Ne skrivajući impresije o ljepoti Crne Gore, dr Džordž Benet je iskoristio priliku da tokom svog obraćanja ukaže na činjenicu da u svijetu godišnje umre oko milion novorođenčadi zbog toga što ne diše po rođenju. – Mi smo ovdje da bismo pomogli novorođenim bebama da se prilagode na ekstrauterini život, ma gdje one živjele. Svake godine obilazimo više od 40 zemalja i obučavamo medicinske radnike u najnovijim tehnikama neonatalne reanimacije – naglasio je on. Ovaj projekat obuke u reanimaciji novorođenčadi, kako je naveo, u svijetu se sprovodi već osmu godinu za redom. Aktuelni projekat usavršavan je tokom posljednje dvije godine. – Mi imamo viziju onoga što se može postići kroz ovakvu obuku. Ovo je obuka instruktora koji će kasnije obučavati druge ljude. Očekujemo od vas da se vratite u svoje matične ustanove i da podučavate ostale medicinske radnike tehnikama koje ste naučili – objasnio je Benet. U cilju postizanja što uspješnije obuke, učesnici programa dobili su na korišćenje neophodnu reanimacionu obuku. – Svako od vas će dobiti opremu za reanimaciju koja će se nalaziti u bolnicama. Vaša je odgovornost da napravite program obuke u bolnicama koji će biti kontinuiran – objašnjeno je dalje. Navedeni projekat lančanog obučavanja biće sprovođen pod monitoringom stručnjaka iz LSC-a, po principu praćenja izvještaja osoblja koje je dobilo sertifikat sa ovog skupa.
Prikazane razne tehnike reanimacije
Rana ventilacija pozitivnim pritiskom predstavlja jedan od zlatnih standarda reanimacije beba u toku prvih 30-60 sekundi. Sam proces ipak nije jednoobrazan i zahtijeva brzu i tačnu procjenu stanja, uvježbanost tima koji vrši ovaj postupak, brzu analizu i pravovremeno sprovođenje etapnog postupka kakva je reanimacija. Ona se sprovodi u nekoliko koraka, od kojih primjena svakog narednog zahtijeva evaluaciju postignutog. Naravno, postupak nije obavezujući, već se sprovodi da ostvarenja cilja – postizanja optimalnih parametara oživljavanja bebe. U tom smislu su presudni spontano disanje, optimalan srčani ritam – iznad 100 otkucaja u minuti, i dobar mišićni tonus. Svaka etapa reanimacije ograničena je na po 30 sekundi vremena predviđenog za realizaciju.
Kada je u pitanju masaža srca, kao jedan od postupaka reanimacije novorođenčeta, dr Rada Rudanović je tokom svog izlaganja naglasila značaj prisustva intrauterine paralelne cirkulacije desnog i lijevog srca i pravovremeno otkrivanje mogućnosti osciliranja pritiska, što može da ugrozi disanje bebe. Do ozbiljnih posljedica, kakva su oštećenja moždanog sistema, mogu da dovedu brojni raznovrsni faktori poremećaja disajne funkcije koji su, kako je objasnila dr Rudanović, prisutni ne samo u prvim minutima po rođenju već i do 7 mjeseci nakon rođenja. Tu spadaju: opstrukcija disajnih puteva, anemija, hipotenzija, razni kongenitalni poremećaji ili dr. U pokazatelje nepovoljnog stanja bebe spadaju: mišićni spazam, loš mišićni tonus, deprimirano disanje, vazokonstrikcija, tahipnea… – Mi ne možemo da ustanovimo koliki je vremenski period bio kada je novorođenče bilo bez kiseonika, ali nam je jako važno ako kod primarne apnee, kod depresivne novorođenčadi koja ne dišu, po rođenju ventiliramo novorođenče i obavimo prve korake po rođenju. Ovakvo novorođenče će dobro da reaguje na ventilaciju i neće imati problema u daljoj adaptaciji – navela je ona. Otvaranje disajnih puteva, njihovo čišćenje i eventualno sprovođenje ventilacije, predstavljaju postupke najfrekventnije primjene u neonatalnoj reanimaciji. Jedna od preporuka dr Rudanović jeste da ukoliko beba u toku prvih 60 sekundi pozitivno odgovori na prve korake u reanimaciji, ona se vraća na redovnu rutinsku njegu. Ukoliko i dalje postoje pokazatelji kao loš mišićni tonus, loša srčana funkcija, manje od 100 srčanih otkucaja u minuti, odsustvo disanja i plakanja, nastavlja se sa reanimacijom.
U toku obuke istaknuto da je da najvažnije odlučiti kojoj djeci je potrebno izvršiti reanimaciju. Preporučuje se da se odluka o tome donese na osnovu ocjene o toma da li se radi o preterminskom porođaju, da li beba dobro plače i da li ima poželjan mišićni tonus. U početnom dijelu reanimacije bebu je važno utopliti, otvoriti joj disajne puteve i očistiti ih. Važan parametar predstavlja kakvoća mekonijuma u plodovoj vodici. U ovom dijelu je aktuelna inovacija koja se odnosi na nepreduzimanje intubacije u slučaju utvrđivanja prisustva gustog mekonijuma u plodovoj vodi. Još jednu od opisanih tehnika predstavlja sukcija traheje. Po novim preporukama, objasnila je dr Danojla Dakić, Direktorica Instituta za bolesti djece KCCG nikako nije preporučljivo udaranje leđa ili gluteusa bebe u cilju efikasnijeg oživljavanja. Jedan od faktora dalje orjentacije reanimacionog postupka može biti i cijanoza bebe.
Add comment