinktura bila među najprodavanijim biljnim ljekovima u Americi.
Kao ljekoviti dio biljke koriste se podzemni i nadzemni djelovi samoniklih i gajenih biljaka. Mogu se koristiti sirovi djelovi (za cijeđenje soka), odnosno usitnjeni, osušeni djelovi biljaka (za izradu čajnog napitka ili proizvodnju standardizovanih ekstrakata).
Echinacea vrste sadrže brojne, u hemijskom smislu raznovrsne sastojke. U njima se nalaze kafena, hlorogenska i dikafeoilhina kisjelina. Prisutne su i soli kafene i vinske kisjeline, kao i estri šećera i kafene kisjeline. Zastupljeni su i amidi, izobutilamidi, polienske kisjeline, alkani i masne
kisjeline. Za djelovanje je važno prisustvo polisaharida koji su sadržani i u nadzemnim i u podzemnim djelovima biljke.
Raznim eksperimentima potvrđena je imunostimulirajuća aktivnost ekstrakata i raznih preparata proizvedenih na bazi Echinacea. Poslije terapije ehinaceom naš organizam postaje sposoban da se izbori sa gripom i nazebom, jer na taj način dobijamo privremenu zaštitu i to zahvaljujući ćelijama imunološkog sistema. Ehinacea stimuliše makrofage koji vrše fagocitozu („proždiru” bakterije), a dovodi i do povećanja broja limfocita i leukocita. Primjena ove biljke povećava otpornost organizma prema patogenim mikroorganizmima (bakterijama, virusima i gljivicama). Zbog toga je i preporučena interna primjena preparata kod svih stanja kod kojih je potrebno pojačati prirodne, odbrambene sposobnosti organizma, naročito kod infekcija. Njena upotreba indikovana je i u terapiji prehlada, nazeba i dugotrajnih infekcija organa koje pogađaju respiratorni i urinarni trakt. Eksterno, preparati se koriste u liječenju ulceracija kože i za tretiranje rana koje teško zarastaju. Preporučuje se da primjenu treba početi sa pojavom prvih simptoma i koristiti preparat najduže 10 dana. Ukoliko simptomi perzistiraju duže od 10 dana, treba se obratiti za stručnu pomoć farmaceutu ili ljekaru.
Ehinacea je biljka s imunostimulativnim dejstvom. Efikasna je u sprečavanju simptoma nazeba i gripa. Prvi su počeli da je primjenjuju stari narodi, koji su prepoznali njena ljekovita svojstva.
Preparate na bazi ove biljke ne treba koristiti kod djece mlađe od jedne godine, kao i kod djece uzrasta 1-12 godina, kod osoba koje su preosjetljive na aktivnu supstancu ili biljke iz familije Asteraceae. Kontraindikovana je i primjena u tretmanu pacijenata koji boluju od sistemskih oboljenja (tuberkuloza, multipla skleroza, autoimuna oboljenja). Zbog nedostatka podataka o efektima koje preparati na bazi ove biljke mogu izazvati ne preporučuje se ni upotreba tokom trudnoće i laktacije.
Priredio: Miomir Šoškić, Student Farmaceutskog fakulteta – Podgorica
(Literatura: „Osnovi farmakognozije”, N. Kovačević, EMEA)
Dodajte komentar