Intolerancija na hranu

0
307

[heading size=”6”]DIFERENCIJALNO-DIJAGNOSTIČKE DILEME KOD ALERGIJE I INTOLERANCIJE NA HRANU[/heading] (Nastavak teksta objavljenog u prethodnom izdanju časopisa)

Alergija na hranu, kao i sve klasične alergijske reakcije, posredovana je IgE antitijelima i poznata je već dugovremena. Intolerancija na hranu (nastaje posredovan­jem IgG-a), koja po svojoj patogenezi ne pripada alergijama u užem smislu te riječi, manje je poznat i prepoznat poremećaj budući da su njene manifestacije sporije, često neprepoznate ili zamijenjene simptomima drugih bolesti. Zbog posljedica netačne ili samo djelimično tačne dijag­noze, pacijent se neadekvatno liječi, pa se simptomi povećavaju. Postoji i druga mogućnost – da se poremećaj jednostavno ne prepozna, pa osoba živi sa svojim tegobama uzimajući ih zdravo za gotovo.

Alergija na hranu češće se javlja kod djece nego kod odraslih. Simptomi se pojavljuju trenutno. Uključen je mali broj namirnica, mala količina hrane može da pokrene reakciju, reakcije se odigravaju na koži i sluznicama, a ponekad ih pacijenti/roditelji mogu i sami prepoznati. Isključivanjem uzročnika/vrste hrane jednostavno se definiše dijeta i rješava se problem. Međutim, gotovo nikada se ne može ponovo uspostaviti podnošljivost na tu vrstu hrane.

Intolerancija na hranu češće se javlja kod odraslih. Simptomi se javljaju kasnije. Uključen je veći broj namir­nica, veća količina hrane pokreće reakciju, reakcije se mogu odigravati u svim tkivima, a pacijent teže prepoznaje o čemu se radi. Dijetu je teže definisati. Isključivanjem uzročnika intolerancije umanjuju se simptomi, ali se prob­lem ne rješava u potpunosti. Vremenom pacijent može uspostaviti toleranciju na određenu vrstu hrane.

Problemi koji mogu biti povezani sa alergijom na hranu

Generalizovani poremećaji koji upućuju na alergiju tipa I  Lokalizovani poremećaji i  reakcije
Nagli poremećaj disanja Koža: Kvvnkeov edem, urtikarija
Anafilaktički šok Respiratorna sluznica: astma, rinitis
Sluznica probavnog sistema: dijareja

Problemi koji mogu biti povezani sa intolerancijom na hranu

Medicinska grupa simptoma Opis problema
Dermatološki Akne, ekcem, svrab, osip, rozacea, urtikarija, psorijaza
Gastrointestinalni Abdominalna bol, nadutost, opstipacija, dijarga, gorušica, gubitak apetita, mučnina, iritabilna crijeva, grčevi, problemi sa tjelesnom težinom
Mišićno-koštani Degenerativne i zapajenjske bolesti kičme i zglobova, artritis, fibronijalgja, otečeni zglobovi
Neurološki Vrtoglavica, glavobolja, migrena, multipla skleroza, tenzijska glavobolja
Psihološki Anksioznost, autizam, depresija, hronični umor, nedostatak motivacije, hiperaktivni sindrom, poremeća sna, sindrom deficitarne pažnje kod djece, letargija, mučnina, omaglica, napadi panike, napetost, gubitak motivacije
Respiratorni Poteškoće sa ctsan’em, astma, rinitis, sinusitis, začepljenost uha, šum u uhu, nadražajni kašalj, napadi kijanja
Endokrinološki Klimakterične promjene, neregularnost menstruacionog ciklusa

Postoji niz oblika intolerancije na hranu koji se ne mogu objasniti niti jednom alergijskom reakcijom posredo­vanom IgE i IgG antitijelima, a koje takođe treba uzeti u obzir pri postavljanju dijagnoze.

Najvažniji su: intolerancija na hranu zbog nedostatka crijevne laktaze; intolerancija na vazoaktivne amine (tiramin i histamin) koji su sadržani u hrani (npr. fermentirani sirevi, alkohol, tunjevina, sušena svinjetina, kobasice); intolerancija na različite dodatke hrani (aditivi): sulfiti koji se nalaze u nekim vinima i uzrokuju nastanak glavobolje, ili pak glutamat koji uzrokuje težu probavljivost (često se koristi u kineskoj kuhinji); intolerancije na pesti­cide, konzervanse i boje kao dodatke hrani. Dakle, treba uzeti u obzir ne samo procese posredovane IgE-om, već i one posredovane IgG antitijelima, tako da u dijagnostičkom postupku pacijente treba testirati na prisustvo IgE i IgG antitijela.

Treba razlikovati dva različita koncepta tih dviju različitih kliničkih manifestacija.

S jedne strane, imamo alergije na hranu čiji je mehanizam djelovanja već odavno poznat. Alergija je kompleksni imunološki proces posredovan speciičnim IgE antitijelima u odnosu na proteine hrane. U laboratoriji se precizno, u serumu, određuje nivo speciičnog IgE-a koji je uzročnik alergijske reakcije. U slučaju postojanja alergije, nastaje uzročno-posljedična reakcija koja se pojavljuje vrlo brzo, tj. nekoliko časova nakon konzumacije određene vrste hrane, uključujući i evidentnu kliničku manifestaciju. U tom slučaju alergen (speciični protein iz hrane) izaziva speciični imuni odgovor organizma, a to se ogleda kroz nastanak sljedećih kliničkih manifestacija: edemi, proliv, urtikarija, ekcem, astma sa klasičnom alergijskom kliničkom slikom.

Drugi proces je teže otkriti jer za razliku od alergije izostaje brza uzročno-posljedična reakcija, a kliničke manifestacije su često manje jasne, neprimjetne i ponekad teško uočljive i nepredvidive. Ovaj proces nazi­vamo intolerancija na hranu, pri kojoj određena osoba pokazuje osjetljivost (ali ne alergiju!) na određenu vrstu hrane. Antigeni iz hrane koji mogu izazvati štetne reakcije jesu proteini, a otporni su na želudačnu kisjelinu i na aktivnost probavnih enzima, ali se denaturišu dejstvom toplote. Ovi molekuli bivaju obuhvaćeni gornjim slojem sluznice crijeva, a zatim i fagocitirani pomoću makrofaga. Najčešće ne dolazi do ove reakcije jer organizam ne prepoznaje proteine hrane kao strano tijelo, ali se u određenim slučajevima pojavljuje imunološka osjetljivost koja u prvoj fazi razvoja rezultira pojavom formacije antiti­jela, ali ne tipa IgE (koja ukazuju na alergiju) već IgA antiti­jela, a nakon višestruke stimulacije IgG antitijela.

Dakle, imamo situaciju pri kojoj određena vrsta hrane može podstaknuti proizvodnju speciičnih IgG antiti­jela, odnosno imunu reakciju koja nakon ponovne konzu­macije iste vrste hrane izaziva abnormalnu reakciju orga­nizma. U pojedinim slučajevima radi se o probavnim tego­bama, a u drugim slučajevima manifestacija je neprimjetna

i vrlo je teško povezati je sa hranom, zbog toga jer dolazi do promjene hronične patologije. Ukidanjem jedne ili više vrsta hrane u više od dvije trećine slučajeva dolazi do značajnog poboljšanja kliničkih manifestacija koje se mogu povezati s intolerancijom na hranu: gastrointestinalne tegobe (bolovi u stomaku, zatvor, proliv, nadutost, sindrom iritabilnog crijeva). Kod pojave ovakve simptomatologije, uz nedovoljno klinički definisanu etiologiju, preporučljivo je napraviti biohemijsko testiranje IgG antitijela na hranu.

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici ovih poremećaja

Test intolerancije na hranu

Kada se vrši testiranje intolerancije na hranu koristi se ELISA test kojim se u serumu utvrđuje prisutnost IgG antitijela u odnosu na proteine različitih vrsta hrane. Rezul­tati se izražavaju grafčki i u bojama, po principu određivanja različitih stepena osjetljivosti: vrsta hrane koja je dopuštena, nije preporučena i ona koja je zabranjena.

Testovi kože

U ovim slučajevima pacijenti se obično upućuju alergologu koji uzima anamnezu, izvodi testiranje kože i šalje uzorke na analizu u specijalizovane laboratorije u kojima se utvrđuje i mjeri stepen prisustva različitih alergena. Na temelju svih prikupljenih podataka ljekar konačno može preciznije i sa većom sigurnošću utvrditi uzroke alergijskih reakcija.

 

Piše: dr Milica Šofranac, pedijatar