Borba za očuvanje čvrstine kostiju

0
345

[heading size=”4”]Poruka NE DOZVOLI DA TE OSTEOPOROZA ISKRIVI koja je oktobra ove godine projektovana prilikom četvrtog po redu obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv osteoporoze, bila je dovoljan razlog da se zapitamo o tome koliko smo zaista u mogućnosti da doprinesemo očuvanju svog koštanog sistema i koliko mu ustaljenim štetnim ponašanjem činimo loše usluge. Dr Nataša Miketić, internista i reumatolog Kliničkog centra Crne Gore, i Doc. dr sci. Dušan Mustur, fizijatar i reumatolog sa Instituta „Dr Simo Milošević” u Igalu, ponudili su ovom prilikom veliki broj odgovora. [/heading]

Osteoporoza je metaboličko oboljenje kostiju, to je skeletni poremećaj koji karakteriše poremećaj čvrstine kosti, a što dovodi do povećane sklonosti ka prelomima (frakturama). Čvrstina kosti je pojam koji se odnosi na Kvantitet (gustinu) kosti i na Kvalitet kosti. Osteodenzitometrijom mjerimo koštanu gustinu, koja učestvuje u čvrstini kosti sa 60-80%, a preostalih 20-40% odnose se na kvalitet kosti, koji se precizno može odrediti jedino biopsijom kosti, a koja se zbog toga što predstavlja invazivnu metodu, radi izuzetno rijetko. Stoga se osteodenzitometrija smatra zlatnim standardom u mjerenju koštane čvrstine.

Uzrok nastanka osteoporoze je poremećaj ravno­teže izmedju stvaranja i razgradnje kostiju, pojačana je aktivnost ćelija osteoklasta, tj. povećana je razgradnja kosti, koju osteoblasti kao metaboličke ćelije koje je obnavljaju nisu u stanju da nadoknade. Samo koštano tkivo predstavlja jednu promjenljivu strukturu gdje se u toku cijelog života stalno odvijaju ciklusi izgradnje i razgradnje kosti, a što se zove “remodeliranje kosti”. Na ove procese utiče čitav niz hormona koje luče endokrine žlezde i različite materije unete hranom, prvenstveno kalcijum i vitamin D. Kod djece i mladih do 30-te godine postoji tzv. “pozitivan bilans u remodeliranju kosti”, tj. veća je izgradnja od razgradnje kosti. U 30-tim i 40-tim godinama uspostavlja se ravnoteža, da bi nakon toga sve više dominirala razgradnja u odnosu na izgradnju kost. To dovodi do razvoja šupljikavosti kosti i pojave preloma kostiju. Kroz cijeli život traje borba za “čvrste” kosti: u mladosti je to u pravcu što bolje izgradnje kosti, u odrasloj dobi u cilju očuvanja koštane mase, a u starosti u cilju spriječavanja gubitka kosti.

Od osteoporoze obolijeva znatno veći broj žena nego muškaraca. Kod muškaraca je osteoporoza rijeđa jer testosteron stimuliše perostalnu apoziciju, pa je kortikalna kost kod muškaraca deblja! Estrogeni snažno podstiču obnavljanje kostiju kod žena, ali kada u menopauzi dođe do pada koncentracije estrogena, dolazi do pojačane razgrad­nje kosti, pa kosti postaju sve krtije, sklone prelomima koji n astaju i na minimalnu “fiziološku” traumu.

Masovnost obolijevanja je takva da čak oko 10% svjetske populacije boluje od osteoporoze, a svaka druga žena i svaki peti muškarac stariji od 55 godina boluju od ove bolesti. Osteoporoza ne boli sve do momenta nastanka fraktura, gubitak koštane mase u osteoporozi je jedan nijem i dugotrajni proces koji nastaje postepeno. Ono što pred­stavlja veliki problem jeste da kod oko 50% žena sa osteo-porozom nije uopšte identiikovano da boluju od ove bolesti, a samo oko 20% oboljelih se liječi. Po istraživanju sprovedenom 2001. u SAD-u, na 385 bolesnika sa prelomima koji su nastali bez povrede, utvrđeno je da većina ispitanika (čak 73% od ukupnog broja) smatra da njihov prelom nije nastao zbog osteoporoze, a 20% ispitanika nije nikada ranije čulo za osteoporozu!

Osteoporoza je češća kod ženskog pola, kod osoba starijih od 60 godina i kada je već prisutna u familiji, a značajni su i rasa (bijela rasa je znatno podložnija osteo-porozi), rana menopauza (prije 45. godine života), sman­jena tjelesna težina, pušenje, kafa, alkohol, sedentalni način življenja, upotreba nekih vrsta ljekova (npr. glikokortikoida), javlja se češće kod nerotkinja, kod osoba sa zapaljenjskim reumatskim bolestima, zapaljenskim boles­tima crijeva, hipertireozom, hiperparatireoidizmom, Kušingovim sindromom,…

Opšte mjere prevencije osteoporoze važno je spro-voditi sve od najranijeg djetinjstva (u cilju postizanja što bolje izgradnje kosti), kroz cijeli život. u odrasloj dobi u cilju očuvanja, a u starosti u cilju spriječavanja gubitka kosti. U prevenciji nastanka ove bolesti bitnu ulogu ima pravi­lna ishrana, koja podrazumjeva svakodnevno unošenje mliječnih proizvoda, ribe i dr. namirnica bogatih kalcijumom i vitaminom D tokom cijelog života, a posebno prije 30. godine kada se postiže pik koštane mase! Takođe je bitan i dovoljan unos drugih minerala i vitamina (fosfora, cinka, magnezijuma, vitamina K,…). Treba posebno naglasiti činjenicu da će sunčanje u ljetnjem periodu tokom 10-15 dana napraviti depoe vitamina D dovoljne za naredna 3 mjeseca. Naravno, treba voditi računa i o tome da korišćenje krema sa zaštitnim faktorom stvara prepreku apsorpciji ovog vitamina, pa je neophodno napraviti balans u zaštiti od sunca i povremenom izlaganju njegovom dejstvu. Odnos kalcijuma i vitamina D slikovito možemo prikazati “simbolikom ključa i vrata”- vitamin D3 predstav­lja ključ koji otključava vrata i omogućava ulazak kalcijuma u krvotok i njegovu ugradnju u kost.

U cilju sprovođenja prevencije treba izbjegavati sedentalni način života, sprečavati padove, ostvariti dobitak u težini, prekinuti pušenje i konzumiranje većih količina kafe i alkohola. Kofein može da umjereno smanji apsorpciju kalcijuma u crijevima i poveća njegovo izlučivanje. Jedna šoljica kafe prouzrokuje gubitak 10-15 mg kalcijuma, što se veoma lako može nadoknaditi uzimanjem male količine mlijeka.

U prevenciji i liječenju osteoporoze i preloma izuzetno bitna je svakodnevna fizička aktivnost, šetnje, bavljenje sportom, vježbanje, izbjegavanje sedentarnog načina života (dugotrajno sjedenje ispred TV, kompjutera, u fotelji). Preporučene vježbe su aerobne (na svježem vazduhu) i sa opterećenjem, zatim vježbe balansa i neke vježbe na spravama. Vježbe sa raznim stepenima optere­ćenja predstavljaju aktivnosti čije sprovođenje je bitno od najranijeg djetinjstva. Tu spadaju trčanje, šetnje, hod uz stepenice, ples, fudbal, tenis, odbojka, trening protiv otpora, trening snage… Tenis se pokazao veoma korisnim za poboljšanje kardiovaskularnog sistema, poboljšanje gipko­sti, koordinacije, koštane gustine, čak povoljno i za liječenje stresa i napetosti. To je zasnovano na dokazima, teško je naći aktivnost koja pruža tako širok obim sveobuhvatne koristi za zdravlje kao tenis.

Vježbe se sprovode individualno, dozirano uz postepeno se povećanje opterećenja. Potrebno je uvesti vježbe sa gravitacionim opterećenjem kosti, ali prethodno se mora uvijek prvo konsultovati ljekar izijatar koje su vježbe kontraindikovane, kako se ne bi napravila veća šteta od koristi! Za metabolizam kostiju veoma su pogodne vježbe sa opterećenjem i vježbe uz otpor, vježbe sa tzv. tera bend trakom različitih boja, koje se mogu prilagoditi svakom bolesniku ponaosob u zavisnosti od njegove kondicije i stanja skeletnog sistema. Velika korist ovih vježbi ispoljava se preko jačanja mišića, poboljšanja mišićne funkcije i povećanja koštane mase. Sve to dovodi do spriječavanja padova i smanjenja rizika od nastanka osteoporotičnih preloma.

Ciljevi fizikalne terapije u prevenciji i kontroli osteoporoze su djelovanje na kost, kontrola bola, uspora­vanje razvoja torakalne kifoze, prevencija padova i sman­jenje rizika od preloma. Postupci izikalne terapije su jačanje mišića u rasteretnom položaju ili uz pomoć rasteretnih pomagala (specijalne vježbe), upotreba raznih izikalnih agenasa u cilju suzbijanje bola i kao uvod u kineziterapiju, ali posebno treba naglasiti da ovdje ne treba primjen­jivati toplotne procedure. Bitnu ulogu imaju i ortoze: zaštitnici za kukove i mideri, koji ne smiju da se koriste stalno, jer značajno utiču na snagu muskulature.

Spriječavanje padova je veoma bitno u prevenciji nastanka osteoporotičnih preloma. Vježbe i izička aktivnost značajno smanjuju rizik od pada kod starije popu­lacije. U tom smislu važnu ulogu ima i davanje savjeta za opremanje stana: dobro osvjetljenje stana, odstraniti pragove, gajtane i žice, izbjegavati rad na visini, izbjegavati upotrebu određenih ljekova (sedativa i sličnih ljekova), izvršiti kontrolu vida kod oftalmologa… Naučno je doka­zano i da primjena drevne azijske manuelne tehnike tai-či smanjuje rizik od nastanka padova. Svakodnevna upotreba hodalica kod osoba sa razvijenom osteoporozom je od velikog značaja u cilju spriječavanja osteoporotskih preloma. Posljednjih nekoliko godina se izikalno liječenje se posebno fokusira na potencijalno eikasno liječenje hiperkifoze vezane za godine starosti kod senilne osteoporoze.

Pri propisivanju izikalnih procedura treba uvijek imati u vidu eventualne kontraindikacije. Pokazalo se da pojedini izikalni agensi, npr. ultrazvučni talasi, mogu da potenciraju razvoj osteoporoze. Na kraju, podsjetio bih vas da se još uvijek nalazimo u “Dekadi borbe za očuvanje naših kostiju i zglobova” koju je proglasila Svjetska Zdravstvena Organizacija u cilju spriječavanja širenja tihe epidemije ovih masovnih nezaraznih bolesti. Osteoporoza predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih problema u razvijenim zemljama svijeta. Mnogo je razloga za to: svjetska popu­lacija postaje sve starija, ishrana sve siromašnija vitaminima i mineralima a izička aktivnost je sve manja.

 

Piše: doc. Dr sci Dušan Mustur