Sve se glasnije govori o bolesnom društvu i neurotičnom svijetu – vremenu koje može da pomahnita. Tehnološki izumi zarobili su današnjeg čovjeka i oni kod njega izazivaju strah i drhtanje.
Pojavio se i ”mobing sindrom”- psihološko zlostavljanje, psihološki terorizam u poslovnom životu, što dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje.
Na pomolu je fantazmogorični svijet.
Živimo u vremenu hedonizma.
Prompto se širi proces ljudske regresije i usporenog socijalnog i mentalnog odrastanja.
Neki govore o krizi civilizacije. Kami bi rekao da živimo u apsurdnom vremenu i da je riječ o apsurdnom čovjeku.
Srušili su se mnogi tabui. U nekim sferama života čovjek je ogoljen do kosti.
Završeno je sekvencioniranje humanog genoma. Pročitana je ”knjiga života”.
Stvaraju se modifikovani organizmi (može da se klonira i ljudsko biće), što može biti u dubokoj koliziji sa elementarnim etičkim i bioetičkim principima i postulatima.
Postoji bojazan od pojave ”zavisnosti od novih tehnologija”, interneta, gledanja TV, upotrebe elektronskih medija, mobilnog telefona, upotrebe silikona, i drugih proteza i pomagala, koja čovjekovu autentičnost karikiraju i omalovažavaju.
Sve to i mnogo drugoga nudi se psihijatriji, da razriješi i udahne čovjeku izgubljenu dušu. Svakako da to ona neće moći uraditi sama, bez pomoći ostalih medicinskih i drugih disciplina, jer, kako reče Hajdeger:” Nikada čovjek nije bio toliko veliki problem kao u našoj epohi”.
Vrijeme i breme koje ono nosi provokativno je za ljude raznih vokacija i kvalifikacija, za psihijatre neizostavno. O vremenu treba govoriti na vrijeme, u protivnom ono će nas pregaziti.
Piše: dr Mirko Pekovic, spec. neuropsihijatrije
Add comment